Piše: Armin Sijamić
Prošlo je samo osam dana od kada je Studentska lista (SL) na biralištima uvjerljivo porazila i vlast i opoziciju u Srbiji.
Izbori održani 25. oktobra bili su uvod u novo stanje u Srbiji – prilika da se nešto suštinski promijeni, uprkos otporu sistema, političke elite i faktora izvana koji imaju svoje interese.
Aleksandar Vučić, šef Srpske napredne stranke (SNS), ima drugačije planove. Dan poslije izbora pokrenuo je kontranapad na SL, u namjeri da poništi svoj poraz na izborima, ili barem da ublaži svoj pad, čak i ako će to značiti nove probleme za Srbiju.
Taj manevar nije slučajan. Treba se sjetiti da su neki Vučiću i njegovim pristalicama godinama poručivali da je raniji pad naprednjačke vlasti u Srbiji bio uvod u pokolj. Naime, 1887. godine naprednjaci u Srbiji, kako se navodi u nekim izvorima, bili su meta osvete naroda. U događajima koji su nazvani „narodni odisaj“ u narednim godinama ubijeno je na stotine članova te stranke, a mnogi su zlostavljani. Zabilježeni su i slučajevi nabijanja na kolac nekih naprednjaka.
Vučić je, odlazeći iz Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja čiju ideologiju ne zaboravlja ovih dana, s Tomislavom Nikolićem formirao SNS. Neki su to shvatili kao poruku da Vučić, kao i pomenuti naprednjaci s kraja devetnaestog stoljeća, okreću Srbiju ka Zapadu.
Ko je vlast?
Uz pomoć nekih medija i društvenih mreža Vučić već osam dana stvara sliku da su drugi „preuzeli vlast“, tražeći od izbornih pobjednika da preuzmu odgovornost. Jednom prilikom konstatovao je da trenutno Srbija nema nikakvu vlast, kritikujući napade na neke njegove pristalice.
Takav pristup bi bio logičan da je Studentska lista zaista preuzela vlast. Osam dana nakon izbora, Republička izborna komisija nije proglasila konačne rezultate. To znači da je Srbija sedmicama daleko od konstituisanja skupštine, gdje bi se potom trebala birati nova vlada.
Ali, i kada se vlada izabere to neće značiti da je sva moć istog trenutka prešla u ruke Studentske liste. Vučićevi kadrovi su u svakoj važnoj instituciji u Srbiji. Finansije, privreda, aparat sile, mediji, crkva, čak i sportski savezi puni su kadrova vezanih za vladavinu SNS-a.
Poseban problem u preuzimanju vlasti biće sudska vlast, kojom po definiciji u demokratijama ne može upravljati izvršna vlast. Već sada neki pozivaju Studentsku listu da prestane „slaviti pobjedu“ na izborima, da počne „raditi“ i krene hapsiti ljude za koje je više nego dovoljno dokaza da su bili uključeni u kriminal, stvarajući pritisak na ljude koji bi tek trebali postati parlamentarci.
Dodatnu zabunu stvaraju ostavke i hapšenja koja su se desila u proteklih sedam dana, kao i oduzimanje dozvole za rad banci ALTA od strane Narodne banke Srbije, na čijem je čelu Jorgovanka Tabaković, bivša potpredsjednica SNS-a i prije toga dvije decenije istaknuta članica SRS-a.
Odatle, hapšenja, smjene i oduzimanje dozvola za rad vjerovatno su samo obračun SNS kadrova iz ko zna kojih motiva. Neki vjerovatno žele da, kao poslije pada zločinca Slobodana Miloševića, promijene stranu i ostanu služiti novoj vlasti.
Šešelj progovara kroz Vučića
Putem televizije Informer, čiji je vlasnik Dragan J. Vučićević bio žrtva napada nakon izbora, plasirana je vijest da će „više od 10.000 ljudi ostati bez posla“ zbog „stečaja“ ALTA banke. Ranije su plasirane, na raznim platformama, vijesti da će ljudi ostati bez plata i penzija ako pobijedi SL.
Ovo širenje panike je pomno planirano, a „odgovor“ je nacionalizam i okupljanje oko na izborima poraženog Vučića. Njegovo vraćanje na „fabričke postavke“ vidjelo se i pred izbore kada je omogućio sahranu uz državne počasti za ratnog zločinca Ratka Mladića.
