(Patria) – Presuda Vijeća za zaštitu vitalnih interesa Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-27/26 od 3. septembra 2026. godine otvara niz ozbiljnih ustavnopravnih pitanja koja se odnose na procesne pretpostavke za pokretanje postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, granice primjene ovog mehanizma, odnos između parlamentarne većine i zaštite kolektivnih prava, kao i pitanje proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda u izvršnoj vlasti.
U konkretnom predmetu Sud je utvrdio da je odlukama Skupštine Unsko-sanskog kantona, koje se odnose na izmjene odluke o izboru radnih tijela, razrješenje Vlade USK, potvrđivanje nove Vlade i prateći zaključak, povrijeđen vitalni nacionalni interes srpskog konstitutivnog naroda.
Postupak je pokrenuo Mladen Lonić, zamjenik predsjedavajućeg Skupštine USK i jedini član Kluba poslanika Srba u toj skupštini. Upravo činjenica da je riječ o jednom članu Kluba, kao i način na koji je pokrenut postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa, predstavljaju jedno od ključnih pitanja ove pravne analize.
Procesne pretpostavke za pokretanje postupka
Kao prvo potrebno je razmotriti da li su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonom propisane procesne pretpostavke za pokretanje postupka.
Član 42b. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom FBiH predviđa da se postupak utvrđivanja postojanja vitalnog nacionalnog interesa pokreće na osnovu obavijesti ili zahtjeva predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg kada nije postignuta saglasnost većinom glasova unutar svakog kluba konstitutivnih naroda.
U konkretnom slučaju, međutim, ostaje otvoreno pitanje da li je postojala formalna odluka Kluba Srba, odnosno da li su Skupštini predočeni odgovarajući zapisnik i akt Kluba kojim se potvrđuje postojanje nesaglasnosti.
Ovo pitanje nije samo formalne prirode. U ustavnom pravu procesne pretpostavke predstavljaju sastavni dio načela zakonitosti i pravne sigurnosti. Ukoliko se zakonom propisana procedura može zanemariti u situaciji kada klub ima samo jednog člana, postavlja se pitanje da li se time otvara mogućnost da individualna politička volja bude izjednačena sa voljom konstitutivnog naroda izraženom kroz njegov klub u zakonodavnom tijelu.
Upravo zbog toga smatra se da je ovo pitanje zahtijevalo posebno i detaljno obrazloženje Ustavnog suda.
Granice mehanizma vitalnog nacionalnog interesa
Drugo značajno pitanje odnosi se na samu svrhu mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Ovaj mehanizam postoji kako bi se zaštitila kolektivna prava konstitutivnih naroda i spriječilo njihovo preglasavanje u pitanjima od posebnog značaja za njihov identitet, jezik, kulturu i adekvatnu zastupljenost.
Međutim, zaštita vitalnog nacionalnog interesa ne bi smjela prerasti u instrument kojim se onemogućava ostvarivanje osnovne funkcije parlamentarne većine – donošenje političkih odluka i formiranje izvršne vlasti.
U konkretnom slučaju potrebno je napraviti jasnu razliku između stvarne povrede kolektivnog prava i korištenja mehanizma VNI u svrhu očuvanja određenog političkog odnosa snaga.
Posebno je važno pitanje može li pojedinačni zastupnik, bez prethodno utvrđene formalne odluke kluba, aktivirati mehanizam vitalnog nacionalnog interesa na način koji faktički zaustavlja odluku većine o smjeni postojeće i imenovanju nove vlade.
Stanovište je da Ustavni sud, pored formalnih pretpostavki, mora imati u vidu i opći princip zabrane zloupotrebe prava. Ustavni mehanizam zaštite kolektivnih prava ne može se posmatrati izvan svrhe zbog koje je ustanovljen.
Parlamentarna većina i pravo na promjenu izvršne vlasti
Jedno od temeljnih pitanja u ovom predmetu jeste odnos između zaštite vitalnog nacionalnog interesa i prava parlamentarne većine da mijenja izvršnu vlast.
Izglasavanje nepovjerenja vladi predstavlja jedno od osnovnih parlamentarnih ovlaštenja. Parlamentarna većina mora imati mogućnost da, u skladu s Ustavom i poslovnikom, odluči da postojeća vlada više nema njeno povjerenje i da podrži novi sastav izvršne vlasti.
To pravo ne može se automatski uslovljavati sastavom pojedinačnih skupštinskih komisija ili drugim pitanjima koja sama po sebi ne predstavljaju pitanje vitalnog nacionalnog interesa.
U tom kontekstu posebno je značajna činjenica navedena u analizi da je tokom skupštinske procedure uložen amandman kojim je upravo Mladen Lonić bio predložen u Komisiju za izbor i imenovanja, ali da je on odbio ulazak u Komisiju.
Ukoliko je tačno da je amandmanom otklonjena okolnost na kojoj je prvobitno zasnovan prigovor, onda je bilo potrebno posebno obrazložiti zbog čega se i nakon takve izmjene smatra da postoji povreda vitalnog nacionalnog interesa.
