(Patria) – Godinama se govorilo o odlasku iz Bosne i Hercegovine, no podaci s terena pokazuju da je danas situacija nešto drugačija.
Prema informacijama Ministarstva obrazovanja Unsko-sanskog kantona (USK), sve više porodica odlučuje se na povratak i novi početak u domovini.
Da li je povratak rizik ili dobra odluka, kako se s njim nose porodice i djeca, ali i školski sistem u USK, provjerila je bihaćka ekipa Federalne televizije.
Nakon 40 godina provedenih u Njemačkoj, Alen Memagić odlučio je sa suprugom Gizem i njihovo šestero djece život nastaviti u rodnom Bihaću.
Ljubav prema domovini nije jedini razlog njihovog povratka. Nisu im odgovarali ni sistem na Zapadu, moralne vrijednosti te odgoj i obrazovanje djece u školama i vrtićima.
– Ovdje ima poštenja, ima morala, ima dobrih ljudi. Tamo niko ni s kim nema kontakta u komšiluku. Ovdje ne trebate zaključavati vrata, ne trebate se bojati da će vam neko nešto iznijeti iz kuće ili stana.
Dolaze ljudi koji nas uopće ne poznaju i pitaju treba li nam pomoć. Toga gore nemate – kaže Alen Memagić.
Gizem, iako je rođena u Turskoj, Bosnu i Hercegovinu osjeća kao svoju domovinu. Kaže da je u njoj najsretnija i da ima osjećaj da pripada ovom društvu.
– Ovdje su svi bili prema meni kao porodica. Nema veze je li riječ o policajcu, doktoru, učiteljici u školi ili komšinici.
Svi su nam otvorili vrata i pitali treba li nam nešto. Oduvijek je bila moja želja da se vratimo, zbog djece i nas, kako bismo imali bolji život – ističe Gizem Bolata.
Dvoje od šestero djece pohađa Osnovnu školu Prekounje-Ripač u Bihaću. Tu sklapaju nova prijateljstva, uče i, kako kažu, sretni su i zadovoljni.
– Lijepo mi je ovdje. Ljepše mi je nego u Njemačkoj. U školi imam više prijateljica – riječi su Hanife Memagić.
Svoje zadovoljstvo povratkom u Bosnu i Hercegovinu kratko je izrazila i Amira Memagić: “Najviše volim Bosnu.”
Iz Osnovne škole Prekounje-Ripač ističu da je porodica Memagić jedan od primjera uspješnog povratka. Dodaju da se porodice s djecom najčešće vraćaju dok su djeca još mala, što im olakšava proces prilagođavanja.
– U posljednje vrijeme, posebno ove i prethodne godine, bilježimo porast povratka roditelja i djece školskog uzrasta – ističe direktor Osnovne škole Gornje Prekounje-Ripač u Bihaću Mirzet Sagrković.
Podaci Ministarstva obrazovanja USK pokazuju da se značajan broj porodica s djecom, posebno osnovnoškolskog uzrasta, vraća u Bosnu i Hercegovinu.
U posljednjoj godini zaprimljeno je više od 200 zahtjeva za nastavak školovanja u osnovnim školama, što je povećanje od oko 70 posto u odnosu na prethodne godine.
– Djelimično su to i razlozi koji se tiču sticanja određenog imovinskog stanja i stvaranja uslova za povratak u domovinu – pojašnjava pomoćnica ministra obrazovanja USK za predškolski i osnovni odgoj i obrazovanje Azra Šulić.
Resorno ministarstvo provodi niz aktivnosti i mjera kako bi olakšalo prilagođavanje djece koja dolaze iz inostranstva i susreću se s drugačijim obrazovnim sistemom.
– Djeca prolaze proces priznavanja inostranih školskih kvalifikacija, a Ministarstvo je kroz pedagoške standarde već predvidjelo dva sata podrške učenicima – dodaje Šulić.
Povratak u Bosnu i Hercegovinu za porodicu Memagić bio je najbolja životna odluka. Nadaju se da će njihov primjer slijediti i oni koji se još dvoume. Kažu da nigdje nije idealno, ali da sunce vlastitog neba ipak jače grije.
