Piše: Armin Sijamić
U subotu i nedjelju šefovi država članica BRICS-a okupili su se u indijskom New Delhiju, na četvrtinu stoljeća od uspostavljanja grupe BRIC koja će kasnije rasti.
Samit se održavao u vremenu kada se širom svijeta vode veliki i važni ratovi i kreiraju procesi koji će odrediti budućnost čovječanstva.
Važnost tih procesa najbolji je test onoga što je BRICS danas, odvojeno od onog šta bi mogao biti u idealnom scenariju za države članice i tu organizaciju u cjelini.
Zato je možda i historijska pravda da domaćin ovog samita, osamnaestog po redu, bude Indija i njen premijer Narendra Modi, koji već deceniju vodi politiku koja često nije kompatibilna s ciljevima BRICS-a ili Šangajske organizacije za saradnju, dvaju grupa država koje su Rusija i Kina okupile u namjeri da unipolarni svijet guraju ka multipolarnosti.
Modi je tu ulogu odigrao i kod kuće za domaću publiku. Bilateralni sastanci s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom i drugim liderima BRICS-a, zajedničko fotografisanje i insistiranje da se lideri u jednom trenutku drže za ruke – pri čemu je Putina snažno povukao da se je ruski predsjednik zateturao, obraćanje lidera u direktnom prijenosu i gomila poruka s frazama koje se u sadašnjim okolnostima ne očekuju od nekih od najmoćnijih ljudi na svijetu.
Politika Modija u BRICS-u nije a priori osmišljena da uništi ovu grupu. Njegovi potezi dolaze iz brige za nacionalne interese Indije. Važni partneri Indije u vremenu Modijeve vladavine su Rusija, Sjedinjene Američke Države, Iran, Izrael, Evropska unija…
Ipak, takav gard de facto potkopava rad BRICS-a, posebno planove Kine koja želi ojačati države koje se protive američkoj dominaciji. Na bilateralnom sastanku s Modijem, koji je održan na marginama samita, Xi Jinping mu je poručio da Indija i Kina, kao dvije najmnogoljudnije države na svijetu, imaju najveću odgovornost za sudbinu država „Globalnog juga“.
Bliski istok kao vječna tema važnih samita
Indija nije jedini krivac zašto stvari u BRICS-u, kada je riječ o multilateralnim dogovorima i akcijama, ne idu onako kako to očekuju Kina ili Rusija.
Članstvo Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata novi je izazov za BRICS, što se pokazalo odmah nakon početka američko-izraelskog napada na Iran krajem februara.
Prema izvještajima medija, Iran i UAE su u Indiji ukrstili koplja i oko završne Deklaracije samita, pa je taj dokument, uglavnom, ponovio ono što su proklamovane politike država članica BRICS-a, citirao neke odrednice međunarodnog prava i ono što, na primjer, Generalna skupština Ujedinjenih nacija ponavlja decenijama. Tako su članice BRICS-a, na primjer, pozvale Izrael da se pridržava odluka UN-a u Palestini, da povuče vojsku iz Libana i da se očuva cjelovitost Sirije.
Sjedinjene Američke Države u toj Deklaraciji, sa 140 članova i na 45 stranica teksta na engleskom jeziku, nisu imenom spomenute. Teritorijalni integritet Ukrajine također nije spomenut.
Ovakva Deklaracija šamar je i Putinu koji je iz New Delhija poručio Zapadu da je BRICS u zadnjih pet godina ekonomski snažniji od G7, jer na države članice grupe kojoj pripada Rusija u tom periodu otpada 40 posto svjetskog bruto društvenog proizvoda, a na drugi blok 29 posto.
Šta to vrijedi Putinu i BRICS-u ako nisu sposobni donositi zajedničke odluke o bitnim stvarima? Na koncu, ako se Indiju i UAE prebaci na stranu G7, onda je Putinova tvrdnja još besmislenija.
Nesposobnost BRICS-a da jasno i snažno osudi američko-izraelski napad na Iran dokazuje i nešto drugo – kompleksnost Bliskog istoka i udaljenost stavova tamošnjih država. Ako članice BRICS-a, posebno one vodeće, žele jednog dana da zamijene Sjedinjene Američke Države kao vodeću silu na Bliskom istoku, onda im samit iz New Delhija u tome neće pretjerano koristiti.
Bilateralne veze imaju prednost
Samit u New Delhiju bio je važan i zbog ekonomije, posebno nakon što su Sjedinjene Američke Države zaprijetile carinama i sankcijama svakome ko bude održavao veze s Iranom.
Ako BRICS okuplja saveznike, onda bi odgovor svih članica bio jednostavan i jednoglasan. Međutim, to se nije desilo, iako su obraćanja lidera država članica trajala satima.
Ali, to ne znači ni da su Sjedinjene Države odnijele pobjedu u igri koja nadilazi i BRICS. Na ovaj američki ultimatum do sada nije pristala ni Indija, a posebno nisu Kina ili Rusija. Dok Indija želi profitirati od ekonomskih veza s Iranom, Kina želi američki poraz u ratu protiv Irana, a Rusija još jednu kartu u rukama s kojom mogu igrati u svom okršaju sa Zapadom.
To ukazuje da velike sile imaju često sebične interese i BRICS kao takav samo je jedan od foruma koji koriste. Zato BRICS-u sada ne treba davati važnost onako kako to želi, na primjer, Putin, čiji se argumenti tope i pred grupom kakva je G7, pa ga je besmisleno porediti s Evropskom unijom i sličnim savezima na Zapadu.
Zavisnost članica BRICS-a od trgovine u američkim dolarima i finansijskih mehanizama koje kontroliše zvanični Washington, dodatni je dokaz tome. Ni ovaj samit nije iznjedrio, što Kina dugo želi, kreiranje finansijskog sistema koji će postojati paralelno s postojećim, čime će se smanjiti moć SAD-a, što je važno američkim rivalima koje Washington kažnjava raznim sankcijama. Pezeshkian je iz New Delhija pozvao BRICS da se bori protiv unilateralnih sankcija protiv nekih država, ali od svih članica bloka nije dobio rezolutan odgovor da će tako i biti.
Ipak, neke države članice BRICS-a ne sjede skrštenih ruku. Kina i Rusija trguju u domaćim valutama, a Rusija i Iran imaju platni sistem kojim izbjegavaju međusobna plaćanja preko SWIFT-a. Takvi potezi, iza kojih uglavnom stoje Kina i Rusija, sve su češći i mnoge države sada razmišljaju o tome, nakon što decenijama to pitanje niko nije ni postavljao.
Drugim riječima, okršaj Sjedinjenih Američkih Država i Kine nastavlja se svim sredstvima i na raznim forumima. BRICS, G7 ili bilo koja druga grupa država samo su jedna od brojnih pozornica na kojoj se takmiče ove dvije sile. U poređenju s njima manje snažne, ali ipak svjetski važne države, u toj borbi traže svoje mjesto i često se ne osvrću na bilo kakvu ideologiju ili organizaciju.