Pitanje sastava Vijeća za zaštitu vitalnih interesa
Posebnu pažnju zaslužuje i pitanje sastava Vijeća koje je odlučivalo u ovom predmetu.
Prema dostupnim podacima, Vijeće je činilo sedam sudija: Aleksandra Martinović, Vesna Budimir, Mirko Milićević, prof. dr. Edin Muminović, Branimir Orašanin, Ajša Softić i mr. Anja Vuleta Pavelka.
U analizi se posebno ukazuje na činjenicu da su u Vijeću bila dva sudija iz reda bošnjačkog naroda, Edin Muminović i Ajša Softić.
Samo nacionalno porijeklo sudija, naravno, ne može predstavljati osnov za osporavanje zakonitosti njihove odluke. Međutim, pitanje reprezentativnosti i legitimiteta ustavnosudskih mehanizama zaštite kolektivnih prava legitimno je razmatrati u širem kontekstu ustavne strukture Federacije BiH, posebno kada odluka neposredno proizvodi posljedice po političku volju većine u kantonu.
Zbog toga pitanje sastava Vijeća treba posmatrati prije svega kroz princip povjerenja u ustavne institucije i percepciju njihove nepristrasnosti i legitimnosti, a ne kroz pojedinačnu nacionalnu pripadnost bilo kojeg sudije.
Proporcionalna zastupljenost u Vladi USK
Posebno složeno pitanje predstavlja tumačenje ustavne obaveze proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda u izvršnoj vlasti.
Ustav FBiH predviđa proporcionalnu zastupljenost u skladu s rezultatima popisa stanovništva iz 1991. godine. Međutim, ostaje pitanje da li se ovaj princip može primjenjivati kao potpuno fiksna matematička formula u svakoj pojedinačnoj situaciji, bez uvažavanja stvarnog broja članova vlade, političkih okolnosti i drugih ustavnih principa.
Prema analizi, Sud je iz podatka da su Srbi prema popisu iz 1991. godine činili 21 posto stanovništva USK izveo zaključak o potrebi postojanja dva ministra iz reda srpskog naroda.
Takvo pitanje zahtijeva posebno pažljivo ustavnopravno obrazloženje. Proporcionalnost predstavlja ustavni princip, ali je potrebno utvrditi da li ona u svakom slučaju znači unaprijed određen broj ministarskih mjesta ili se mora tumačiti u vezi s ukupnom strukturom vlade i drugim relevantnim ustavnim odredbama.
Presuda u širem kontekstu arhitekture Federacije BiH
Presudu U-27/26 nije moguće u potpunosti posmatrati izolirano od šireg razvoja ustavnog sistema Federacije BiH.
Posebno se nameće pitanje posljedica intervencija visokog predstavnika iz aprila 2023. godine na način formiranja federalne izvršne vlasti, kao i pitanje da li takve intervencije dugoročno utiču na percepciju demokratskog legitimiteta institucija Federacije BiH.
Ovdje je, međutim, potrebno napraviti jasnu razliku između pravne analize konkretne presude i političkih ocjena o načinu formiranja vlasti na federalnom nivou.
Ustavna analiza mora prvenstveno odgovoriti na pitanje da li je konkretna odluka donesena u skladu s Ustavom i zakonom, jesu li ispunjene procesne pretpostavke i da li je mehanizam VNI primijenjen u okviru svrhe zbog koje je ustanovljen.
Presuda U-27/26 otvara pitanja koja nadilaze konkretan politički spor u Unsko-sanskom kantonu.
Ključna pitanja odnose se na granice djelovanja parlamentarne većine, uslove za aktiviranje mehanizma vitalnog nacionalnog interesa, odnos individualnog zastupničkog djelovanja i formalne odluke kluba konstitutivnog naroda, način tumačenja proporcionalne zastupljenosti te granice ustavnosudske intervencije u političke procese.
Zaštita vitalnog nacionalnog interesa mora ostati snažan mehanizam zaštite konstitutivnih naroda, ali istovremeno ne smije postati mehanizam kojim se obesmišljava demokratska funkcija parlamentarne većine.
Jednako tako, parlamentarna većina ne može biti apsolutna i mora poštovati ustavna prava konstitutivnih naroda.
Upravo ravnoteža između ova dva principa predstavlja jedno od ključnih pitanja ustavnog poretka Federacije BiH.
Zbog toga se smatra da će pravne posljedice presude U-27/26 biti značajne i za buduće slučajeve u kojima se pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa bude preplitallo s formiranjem ili promjenom izvršne vlasti.
Ono što ovaj slučaj čini posebno važnim jeste činjenica da se ne radi samo o pitanju ko će činiti Vladu jednog kantona. Riječ je o pitanju granica između kolektivnih prava, parlamentarne demokratije i uloge Ustavnog suda u političkom sistemu Federacije BiH.
(Analizu je sačinila grupa pravnika, stručnjaka iz oblasti ustavnog prava i pravnog sistema Bosne i Hercegovine)
