Ako je nekome jučer bilo dovoljno da pročita samo naslov da će markiranje goriva u Bosni i Hercegovini biti šest puta skuplje nego u Srbiji, danas bi morao pročitati i ono što piše u javnom pozivu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Jer upravo tamo možda leži najvažniji odgovor na pitanje koje se sada svi pitaju kako je moguće da markiranje 1.000 litara goriva košta 38,82 KM s PDV-om?
Odgovor je neugodno jednostavan, cijena nije bila poznata u trenutku izbora organizacije!?
Štaviše, javni poziv Ministarstva predvidio je da izabrana organizacija tek nakon izbora, odnosno u roku od 30 dana od objave rješenja o izboru u „Službenom glasniku BiH“ i službenim glasilima entiteta, dostavi Ministarstvu cjenovnik usluga markiranja!
Dakle, država je prvo izabrala organizaciju, a onda čekala da joj izabrani konzorcij kaže koliko će građani i privreda plaćati uslugu.
I onda se danas svi čude cijeni. Prema objavljenom cjenovniku, 1.000 litara goriva markira se za 33,18 KM bez PDV-a, odnosno 38,82 KM s PDV-om. Dodatno, ponovljeno arbitražno laboratorijsko ispitivanje košta 1.200 KM, a vanredno uzorkovanje i analiza 800 KM, također bez PDV-a.
To znači da će, ako se trošak u cijelosti prenese na potrošače, samo markiranje dodati gotovo četiri feninga na svaki litar goriva. Za građane to znači da će litar goriva biti skuplji za 20 feninga.
I to nije procjena nekog „zlog“ trgovca. To je cijena koju je objavio konzorcij koji je država izabrala.
A sada dolazimo do mnogo važnijeg pitanja.
Kod svakog ozbiljnog sistema javnog izbora cijena je jedna od ključnih stvari. Država bi trebala znati koliko određena usluga košta prije nego što nekome dodijeli posao, odnosno barem imati jasnu metodologiju po kojoj će se cijena odrediti.
Važno je reći da je za ovaj poziv konkurisao i NTF Ploče, kao jedini koji ima resurse da to obavlja, ali su odbijeni!
Ovdje se iz javnog poziva vidi sasvim drugačija konstrukcija, izabrana organizacija dobija mogućnost da nakon izbora dostavi vlastiti cjenovnik.
To ne znači samo da je država mogla ostati bez informacije koliko će usluga koštati.
To znači da je trošak izuzet iz same konkurencije među ponuđačima. I upravo tu treba postaviti pitanje koje nije postavio samo jedan zastupnik, jedan trgovac ili jedan novinar, ko je i na osnovu čega procijenio da je ponuđeni model ekonomski prihvatljiv za građane i privredu BiH?
Jer danas imamo rezultat. A rezultat je 38,82 KM.
Posebno je zanimljiv još jedan detalj. Ugovor o uspostavljanju sistema markiranja goriva u julu su potpisali ministar Staša Košarac i Riad Jazvin, direktor Inspekt RGH Sarajevo, vodećeg člana konzorcija.
Ali ceremonija nije prošla bez američkog pečata.
Prisutni su bili Kevin McKenna, predsjednik i izvršni direktor američke kompanije Authentix Inc., članice konzorcija i ekskluzivnog pružaoca tehnologije za označavanje goriva, kao i John Ginkel, otpravnik poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu.
Naravno, samo prisustvo američkog diplomate na ceremoniji nije dokaz bilo kakve nezakonitosti. I bilo bi neozbiljno tako nešto tvrditi. Ali jeste legitimno pitati zašto je američka ambasada toliko vidljivo prisutna u poslu koji će se godinama naplaćivati građanima Bosne i Hercegovine?
I zašto je upravo američki Authentix ekskluzivni pružalac tehnologije u sistemu čiji će trošak, na kraju, plaćati domaće tržište?
Jer u Bosni i Hercegovini smo posljednjih godina naučili jednu vrlo zgodnu rečenicu.
„To traži Amerika.“ I to je dovoljno da se ide i na štetu građana BiH.
