U noći tragedije, obilna kiša nije bila uzrok, već samo okidač. Voda je natopila hiljade tona nepropisno odložene jalovine, pretvarajući je u gustu, smrtonosnu blatnu rijeku koja se, nošena gravitacijom, sručila na Donju Jablanicu brzinom koju niko nije mogao preživjeti.
Autor: Adisa Huseinbegović /STAV.BA
Oktobar 2024. godine. Dan kada je Donja Jablanica prestala da postoji onakva kakvu smo je poznavali. Devetnaest imena uklesano je u spomenik tragediji koju uporno, ali netačno, nazivamo “prirodnom katastrofom”. Dvije godine kasnije, dok porodice žrtava žive sa prazninom, pravosudni i politički sistem Bosne i Hercegovine živi sa sramotom. Ovo nije priča o nesreći, kako bi se to htjelo prikazati. Ovo je hronika najavljenog zločina iz nehata, koji je proizašao iz sistemske korupcije, neodgovornosti i bešćutnosti.
Šturi izvještaji o “obilnim padavinama” i “geološki nestabilnom terenu” nisu ništa drugo do zamazivanje očiju. Istina je jasna i leži nekoliko stotina metara iznad naselja, u raskomadanom brdu koje je godinama služilo kao izvor profita za politički zaštićenu elitu.
Smrtonosna bujica koja je zbrisala domove i odnijela 19 života nije potekla iz oblaka. Njen uzrok je kamenolom. Tačnije, nepropisno i predatorski vođen kamenolom koji je decenijama narušavao statiku čitavog područja.
Analiza je jasna i potvrđena od strane rijetkih, nezavisnih stručnjaka koji su se usudili govoriti: Šuma, koja je prirodni bedem i apsorbent vode, sistematski je uništavana kako bi se oslobodio prostor za eksploataciju kamena. Time je tlo ostalo ogoljeno i podložno eroziji. Umjesto da se eksploatacija vrši terasasto, uz poštivanje geoloških pravila, brdo je potkopavano agresivno, stvarajući neprirodno strme i nestabilne litice.
Ogromne količine otpadnog materijala – zemlje i sitnog kamena (jalovine) – nisu odlagane na propisane, sigurne lokacije. Umjesto toga, gomilane su na rubu kamenoloma, direktno iznad naselja. Ta gomila postala je tempirana bomba.
U noći tragedije, obilna kiša nije bila uzrok, već samo okidač. Voda je natopila hiljade tona nepropisno odložene jalovine, pretvarajući je u gustu, smrtonosnu blatnu rijeku koja se, nošena gravitacijom, sručila na Donju Jablanicu brzinom koju niko nije mogao preživjeti.
Dakle, da budemo sasvim jasni: ovo nije bila prirodna katastrofa. Ovo tragedija ima samo jednu kategoriju – industrijsko ubistvo. Nakon katastrofalnih poplava u Donjoj Jablanici, uništenje pruge na lokalitetu Komadinovo vrelo uzrokovalo je potpuni prekid željezničkog saobraćaja prema jugu, što je bosanskohercegovačku privredu dovelo na rub kolapsa. S obzirom na to da gotovo 70% bh. industrije zavisi od transporta preko Luke Ploče, obustava koja je trajala gotovo četiri mjeseca rezultirala je gubicima većim od stotinu miliona eura. Dok su nadležne institucije i Vlada FBiH sporo reagovale, suočene s birokratskim i operativnim preprekama, spas je došao kroz donaciju turske kompanije Cengiz Insaat Sanayi ve Ticaret AS.
Njihovi inžinjeri i radnici su u rekordnom roku, uz besplatnu izradu projektne dokumentacije i izvođenje radova, sanirali teško oštećenu dionicu, čime su ponovo uspostavili stratešku vezu i spriječili dalji ekonomski slom zemlje.
Kamenolom se nije pojavio sam od sebe. Iza njega stoji lanac potpisa, pečata i prešutnih odobrenja. To je lanac odgovornosti koji vodi direktno u urede ministarstava, inspekcija i općinskih službi.
Ministarstvo energije, rudarstva i industrije FBiH treba pitati: Ko je i na osnovu koje studije izdao koncesiju i dozvolu za rad? Da li je ikada izvršena revizija te dozvole nakon što su se pojavili očigledni znaci opasnosti? Znamo da nije.
