Piše: Armin Sijamić
Ove sedmice u iznenadnu posjetu Moskvi otišao je šef američke Centralne obavještajne agencije (CIA) John Ratcliffe. Posjeta je probudila maštu javnosti, dok su mediji iz obje države navodili dio onog što je moglo biti tema posjete, a što je u skladu s onim što se dešava na terenu.
Prošle sedmice su Sjedinjene Američke Države, prema tvrdnjama Reutersa koji se poziva na svoje izvore, tražile od Ukrajine da ne vrši napade na Moskvu, Sankt Peterburg i dijelove sjevera Rusije u ponedjeljak, utorak i srijedu, jer će tih dana visoka američka delegacija doletjeti u Moskvu.
Ratcliffe je u utorak posjetio Moskvu, ali o detaljnima svoje posjete nije govorio. Prema tvrdnjama ruskih medija, iste večeri je odletio ka Latviji.
Međutim, u medijima su se pojavile špekulacije zašto je Ratcliffe bio u Rusiji. To je bila prva poznata posjeta šefa američkih obavještajaca Moskvi još od novembra 2021. godine, kada je ruski predsjednik Vladimir Putin ugostio tadašnjeg šefa CIA-e Williama Burnsa.
Tri mjeseca kasnije, Rusija je započela agresiju na Ukrajinu, a Sjedinjene Države s predsjednikom Josephom Bidenom predvodile koaliciju država koja pomaže Kijevu da se brani do danas.
Ratcliffe se nije sastao s Putinom, barem prema riječima glasnogovornika Kremlja Dmitrija Peskova. Međutim, mediji su primijetili da Peskov nije znao ništa o ovoj posjeti ni u trenutku kada je američki zvaničnik već bio u Moskvi.
Od Irana do Ukrajine
Američki mediji kao razloge Ratcliffeove posjete Moskvi, uglavnom, navodili su dvije teme: namjera predsjednika Donalda Trumpa da uvjeri Rusiju da prekine ekonomske i druge veze s Iranom – nakon što je najavio „najstrožije sankcije u historiji“ protiv Teherana i onih koji s njim posluju, te rat u Ukrajini koji je još prije svog izbora sadašnji predsjednik obećao zaustaviti u samo par dana nakon što se vrati u Bijelu kuću, ili čak i prije toga.
Onda su se oglasili i Rusi. Direktor Vanjske obavještajne službe (SVR) Sergej Nariškin potvrdio je u četvrtak da se sastao s Ratcliffeom, ali događaj nije opisao kao naročito važan, što je pomalo čudno obzirom na to da su sastanci šefova američkih i ruskih obavještajnih službi od četrdesetih godina prošlog stoljeća bili od prvorazredne važnosti za razne dijelove svijeta.
„Dogodio se, nije bilo ništa neobično“, rekao je Nariškin, dodajući da je to dio njegovog posla i da on ima „praktično svake sedmice“ takve sastanke sa šefovima stranih obavještajnih službi.
Nariškin je rekao da je s američkim kolegom razgovarao o obavještajnim pitanjima. „Rad obavještajnih službi je prilično delikatno i specijalizovano pitanje“, dodao je.
Nariškinovi komentari su na tragu Trumpovih koji je nešto ranije rekao da je posjeta Ratcliffea bila „polurutinska“ i da nije povezana s Iranom ili tenzijama između Rusije i NATO-a.
U četvrtak, Trump je rekao da je Ratcliffeova posjeta bila „rutinska“ i da šef američkih obavještajaca viđa svog ruskog kolegu „svakih šest mjeseci ili jednom godišnje. Imaju vrlo dobar odnos. Nije bilo nikakve poruke i nije bilo ničega neobičnog.“
Na pitanje može li potvrditi izvještaje o tome da je Ratcliffe odnio upozorenje Rusima da ne napadaju teritoriju NATO-a, Trump je odgovorio: „Ne želim to komentarisati, ali oni neće napasti.“
Dogovor o Ukrajini kao prioritet, Ujedinjeno Kraljevstvo smeta Rusiji
Može li Washington jednom posjetom šefa obavještajne službe odobrovoljiti Moskvu da prekine veze s Iranom ili smanji njihov obim, ne samo ekonomske već i vojne, veliko je pitanje posebno ako Rusija zauzvrat ne dobije ništa. Odatle je logično pitanje kako bi ta kompenzacija izgledala.
To se posebno odnosi na rusku vojsku, koja je važan faktor u raspodjeli moći u Moskvi, nakon što su od Sjedinjenih Država i njegovih saveznika pretrpjeli nekoliko teških poraza, počevši od Sirije i Venecuele, do napada na vojne baze i mete u Rusiji od strane Ukrajine.
