Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a ponovo pokušava javnosti nametnuti narativ o navodnoj “centralizaciji Bosne i Hercegovine”, tvrdeći da Evropska unija želi oduzeti nadležnosti entitetima. Međutim, iza takve retorike teško je pronaći stvarne poteze koji bi potvrdili njegove tvrdnje.
Naprotiv, posljednjih godina upravo Dodik sistematski osporava državne institucije, donosi zakone kojima pokušava isključiti djelovanje pravosudnih i sigurnosnih organa Bosne i Hercegovine na teritoriji Rs-a, najavljuje referendume i otvoreno govori o “samostalnosti” entiteta, iako je takav scenarij u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Tvrdnja da Evropska unija želi “centralizirati BiH” više služi kao politički instrument za mobilizaciju biračkog tijela pred Opće izbore nego kao opis stvarne politike Brisela.
Jer, apsolutno je jasno da ni Brisel nema nikakve jasne strategije prema BiH. Čak više, nisu pratili SAD u vrijeme kada je Dodik bio pod sancijama Sjedinjenih Država, pa je njegova priča da Brisel želi centralizaciju daleko od istinite.
Evropski put Bosne i Hercegovine trebao bi podrazumijevati funkcionalne institucije sposobne provoditi evropsko zakonodavstvo, boriti se protiv korupcije i osigurati vladavinu prava. To nije isto što i ukidanje entiteta ili oduzimanje njihovih ustavnih nadležnosti. Ali Dodik to drugačije predstavlja.
Dodikova izjava da je “velika pobjeda” to što “niko nije smio da nametne zakon o državnoj imovini” također otkriva njegov politički prioritet. Pitanje državne imovine nije borba protiv centralizacije, već jedno od ključnih otvorenih pitanja koje Bosna i Hercegovina mora riješiti kroz institucije i u skladu s odlukama Ustavnog suda BiH. Upravo insistiranje vlasti Rs-a da državnu imovinu knjiži kao entitetsku predstavlja jedan od najvećih izvora političkih i pravnih sporova.
Kada Dodik govori o odbrani autonomije Republike srpske, teško je zanemariti činjenicu da njegova dugogodišnja politika ide mnogo dalje od zaštite dejtonskih nadležnosti. Brojne izjave o mogućem razdruživanju, otcjepljenju i stvaranju samostalne Republike srpske pokazuju da cilj nije očuvanje postojećeg ustavnog poretka, nego njegovo postepeno urušavanje.
Takva politika ne vodi većoj stabilnosti niti približavanju Evropskoj uniji, već produbljuje političku krizu i udaljava Bosnu i Hercegovinu od evropskih integracija.
Zato Dodikovo stalno prizivanje “centralizacije” sve više djeluje kao politički alibi za vlastitu dugogodišnju strategiju slabljenja državnih institucija. Što je država funkcionalnija, to je manje prostora za politiku blokada, osporavanja njenih nadležnosti i održavanja narativa da je Republika srpska država u nastajanju. A upravo je taj narativ, a ne evropske reforme, godinama jedan od glavnih izvora političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini.