Piše prof. dr: Hazim Bašić
Američki izbori za Kongres, održani 3. novembra 2026. godine, mogli bi se pokazati kao jedan od najznačajnijih političkih događaja ne samo u SAD nego i u širem demokratskom svijetu. Demokratska stranka ostvarila je izuzetnu pobjedu i preuzela kontrolu nad oba doma američkog Kongresa – Predstavničkim domom i Senatom. Time je končana dvogodišnja republikanska dominacija nad zakonodavnom vlašću, a politička moć Donalda Trumpa suočena je s ozbiljnim institucionalnim ograničenjima.
Ovaj izborni rezultat predstavlja snažnu poruku američkih građana da demokratske institucije, slobodni izbori i politička odgovornost još uvijek imaju snagu da zaustave koncentraciju vlasti, autoritarne ambicije i politiku koja vlastite interese pokušava predstaviti kao nacionalni interes.
Zato bi se ovaj događaj, uz malo političke ironije, mogao nazvati “epskim plavim talasom” i demokratskom smjenom režima. Dok je Donald Trump vojnu operaciju protiv Irana nazvao “Epski bijes”, a kao jedan od svojih ciljeva isticao promjenu tamošnjeg režima, američki birači demonstrirali su sasvim drugačiji model političke promjene. Bez bombi, vojnih intervencija i nametanja političke volje, nego demokratskom voljom građana.
Amerika je rekla – dosta je!
Rezultati izbora predstavljaju odbacivanje političkog pravca kojim je Trumpova administracija vodila zemlju, posebno u kontekstu agresivne vanjske politike, nepredvidivih političkih odluka, ekonomskih neizvjesnosti i kontinuiranog slabljenja povjerenja u institucije.
Posebno je značajno što su Demokrati ostvarili pobjede u državama koje su tradicionalno predstavljale gotovo neosvojiva republikanska uporišta: Kansasu, Texasu, Južnoj Karolini, Ohaju i Iowi gdje su Demokrati osvojili čak tri od četiri senatorska mjesta.
Američki birači pokazali su da politička lojalnost ne mora biti trajna i bezuslovna. Čak ni u sredinama u kojima je republikanska politička dominacija izgledala gotovo neupitno.
Ratovi se vode daleko, ali računi stižu kući
Jedan od najvažnijih razloga izbornog poraza republikanaca svakako je ekonomska cijena Trumpove nepredvidive i agresivne vanjske politike. Građani nisu bili spremni unedogled plaćati cijenu političkih i vojnih avantura svoje administracije. Napad na Iran, poremećaji u svjetkom prometu energenata, posebno kroz Hormuški moreuz, te nestabilnost na svjetskom tržištu nafte i gasa direktno su se odrazili na cijene goriva i troškove života.
Prema podacima objavljenim neposredno pred izbore, prosječna cijena benzina u SAD-u dostigla je oko 4,29 dolara po galonu, u poređenju s približno 2,98 dolara prije početka rata. Cijena dizela porasla je sa oko 3,76 na 6,35 dolara po galonu. Ovo znači i skuplji transport, skuplju hranu, veće troškove poljoprivredne proizvodnje i dodatni pritisak na kućne budžete.
Građani su se tako suočili s paradoksom Trumpove politike koji je obećavao ekonomski prosperitet i niže životne troškove, što se pokazalo neostvarivim nakon vojne intervencije čije su trajanje, ciljevi i konačni ishod ostali neizvjesni. Trump je nakon izbornog poraza čak priznao da su više cijene goriva, povezane s ratom u Iranu, mogle uticati na rezultat izbora.
Kongres ponovo postaje kontrolor predsjedničke moći
Najvažnija institucionalna posljedica ovih izbora je povratak sistema ravnoteže i kontrole vlasti, koji predstavlja jedno od temeljnih načela američkog ustavnog poretka.
Predsjednik SAD-a raspolaže velikim izvršnim ovlaštenjima, ali ona nisu neograničena. Kongres ima ustavnu odgovornost da kontroliše izvršnu vlast, usvaja zakone, odlučuje o budžetu i nadzire način na koji se koriste javna sredstva. Demokratska većina moći će pokretati parlamentarne istrage, zahtijevati dokumentaciju, saslušavati članove administracije, blokirati pojedine zakonske inicijative i odbacivati predsjedničke nominacije za važne državne funkcije kroz nadležnosti Senata.
Posebno je značajno što će novi saziv Kongresa imati mogućnost da preispituje odluke administracije o vanjskoj politici, uključujući i rat s Iranom, te da kroz budžetske mehanizme i zakonodavne inicijative ograničava predsjedničku samovolju.
Poruka koja se čuje i izvan američkih granica
Trumpova politika predstavljala je važan politički oslonac brojnim desničarskim i populističkim pokretima širom svijeta. Njegov odnos prema institucijama, medijima, političkim protivnicima i internacionalnim organizacijama često je služio kao model političkog ponašanja onima koji zagovaraju koncentraciju moći i slabljenje demokratskih kontrolnih mehanizama.
Zato je demokratski odgovor američkih građana važan i za države koje se suočavaju s autoritarnim tendencijama, etnonacionalizmom, političkim nasiljem i pokušajima institucionalnog potčinjavanja države interesima pojedinaca i političkih oligarhija. Ovaj izborni rezultat ne znači da će autoritarni režimi širom svijeta preko noći nestati. Ali znači da je jedan od njihovih najvažnijih političkih uzora doživio ozbiljan poraz.
Abdul El-Sayed, pobjednik u Michiganu izabran je u Senat, a svoju pobjedu je simbolično opisao riječima: “Vi ste izabrali mržnju, a Michigan je izabrao nadu”.
Epski plavi talas – pobjeda demokratije nad političkom samovoljom
Izborna pobjeda Demokrata je prije svega prilika i obaveza. Nova većina mora dokazati da može obnoviti povjerenje u institucije i vratiti političku kulturu u okvire ustavnosti, odgovornosti i poštovanja demokratskih pravila.
Američka demokratija je pobijedila zato što su građani iskoristili pravo da vlast pozovu na odgovornost i promijene politički odnos snaga bez narušavanja ustavnog poretka. Donald Trump je u Iranu zagovarao “promjenu režima” vojnim sredstvima, dok su mu njegovi građani pokazali kako izgleda demokratska smjena vlasti. “Epski bijes” nije donio očekivani politički trijumf, ali je “Epski plavi talas” pokazao da je demokratska volja građana snažnija od političke samovolje.
