Dok se posljednjih sedmica u Mostaru vodi žestoka politička i pravna rasprava o otkazima u JP Komunalno, iza brojke “18” kriju se ljudske sudbine.
To nisu samo radnici s evidencije jednog javnog preduzeća. To su očevi, hranitelji porodica, ljudi koji su u Komunalnom proveli deset, dvadeset, pa i više od dvadeset godina, vjerujući da će ih upravo iskustvo i predanost zaštititi od najteže odluke koju jedan radnik može dobiti – otkaza.
Prema tvrdnjama Sindikata i samih radnika, među otpuštenima nalaze se ljudi koji su prije samo mjesec dana, tokom velikog požara na deponiji Uborak, satima gasili vatru, radeći u izuzetno opasnim uslovima kako bi zaštitili grad od moguće ekološke katastrofe.
Od požara do biroa
Jedan od radnika, čija je priča posebno odjeknula u javnosti, prije nekoliko sedmica rizikovao je vlastiti život gaseći požar na Uborku. Danas je među 18 ljudi koji su ostali bez posla.
Prije manje od mjesec dana javnost je svjedočila dramatičnim scenama gašenja velikog požara na deponiji Uborak. Dok su vatrogasci vodili iscrpnu borbu s vatrenom stihijom, značajnu pomoć pružili su i uposlenici JP Komunalno Mostar i JP Deponija.
Na videosnimku koji je tada obišao javnost, koji smo objavili na našim društvenim mrežama i koji je pregledalo više od 200 hiljada korisnika zabilježen je trenutak u kojem uposlenik Radne jedinice 2 JP Komunalno Mostar, Jasmin Pendić, upravljajući bagerom ulazi u neposrednu blizinu vatre kako bi pomogao u gašenju zapaljenih guma.
Danas, manje od mjesec dana kasnije, isti radnik nalazi se među18 zaposlenika Odjela niskogradnje Radne jedinice 2 kojima je Uprava JP Komunalno Mostar, na čelu sa v.d. direktoricom Jadrankom Senkić, uručila otkaz.
Ironija ove situacije teško može biti veća.
Ljudi koji su radili prekovremeno, koji su izlazili na teren kada su drugi bili u svojim domovima, danas ne znaju kako će platiti račune, školske knjige ili narednu ratu kredita.
“Nismo odbili raditi”
Otpušteni radnici kategorično odbacuju obrazloženje Uprave da su odbili izvršavati radne naloge.
Kako navode, spor nije nastao zato što nisu željeli raditi, nego zbog reorganizacije preduzeća i raspodjele poslova između dvije radne jedinice.
Tvrde da su toga dana radili na području koje im je prethodno određeno planom rada, odnosno u Radnoj jedinici 2, dok je, prema njihovim riječima, naknadno od njih zatraženo da obavljaju poslove druge radne jedinice.
“Mi nikada nismo odbili radni zadatak. Radili smo na području na kojem je direktorica insistirala da bude organizovano. Kada su shvatili da druga jedinica nema dovoljno ljudi, željeli su da budemo robovi. To nismo prihvatili”, poručili su pojedini radnici tokom protesta.
Dvadeset godina rada izbrisano jednim potpisom
Među otpuštenima ima zaposlenika koji su u Komunalnom proveli više od dvije decenije.
Za mnoge od njih ovo nije samo gubitak radnog mjesta.
To znači gubitak sigurnosti, zdravstvenog osiguranja, redovnih primanja i dostojanstva koje su gradili godinama.
U sindikatu upozoravaju da se ovakav slučaj gotovo nije dogodio u javnim preduzećima u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Sindikata komunalnih radnika Fikret Dedović izjavio je da ga kolege iz cijele države kontaktiraju jer smatraju da je riječ o presedanu.
“Kao da otpustite vatrogasce dok gori požar”
Posebno snažne bile su riječi bivšeg direktora Komunalnog i gradskog vijećnika Đanija Rahimića, koji je cijelu situaciju uporedio s otpuštanjem vatrogasaca usred požara.
Njegova poruka najbolje oslikava osjećaj koji danas dijele mnogi građani Mostara – da je teško razumjeti kako ljudi koji su učestvovali u gašenju požara, uklanjanju klizišta i održavanju grada preko noći postaju višak.
Najavljen štrajk glađu
Dio otpuštenih radnika najavio je da će, ukoliko njihove odluke o otkazu ne budu poništene, stupiti u štrajk glađu.
Poručuju da ne traže privilegije niti političku zaštitu.
Traže samo priliku da rade posao koji su, kako kažu, obavljali godinama.
Sindikat je najavio da će svim otpuštenim radnicima pružiti pravnu pomoć i insistirati na preispitivanju odluka Uprave.
Iza svake odluke ostaju ljudi
O zakonitosti otkaza konačnu riječ vjerovatno će dati nadležne institucije i sudovi.
Međutim, ono što je već sada izvjesno jeste da nijedna pravna formulacija ne može sakriti ljudsku dimenziju ove priče.
Iza svakog od 18 rješenja o otkazu nalazi se porodica koja strepi, djeca koja ne razumiju zašto se roditelji vraćaju kući bez odgovora i ljudi koji su do jučer održavali Mostar čistim, gasili požare i izlazili na teren kada je bilo najteže.
Jer, bez obzira na to kako će završiti pravna bitka između Uprave i radnika, jedno pitanje, upućeno Jadranki i Mariju, ostat će da visi nad Mostarom:
Da li se prema ljudima koji su godinama služili svom gradu moglo postupiti drugačije?