Da je to strategija, bilo je jasno 30. oktobra, kada je Vučić na svom X profilu napisao da je odlučio da sa sobom ponese zastavu Srbije koju je „ogrnuo tokom borbe u Ujedinjenim nacijama, kada smo uspjeli da pobijedimo inicijativu najmoćnijih zemalja svijeta da proglase naš narod genocidnim. Vratiću zastavu u naše institucije onda kada budem siguran da će se prema njoj odnositi s poštovanjem koje zaslužuje i da je neće uništiti, kao što uništavaju murale naših svetaca širom Srbije.“
Pomenuta zastava i borba u Ujedinjenim nacijama, a više medijski performans za njegove glasače, odnosi se na maj 2024. godine kada je Generalna skupština odlučila da se 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Vučić tada nije pobijedio, jer je rezolucija usvojena, a UN nije proglasio bilo koji narod genocidnim.
Briga za zaštite „murala svetaca“ je odgovor na akciju građana Srbije koji su u više gradova unakažene fasade pokušali vratiti u normalno stanje, prekrivajući natpise i grafite. Ubrzo nakon toga, neki su počeli da na ta mjesta ispisuju iste poruke i da oslikavaju murale zločinca Mladića.
Da se radi o organizovanom pokušaju izazivanja podjela među stanovništvom, koje je na izborima sebi dalo priliku da barem pokuša okrenuti novi list u politici Srbiji, govori i to, kako je primijetio jedan korisnik društvenih mreža, što se grafiti i murali ne iscrtavaju na zgrade u „Beogradu na vodi“, projektu koji se povezuje s Vučićem i s novcem nejasnog porijekla, niti na privatne zgrade onih koji uništavaju javnu imovinu i onih koji se brinu za „murale svetaca“.
Odakle potiče briga za svece i zastavu postalo je jasno 27. oktobra kada je Vučić na X-u napisao: „U grob da me stavite, iz groba ću da progovorim i boriću se protiv svih koji žele da unište Srbiju!“
Dan kasnije, na istom mjestu kaže da neće „odustati od borbe protiv najgorih, a to su blokaderi“.
Formulacija o borbi „iz groba“ poznata je svima onima koji su pratili suđenja u Haškom tribunalu. „Možete samo da me ubijete, a onda će se i moj grob boriti protiv vas“, rekao je Šešelj 2012. godine u završnoj riječi na svom suđenju.
Tada je, između ostalog, rekao da će Vučić i Nikolić, kroz djelovanje SNS-a, izdati srpske interese.
Očekivanje od Studentske liste
Da li iz Vučića progovara podsvjesno, pa izborni poraz vidi kao presudu svojoj politici, ili je to kajanje što je izdao Šešelja i promijenio politički tabor 2008. godine, manje je važno od činjenice da potezi koje vuče pokazuju njegov politički smjer u narednom periodu.
Informer i neki drugi mediji su ga već predstavili kao „vođu opozicije“. Ovakvo vršenje pritiska na Studentsku listu, koja još nije došla na vlast, premašuje puku podjelu na vlast i opoziciju. Jer, da je Vučić vođa opozicije u demokratskoj državi, nakon teškog izbornog poraza on bi se povukao i stranku prepustio nekom drugom. Naprotiv, on je već predložen za predsjednika SNS-a i na to bi mjesto trebao biti izabran 13. decembra, kako je objasnio Miloš Vučević koji je sada na toj poziciji.
U vršenju pritiska na Studentsku listu pridružili su se i mnogi drugi u Srbiji i regionu, (ne)svjesno pokušavajući da očuvaju postojeći poredak stvari, čak i ako Vučić ode s vlasti. Međutim, jako zabrinjava izjava koja je došla iz Brisela. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos rekla je da Srbija neće moći napredovati ka članstvu u Evropsku uniju ako ne uvede sankcije Rusiji. Takve oštre poruke Srbiji ni takvo uslovljavanje Vučića od Marte Kos ranije se nije moglo čuti.
Kos nije jedina koja (ne)svjesno vrši pritisak na vlast koja još nije formirana. To rade i mnogi iz regije, očekujući od politički i ideološki heterogene skupine da ekspresno ponudi odgovore na sva neslaganja Srbije i njenih susjeda. U Srbiji, gdje je u politici toliko „majstora“ da pronađu problem za svako moguće rješenje, to je podrška svima onima koji žele da Studentska lista ne uspije.
Pored toga, naslijeđe Vučićeve vlasti su i organizovane kriminalne grupe, pa čak paravojne i parapolicijske grupe koje su djelovale od centra Beograda do Kosova, što samo pokazuje kako težak i opasan zadatak ima Studentska lista.
Odatle, spisak želja koji se sa svih strana nastoji isporučiti Studentskoj listi treba pretvoriti u pokušaj da se popravi bilo šta u Srbiji i regiji koju je Vučić godinama držao u stanju između mira i rata, što je uništilo brojne generacije i ovdašnjim narodima uskratilo mnoge prilike za progres svake vrste. Studentska lista sama ne može riješiti sve te probleme, ali je za razliku od drugih odlučila barem da to pokuša. Vučić, sa druge strane, daje sve od sebe da se to ne desi.
