Javni RTV sistemi morali bi raditi u interesu javnosti. To nije njihova preporuka, nego osnovna svrha njihovog postojanja. Građani ih finansiraju upravo zato da bi dobijali pravovremene, objektivne i relevantne informacije, a ne politički obojene sadržaje i teme koje odgovaraju interesima određenih političkih krugova.
Federalna televizija, međutim, odavno ostavlja utisak medija koji je sve manje javni servis, a sve više servis određene političke agende.
Posljednjih dana gledamo kako nam FTV gotovo svakodnevno servira „rat“ između SDP-a i Naroda i pravde. I to bi, samo po sebi, možda i bilo legitimna politička tema. Sukobi unutar vlasti jesu stvar javnog interesa. Ali problem nastaje kada se od svega što se dešava u Kantonu Sarajevo izabere – pivo.
Da, pivo.
Prema uredničkoj logici Federalne televizije, jedna od gorućih tema u Sarajevu postalo je pitanje nemogućnosti prodaje piva na koncertu. Kao da građani Sarajeva ne plaćaju najskuplje cijene u regionu, kao da ne gledaju kako im se grad raspada pred očima, kao da ne čekaju odgovore na ozbiljna pitanja koja mjesecima ostaju bez odgovora.
Gdje su priče o novim zaduživanjima Kantona Sarajevo? Gdje su pitanja o tome šta se tačno finansira novcem koji će vraćati građani?
Gdje je ozbiljno novinarsko insistiranje na odgovorima o još uvijek nezavršenoj istrazi o pogibiji mladog Erdona Moranjkića? Zar javnost nema pravo znati dokle je istraga stigla i zbog čega odgovora nema?
Gdje su ugovori o rekonstrukciji pruge? Zašto se skrivaju od javnosti? Ko ih je potpisao, pod kojim uslovima i koliko će građane na kraju koštati projekti koji su predstavljani kao veliki infrastrukturni uspjesi?
Gdje je priča o helikopteru koji je plaćen ogromnim novcem, a koji nikako da stigne u Sarajevo i počne letjeti? Zašto je plaćena škola za pilote, ali ti piloti i dalje ne mogu letjeti? Koliko je novca potrošeno, ko je odgovoran za kašnjenje i kada će građani konačno dobiti ono što su platili?
Gdje je priča o činjenici da skupštinska većina postoji tek na papiru? O tome da Kantonalna skupština mjesecima ne funkcioniše kako bi morala? O tome da zastupnici uredno primaju plate i naknade dok institucija kojoj pripadaju ne uspijeva normalno raditi?
Gdje su reportaže o Sarajevu zatrpanom smećem? O prljavim ulicama? O komunalnim problemima?
O građanima koji svakodnevno žive posljedice lošeg upravljanja? To su teme javnog interesa.
Pivo na koncertu može biti tema. Naravno da može. Ali ne može biti važnije od miliona maraka javnog novca, funkcionisanja institucija, sigurnosti građana, transparentnosti ugovora i odgovornosti političara.
Tu dolazimo do ključnog problema. Nije problem u tome što FTV izvještava o pivu. Problem je ako se pivo koristi kao zamjena za ozbiljno novinarstvo.
Javni servis ima obavezu da postavlja neugodna pitanja svima. I SDP-u, i NiP-u, i SDA-u, i svim drugim političkim strankama. Ne smije birati teme prema tome ko će biti politički pogođen, a ko pošteđen. Ne smije od političkog sukoba praviti spektakl, dok istovremeno preskače pitanja koja direktno zadiru u trošenje javnog novca i odgovornost vlasti.
Jer građane ne zanima samo ko se s kim posvađao oko točionika piva i ko je to zabranio. Građane zanima zašto im je grad prljav.
Zanima ih gdje je njihov novac. Zanima ih ko potpisuje ugovore. Zanima ih zašto institucije ne rade. Zanima ih zašto projekti kasne.
Zanima ih ko će odgovarati kada stvari krenu po zlu. I upravo zato javni servis mora biti mnogo više od političkog megafona.
Ako je Sarajevo pred ozbiljnim problemima, a Federalna televizija odluči da kao jednu od centralnih političkih tema dana građanima ponudi „rat“ oko piva, onda se moramo zapitati ko određuje šta je javni interes?
Jer javni interes nije ono što je najglasnije. Nije ni ono što je politički najatraktivnije.
Javni interes je ono što građani moraju znati da bi mogli razumjeti kako vlast troši njihov novac, kako institucije rade i ko snosi odgovornost.
A kada se takva pitanja guraju u stranu, dok se javnosti serviraju političke prepirke začinjene pivom, onda problem više nije samo u vlasti.
Problem je i u medijima koji več odavno nisui njen korektiv.
Javni servis ne smije biti ničija politička televizija. Ni SDP-ova, ni NiP-ova, ni bilo čija druga. Njegova jedina strana mora biti – javnost.
Sve drugo je izdaja osnovne svrhe zbog koje postoji.
