Objava registra zaposlenih u javnom sektoru USK otvorila je ozbiljno pravno i moralno pitanje: gdje prestaje zakonita transparentnost, a gdje počinje povreda dostojanstva zaposlenih ljudi?
Prvo treba jasno reći: plata zaposlenog u javnoj ustanovi ili javnom preduzeću sama po sebi nije krivično djelo. Plata se u javnom sektoru ne određuje proizvoljno od strane običnog radnika. Ona najčešće proizlazi iz zakona, kolektivnih ugovora, pravilnika, sistematizacija, odluka osnivača, saglasnosti vlade, skupštine, gradskog ili općinskog vijeća. Dakle, ako postoji problem sa visinom plata, koeficijentima, dodacima ili sistematizacijom, odgovornost se prvenstveno mora tražiti u sistemu odlučivanja, a ne u javnom linču pojedinačnih zaposlenika.
S druge strane, Zakon o prevenciji korupcije u USK daje Uredu osnov da uspostavlja i vodi jedinstveni antikoruptivni informacioni sistem kroz e-registre. Taj zakon među javnim e-registrima navodi i e-Registar zaposlenih u javnom sektoru, a propisuje da registri iz člana 6. stav 2. budu dostupni i objavljeni na web stranici Ureda, osim podataka koji se ne objavljuju.
Na osnovu tog zakona Vlada USK je donijela Odluku o uspostavljanju e-Registra zaposlenih u javnom sektoru. Tom Odlukom se izričito uređuju uspostava, vođenje, sadržaj, obrada, javna objava i zaštita podataka u registru. Odluka navodi da se obrada ličnih podataka vrši na osnovu zakonske obaveze i u javnom interesu, u skladu sa Zakonom o prevenciji korupcije USK i Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH.
Odluka dalje propisuje da javni dio registra sadrži ime i prezime zaposlenog lica, naziv institucije, sjedište institucije, naziv radnog mjesta, stručnu spremu, stručno zvanje i iznos osnovne neto plate propisane za radno mjesto. Istovremeno zabranjuje objavljivanje podataka koji zavise od ličnih prilika zaposlenika, kao što su minuli rad, lični odbitak, kreditne obustave, alimentacija, članstvo u sindikatu i slično.
Međutim, Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH postavlja jasna ograničenja. Lični podaci se moraju obrađivati zakonito, pravično i transparentno, samo u posebne i zakonite svrhe, uz princip smanjenja obima podataka — dakle samo ono što je primjereno, relevantno i neophodno za svrhu obrade. Kontrolor podataka mora biti u stanju dokazati da je obrada usklađena sa zakonom.
Isti zakon propisuje da je obrada zakonita ako je neophodna radi poštovanja pravne obaveze ili izvršenja zadatka u javnom interesu, ali i da se takav pravni osnov mora urediti zakonom, uz propisivanje svrhe, vrste podataka, kategorije lica, rokova čuvanja, mjera zaštite i proporcionalnosti. Drugim riječima, javni interes postoji, ali ne briše obavezu da se čuva dostojanstvo i privatnost zaposlenih.
Zato je pravno korektan zaključak sljedeći:
Ured ima formalni osnov da se pozove na Zakon o prevenciji korupcije USK i Odluku Vlade USK o uspostavljanju e-Registra. Međutim, legitimno je otvoriti pitanje da li je objava imena i prezimena svakog zaposlenika zajedno sa osnovnom neto platom bila nužna i srazmjerna svrsi, ili se ista svrha transparentnosti mogla postići objavom radnog mjesta, institucije, platnog razreda, koeficijenta i osnovne plate bez personalizacije svakog radnika.
Posebno treba naglasiti: registar ne smije biti sredstvo javnog linča. Ako se podaci koriste za vrijeđanje, omalovažavanje, targetiranje porodica, prijetnje ili hajku protiv radnika, to više nije borba protiv korupcije nego zloupotreba javno dostupnih podataka.
Krivična odgovornost Ureda ne može se izvoditi samo iz činjenice da je registar objavljen, jer postoji propis na koji se Ured poziva. Ali Krivični zakon FBiH poznaje krivično djelo nedozvoljeno korištenje osobnih podataka, ako neko grubo kršeći uslove propisane zakonom ili propisom donesenim na osnovu zakona prikuplja, obrađuje ili koristi lične podatke, a za službenu ili odgovornu osobu u vršenju službe propisana je teža kazna.
Zbog toga eventualna odgovornost ne zavisi od političkog dojma, nego od odgovora na pravna pitanja: da li je objava svakog podatka imala jasan zakonski osnov, da li je bila nužna, da li je bila srazmjerna, da li su podaci tačni, da li su zaštićeni podaci koji se ne smiju objaviti i da li je Ured proveo sve mjere zaštite propisane Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH.
Transparentnost javnog novca — da.
Javni linč zaposlenih — ne.
Odgovornost sistema — da.
Prozivanje običnog radnika za platu koju nije sam sebi odredio — ne.
