(Patria) – Mladi u Bosni i Hercegovini duboko cijene brak, porodicu i roditeljstvo, ali se suočavaju sa strukturnim preprekama i osjećajem da im institucije i poslodavci pružaju vrlo malo podrške – pokazuju novi nacionalni podaci iz istraživanja koje je sproveo UNFPA, Populacijski fond Ujedinjenih nacija.
Istraživanje, dio globalnog istraživanja „Demografska budućnost”, sprovedeno je 2025. godine među 758 ispitanika u Bosni i Hercegovini starosti 18–39 godina (471 žena i 287 muškaraca), u sklopu regionalnog uzorka od preko 13.500 ispitanika. Nalazi pokazuju da mladi u BiH ne okreću leđa porodičnom životu – naprotiv, brak i roditeljstvo ostaju centralne životne vrijednosti – ali, za razliku od većine zemalja regiona, Bosna i Hercegovina se izdvaja kao zemlja s najnižim nivoom povjerenja u budućnost i najslabijom percepcijom institucionalne podrške mladima.
Najniža percepcija podrške i prilika u cijelom regionu: dok su mladi u istočnoj Evropi i centralnoj Aziji u prosjeku iznenađujuće optimističniji od vršnjaka iz zapadne Evrope i istočne Azije, Bosna i Hercegovina odstupa od tog regionalnog obrasca. BiH bilježi najnižu razinu slaganja da vlada pruža podršku mladima (8 posto), najnižu razinu slaganja da poslodavci podržavaju ravnotežu poslovnog i privatnog života (10 posto) i najnižu percepciju životnih prilika za mlade u cijelom regionu (31 posto). Samo 26 posto mladih žena u BiH smatra da mladi imaju mnogo prilika u životu, a svega 23 posto žena izjašnjava se da su „veoma pozitivne” po pitanju sopstvene budućnosti – oba pokazatelja među najnižima zabilježenim u istraživanju.
Brak i porodica ostaju temeljna životna vrijednost: uprkos nedostatku povjerenja u institucije, mladi u BiH i dalje snažno teže braku i porodičnom životu. Oko 76 posto žena i 82 posto muškaraca u BiH teže braku – što je blizu regionalnog prosjeka od 79 posto. BiH bilježi i najviši udio u cijelom regionu (48 posto) onih koji poštovanje zajednice smatraju „veoma važnim” razlogom za stupanje u brak ili stabilnu vezu.
Roditeljstvo je motivisano ličnim, a ne društvenim razlozima: mladi u BiH se izdvajaju po tome što društvenim očekivanjima i pritisku okoline pridaju najmanji značaj u cijelom regionu kao razlogu za roditeljstvo (samo 8 posto navodi to kao „veoma važno”, jednako nisko kao u Srbiji) – što upućuje na to da su lične, suštinske motivacije poput ljubavi, radosti i sreće dominantan pokretač želje za djecom, a ne društveni pritisak ili tradicija. Ovo je u skladu s regionalnim rezultatima da 87 posto mladih navodi radost i sreću kao „važan” ili „veoma važan” razlog za roditeljstvo.
Jaz između željenog i ostvarenog broja djece: sa oko 1,2 djece po ženi u reproduktivnoj dobi, Bosna i Hercegovina spada u skupinu zemalja s najnižom stopom fertiliteta u svijetu. Istraživanje je zabilježilo da više od jedne petine žena (22 posto) u dobi od 35 do 39 godina u cijelom regionu nema djece – a 95 posto njih to nije imalo za cilj, već je život bez djece rezultat spleta okolnosti koje im to nisu omogućile. Pokazalo se i da je prosječan idealan broj djece u regionu 2,6 za žene i 2,9 za muškarce, što znači da jaz između željenog i stvarno ostvarenog broja djece iznosi 1,25 djece kod žena i skoro 2 djece kod muškaraca.
Novac, posao i partner, ali ne i stambeno pitanje – najveće su prepreke u BiH: za razliku od regiona u cjelini, gdje je stambeno pitanje jedna od vodećih prepreka i braku i roditeljstvu, u BiH je ono relativno manje izraženo. Samo 18 posto mladih u BiH navodi nedostatak odgovarajućeg stambenog prostora kao veoma važnu prepreku braku (najniže u regionu, zajedno sa Srbijom, naspram regionalnog prosjeka od 27 posto), a 24 posto kao prepreku roditeljstvu (naspram prosjeka od 34 posto). Umjesto toga, najveće prepreke braku u BiH su finansijska nesigurnost (32 posto) i poteškoće u pronalasku partnera koji dijeli iste vrijednosti (22 posto), dok su najveće prepreke roditeljstvu finansijski razlozi (36 posto), poteškoće u pronalasku odgovarajućeg partnera (35 posto) i zdravstveni problemi (33 posto).
„Često se pretpostavlja da mladi jednostavno više ne žele djecu i da je to razlog pada nataliteta. Ovo istraživanje pokazuje suprotno: mladi u Bosni i Hercegovini žele stabilnu vezu i porodicu – samo ne vjeruju da za to trenutno postoje uslovi”, izjavila je Justine Coulson, predstavnica UNFPA za Bosnu i Hercegovinu.
„Ovi nalazi su poziv na akciju – da saslušamo prepreke s kojima se mladi suočavaju i kreiramo politike koje im pomažu da ostvare svoje životne i porodične ciljeve”, dodala je.
Šta pokazuje regionalni obrazac
Istraživanje pokazuje da mladi u cijelom regionu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, vjeruju da život treba slijediti određeni redoslijed u kojem stabilno zaposlenje mora prethoditi samostalnom stanovanju, samostalno stanovanje stabilnoj vezi, a stabilna veza roditeljstvu. Kada jedna karika u tom nizu nedostaje, svaki naredni životni korak se odgađa ili obustavlja.
Regionalni izvještaj UNFPA zaključuje da politike koje pokušavaju utjecati na odluke mladih o rađanju djece kroz podsticaje ili pritisak ne funkcionišu, jer dolaze na kraju tog niza životnih koraka, u trenutku kad prethodni koraci nisu ispunjeni. Umjesto toga, potrebne su politike koje uklanjaju prepreke koje prethode odluci o braku i rađanju djece – u oblasti zapošljavanja, stanovanja, zdravstva i rodnih uloga u porodici – kako bi mladi mogli ostvariti svoje životne i porodične ciljeve.
