(Patria) – U svim džamijama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i dijaspori danas je održana zajednička hutba pod nazivom “Poštovanje i ljubav, a ne nasilje”, u kojoj je upozoreno da nasilje nad ženama i drugim nezaštićenim osobama predstavlja teško kršenje ljudskog dostojanstva i vjerskih načela.
Vjernici, porodice i društvene institucije su pozvani da aktivno rade na njegovom sprečavanju kroz odgoj, jačanje moralne odgovornosti i njegovanje međusobnog poštovanja.
U hutbi je naglašeno da nasilje nije privatni problem pojedinca ili porodice, nego ozbiljna društvena pojava koja narušava temeljna ljudska prava. Pozivajući se na kur'anske ajete i hadise poslanika Muhammeda, a.s., u hutbi se podsjeća da islam zabranjuje svaki oblik nasilja i nepravde te odbacuje svaku zloupotrebu vjere kao opravdanja za zlostavljanje žena.
Vjernici su pozvani da budu aktivni u sprečavanju nasilja, da djecu odgajaju u duhu poštovanja, odgovornosti i dostojanstva te da grade porodice zasnovane na ljubavi, samilosti i međusobnom uvažavanju.
Agencija MINA hutbu prenosi u cijelosti:
Hvala Allahu, dž.š., Koji je čovjeka stvorio u skladu najljepšem i čija milost obuhvata sve stvoreno. Donosimo blagoslov, salavat i selam na Njegovog miljenika i odabranika Muhammeda, a.s., na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Poštovana braćo, u Kur’anu Časnom Uzvišeni Allah kaže: „I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost.“ (Er-Rum, 21).
Naš Gospodar je čovjeku podario na Zemlji sve što je potrebno za normalan i ugodan život. Podario mu je supružnika koji će mu biti oslonac u životu, smiraj i ljubav koju toliko trebamo. Vjernik će razumjeti blagodati Božije, na njima biti zahvalan Gospodaru Uzvišenom, i svojim djelom njegovati blagodati koje su mu date. Problem nastaje kada zaboravimo na pomenute blagodati, kada zamračenje uma učini da se uvjerimo da su te blagodati naš produkt i da ih možemo zloupotrijebiti. Tada dolazi do ozbiljnih problema!
Jedan od problema, koji nas kontinuirano podsjeća da je određeni broj naših sunarodnjaka zaboravio na zahvalnost na blagodatima, jeste nasilje nad ženama i nezaštićenim osobama. Ovaj fenomen je jedan od najozbiljnijih društvenih i moralnih problema. On nije karakteristika samo jednog vremena i ne poznaje granice kultura, religija, nacija niti društvenih slojeva.
Iako se u medijima često prikazuje kao individualni devijantni čin, nasilje nad ženama predstavlja duboko ukorijenjen transgeneracijski, strukturalni fenomen, oblikovan društvenim normama i pogrešno shvaćenim sistemom vrijednosti.
Nasilje nad ženama nije privatna stvar, već iznimno negativna pojava koja predstavlja najozbiljnije kršenje temeljnih ljudskih prava i dostojanstva osobe.
Kao relevantan odgovor na ovu zabrinjavajuću pojavu u našim akademskim krugovima izvršeno je opsežno istraživanje koje je dalo određene rezultate.
Dva podatka u tom istraživanju posebno su značajna za nas.
Jedno je da u većem procentu mladi ispitanici imaju blagonaklon stav prema nasilju u odnosu na starije ispitanike!! A drugo se tiče raširenog shvatanja da religioznost, onako kako je većina ispitanika razumijeva, ne predstavlja značajnu prepreku za ispoljavanje nasilja!!
Ova dva podatka su zabrinjavajuća i uznemirujuća.
Kakav odgoj imaju naši mladi ako su skloni nasilju, čemu učimo našu omladinu i kakav ambijent života smo im kreirali da bi oni ovako razmišljali!?
Na ova pitanja sve odgovorne institucije u društvu, a naročito roditelji i odgajatelji, trebaju dati odgovor i poduzeti konkretne korake s ciljem promjene našeg odgojnog pristupa.
Mi smo vjernici i znamo da vjera u svom suštinskom smislu ne može biti legitimizacija nasilja, već potencijal snažnog otpora nepravdi i poniženju.
Zato nam je bitna spoznaja da samo istinska, unutarnja, duboka vjera može imati dovoljno snage da oblikuje ponašanje pojedinca i biti dovoljno snažna brana prakticiranju nasilja nad slabijom osobom.
Allah, dž.š. nas obavještava: „O robovi moji, Ja sam sebi zulum zabranio i učinio sam ga među vama zabranjenim, pa nemojte jedni drugima nasilje činiti!“ (Muslim).
Poštovani džema'ate!
Kao zajednica savjesnih i odgovornih vjernika ne smijemo šutjeti pred nasiljem!
Muhammed, a.s., je rekao: „Pomozite svome bratu, bio on nasilnik ili onaj kome je nasilje učinjeno.“ Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, pomoći ćemo onome kome je nasilje učinjeno, ali kako pomoći nasilniku?“
On odgovori: „Tako što ćeš ga spriječiti da čini nasilje.“ (Buharija).
Nasilje ne počinje uvijek udarcem. Često počinje vrijeđanjem, ponižavanjem, omalovažavanjem i grubim riječima. Zato je neophodno ulagati trud u prevenciju.
Prvi korak u prevenciji jeste jačanje bogobojaznosti. Onaj ko je svjestan da ga Allah, dž.š., vidi i da će za svaki postupak odgovarati, neće sebi dozvoliti da nanosi nepravdu drugome.
Uzvišeni Allah kaže: „Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)
Drugi korak prevencije jeste odgovoran odgoj djece.
Poslanik, a.s., je rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.“ (Buharija i Muslim).
Roditelji su odgovorni da sinove odgajaju u duhu poštovanja prema ženama, a kćerke u svijesti o vlastitom dostojanstvu i pravima.
Ovaj hadis jasno pokazuje da je obaveza svakog muslimana da reagira na nepravdu i da spriječi nasilje gdje god je to moguće.
Posebno je važno naglasiti da niko nema pravo koristiti vjeru kao opravdanje za zlostavljanje žene. Takvo ponašanje je suprotno primjeru Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., koji je bio oličenje blagosti, milosti i poštovanja prema ženama.
Zato budimo graditelji porodica u kojima vladaju ljubav, međusobno poštovanje i razumijevanje. Neka naše supruge, majke, sestre i kćeri budu sigurne među nama i uz nas.
Molimo Uzvišenog Allaha da zaštiti sve žene od nasilja, da popravi stanje naših porodica, da među supružnike unese ljubav i samilost, te da nas učini od onih koji uspostavljaju pravdu a sprječavaju nepravdu.
Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost očiju naših i učini nas predvodnicima bogobojaznih.(El-Furkan, 74)