Federalna uprava za inspekcijske poslove treba dati odgovore: Gdje su bili rudarski i ekološki inspektori? Njihov posao je bio da odu na teren i zabrane radove koji su očigledno ugrožavali sigurnost. Da li je ijedan inspektor napisao prijavu? Da li je ijedan naložio obustavu radova? Njihova šutnja i nečinjenje direktno su saučesništvo.
Iza svake ovakve firme stoji pojedinac ili grupa povezana sa vladajućim političkim strukturama (SDP). To je javna tajna. Profit je bio jedini cilj, a ljudski životi i sigurnosni propisi su bili zanemarljiva kolateralna šteta. Ko je vlasnik koncesije?
Da li su lokalne vlasti, konkretno općina Jablanica, ikada upozorile više nivoe na opasnost? Da li su prostornim planovima zaštitili naselje ispod kamenoloma? Ili su zarad sitnih političkih i finansijskih interesa okretali glavu?
Odgovornost nije individualna; ona je sistemska. Od portira u ministarstvu koji je primio zahtjev, do ministra koji je potpisao dozvolu, svi su dio lanca koji je doveo do 19 izgubljenih života.
Dvije godine kasnije, suočeni smo sa zaglušujućom tišinom. Premijer, ministri, direktori agencija – svi se ponašaju kao da se Donja Jablanica nikada nije dogodila. Zašto?
Odgovor je jednostavan: zavjet šutnje štiti sistem.
Pokretanje stvarne istrage ne bi otkrilo samo odgovornost za ovu tragediju. Ono bi razotkrilo čitav koruptivni model po kojem ovo društvo funkcioniše: model u kojem se dozvole kupuju ili partijski dodjeljuju, inspekcije ne provode, a zakoni vrijede samo za one koji nemaju političku zaštitu.
Istraga o Donjoj Jablanici je prijetnja za stotine sličnih “tempiranih bombi” širom zemlje – od nelegalnih deponija do nepropisnih građevinskih poduhvata. Priznati krivicu u Jablanici značilo bi priznati da je cijeli sistem truho. Zato vlast bira šutnju. Šutnja je njihovo priznanje krivice.
A gdje je pravosuđe? Gdje je nadležno tužilaštvo? Dvije godine su prošle. Devetnaest ljudi je mrtvo. Uzročno-posljedična veza između kamenoloma i smrti je neoboriva. A optužnice nema.
Predmet se “kiseli” u nekoj ladici, čeka da ga javnost zaboravi, da porodice odustanu. Tužioci, pod očiglednim političkim pritiskom ili zbog vlastite nesposobnosti, ne rade svoj posao. Ovo više nije samo pitanje neefikasnosti. Ovo je opstrukcija pravde. Ovo je saučesništvo u prikrivanju zločina.
Svaki dan bez optužnice je još jedan šamar porodicama žrtava i dokaz da u ovoj zemlji život običnog čovjeka ne vrijedi ništa u poređenju s profitom politički moćnih pojedinaca.
Tek par dana ranije objavljeno je da službenici Federalne uprave policije provode aktivnosti privremenog oduzimanja predmeta i drugog dokaznog materijala u okviru istrage u predmetu “Donja Jablanica”.
Aktivnosti se vrše po naredbi Posebnog odjela Vrhovnog suda FBiHza korupciju, organizovani i međukantonalni kriminal, a pod nadzorom tužioca Posebnog odjela Federalnog tužilaštva, saopćeno je iz FUP-a.
Šta će iz ovoga proizaći ostaje da vidimo. A do sada nismo vidjeli puno.
Donja Jablanica nije samo sjećanje na tragediju. Ona je slika i prilika bolesnog društva. Dijagnoza sistema u kojem su institucije otete, odgovornost ne postoji, a cijenu plaćaju nevini. Pitanje više nije hoće li krivci biti pronađeni. Pitanje je da li mi, kao društvo, imamo snage da ih natjeramo da odgovaraju. Ako to ne uradimo, samo je pitanje vremena kada ćemo brojati nove žrtve na nekoj novoj lokaciji.