Uostalom, takvi dogovori bi zahtijevali mnogo više razgovora, dužu pripremu i vjerovatno bi nešto od toga već „iscurilo“ u javnost, jer bi se neki u Rusiji tome usprotivili uprkos Putinovoj dobroj volji prema Washingtonu, posebno prema Izraelu. Trenutno najvažniji ruski saveznik Kina jasno je rekla da neće prekidati svoje veze s Iranom uprkos američkim prijetnjama.
Zato je moguće da su Ratcliffe i Nariškin, pored „rutinskih pitanja“, odvojili vrijeme za Ukrajinu, gdje se posljednjih sedmica dinamika rata mijenja, baš kao i ruski pristup. Sedmicama Rusija, po uzoru na Iran, dronovima i balističkim raketama zasipa mete u Ukrajini i prijeti da će napasti i baze u drugim državama odakle se pruža pomoć ukrajinskoj vojsci.
Sedam dana prije Ratcliffeove posjete Moskvi o tome je direktno govorio ruski šef diplomatije Sergej Lavrov, u poruci Ujedinjenom Kraljevstvu. „Predsjednik (Vladimir Putin) je upozorio na naše pravo da djelujemo u bilo kojem dijelu svjetskih okeana ako neko zadire u naše interese ili imovinu. Imamo potpuno isto pravo da javno proglašeno direktno učešće Britanije u napadima na Rusiju smatramo učešćem u ratu, sa svim pratećim posljedicama“, rekao je Lavrov.
Jučer je isto rekla i glasnogovornica njegovog ministarstva Maria Zaharova. „Više puta smo upozoravali da bi bilo koji britanski vojni objekti i oprema u Ukrajini i izvan njenih granica mogli biti meta napada kao odgovor na ukrajinske napade na rusku teritoriju izvedene britanskim oružjem“, rekla je, pozivajući zvanični London da promijeni svoju politiku prema Rusiji.
Izjave su došle nakon poruka sa Zapada da će na morima i okeanima plijeniti ruske brodove, jer krše nametnute sankcije, ali i prije ovosedmičnih ruskih tvrdnji da su britanske rakete korištene u napadima Ukrajine na Rusiju. Novi britanski premijer Andy Burnham je iz Kijeva 24. augusta poručio da će Ukrajini biti ustupljena britanska znanja u proizvodnji naprednog oružja, uključujući za britansko-francusku krstareću raketu Storm Shadow/SCALP-EG.
Iz baltičkih država godinama upozoravaju da bi oni mogli biti meta, a neki tvrde da bi Rusija za napad po iranskom receptu mogla izabrati mete u drugim državama. Rusi bi se mogli odlučiti na takav napad i zbog činjenice da se američko vojno prisustvo u Evropi smanjuje, a da su Ukrajina i njeni saveznici ostali s malo presretača raketa, koji su završili na Bliskom istoku u namjeri da zaštite američke trupe i Izrael. Bilo kakav ruski udar na baze članica NATO-a Sjedinjene Američke Države ne bi mogle ignorisati, što bi mogao biti uvod u katastrofu.
(Ne)uspješna posjeta
Ako je suditi po rezultatu Burnsove posjete Putinu uoči ruske agresije na Ukrajinu i da Ratcliffe u utorak nije sreo Putina, oni koji su zabrinuti za mogućnost eskalacije rata imaju razloga za brigu.
I ne samo oni. Razvlačenje kapaciteta američkih snaga od Evrope do Bliskog istoka ostavlja i drugima priliku da djeluju. Tako, na primjer, posljednjih sedmica dolaze poruke s Tajvana da vide veće kinesko vojno prisustvo oko ostrva, dok Tajpej izvodi vježbe simuliranja kineske invazije.
Ali, i bez upotrebe vojske neki imaju razloga za brigu. To je prije svih Ukrajina, a o čemu je krajem jula govorio poljski premijer Donald Tusk, upozoravajući da bi „narednih stotinu dana moglo odlučiti ishod“ rata u Ukrajini.
„Mnogo toga zavisi od odluka koje će donijeti predsjednik Sjedinjenih Država“, poručio je tada Tusk, a što se odnosi na američku vojnu pomoć Kijevu, a vjerovatno i na Trumpove pregovore s Rusima o miru u Ukrajini, dok se sprema za novembarske izbore za američka zakonodavna tijela i kada mu u kampanji treba bilo kakva velika „pobjeda“.
Šta je bila tema razgovora vrha obavještajnih službi Sjedinjenih Država i Rusije u utorak možda će biti poznato kada se jednog dana otvore arhive ili kada o tome progovore oni koji su upoznati s detaljima. Do tada, javnost može suditi o Trumpovoj i Nariškinovoj ocjeni o rutinskom sastanku na osnovu toga hoće li se uskoro nešto krupno i neočekivano desiti na istoku Evrope ili u Perzijskom zaljevu.
