Piše: Armin Sijamić
Ujedinjeni Arapski Emirati saopštili su prošle sedmice da obustavljaju „trgovinu i komercijalnu razmjenu“ s Iranom, nekoliko sati nakon što su Teheran optužili za raketni napad. Iranci su odbacili te optužbe, ali izjava zvaničnog Abu Dhabija došla je kao u uvod u ono što je počelo ove sedmice.
„Ekonomski Dan D“ naziv je operacije administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Naziv koji kod mnogih Amerikanaca budi emocije, kao aluzija na početak američkog iskrcavanja u Normandiji 6. juna 1944. godine u namjeri da se nanese konačan udarac nacističkoj Njemačkoj, treba naglasiti ozbiljnost Sjedinjenih Američkih Država u namjeri da ekonomski slome Iran.
Trumpova akcija je usmjerena na gušenje iranske ekonomije. Prema planu, svi koji budu poslovali s Irancima biće kažnjeni, carinama ili sankcijama. U ponedjeljak je američki ministar finansija Scott Bessent podigao ljestvicu i rekao da će „svaki entitet koji olakšava pranje novca u ime Irana biti uklonjen iz sistema američkog dolara“, a što je, ustvari, prijetnja državama i kompanijama koje s Iranom održavaju ekonomske veze i vrše plaćanje robe kojom se trguje.
Novi američki pritisak na Iran dolazi u vremenu kada je istekao Memorandum o razumijevanju koji su potpisali Washington i Iran nakon pregovora u Pakistanu, a unutar kojeg su trebali postići konačan sporazum o kraju rata i budućnosti Bliskog istoka.
Također, najava novog ekonomskog udara na Iran poklapa se s izvještajem The New York Timesa od utorka, prema kojem se State Department sprema da vrati dio svojih diplomata i službenika u Izrael, Liban, Saudijsku Arabiju, Katar, Jordan, Oman, Irak i Kuvajt, a koji su povučeni sa svojih pozicija zbog rata protiv Irana koji je počeo američko-izraelskim napadom 28. februara.
Može li Trump slomiti iransku ekonomiju?
Oslanjanje na ekonomske mjere i vraćanje američkih diplomata na Bliski istok ukazuje da se Trump za sada odrekao upotrebe vojne sile u velikom obimu, a što je implicitno priznanje da rat protiv Irana na bojnom polju nije uspio, uprkos njegovim izjavama da je iranska vojska uništena i da Iranci ne kontrolišu Hormuški moreuz.
Ipak, bilo bi naivno vjerovati da je Trump zauzeo samo jednu poziciju koje se namjerava držati. Uostalom, moć Sjedinjenih Američkih Država daje mu razne adute koje može upotrijebiti.
Pribjegavanje ekonomskim alatima za borbu protiv Irana puno je lakše za američku stranu od rata, jer je takva politika korištena i do sada i ne zahtijeva ogromne troškove za američku stranu, poput onih kada se mora koristiti vojska.
Izvještaji iz Irana govore da je godišnja inflacija dvoznamenkasta, a da je iranski rial na historijskom minimumu u odnosu na dolar. Za jedan dolar, prema tvrdnjama američkih medija, u Iranu na crnom tržištu dobije se dva miliona iranskih rijala, dok Međunarodni monetarni fond kaže da će iranski bruto društveni proizvod ove godine biti manji za preko pet posto.
I iranski zvaničnici priznaju probleme u svojoj ekonomiji. Rat je mnogo koštao Iran, ne samo u izdacima za vojsku. Mnoge fabrike su uništene, neke trgovačke veze u Perzijskom zaljevu su prekinute, američka pomorska blokada također daje neke rezultate, pored višedecenijskih sankcija koje su Iran spriječile da postane vjerovatno jedna od najrazvijenijih država u tom dijelu svijeta.
Trumpu to nije dovoljno i sada najavljuje podizanje uloga, rizikujući mnogo toga i za američku stranu, ali i za mnoge države širom svijeta.
Hoće li svijet poslušati Trumpa?
Iran je decenijama pokazivao da zna da živi sa sankcijama, iako mu nanose ogromne probleme. Novi krug američkih sankcija za Iran ne znači ništa, jer one svakako postoje. Jedino pitanje koje je sada važno za Iran jeste koje će države bespogovorno poslušati Trumpa.
Koliko je to važno možda najbolje govore riječi iranskog ministra ekonomije Alija Madanizadeha, koji je po objavi plana o novim sankcijama rekao da je ovim činom „era unipolarnog svijeta završena“, jer „nekoliko velikih država nije spremno“ podržati nove „američke mjere“.
Drugim riječima, Iranci kažu da imaju obećanja velikih država da neće prekinuti trgovinu s Iranom, što dalje znači da ih Trump mora kazniti i tako ih nužno pretvoriti u svoje neprijatelje. Bessent je to sažeo riječima da je „sada vrijeme da svjetski lideri odluče“ između SAD-a i Irana, što zvuči kao izjava bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha koji je svojevremeno svijetu poručio da biraju biti za ili protiv SAD-a dok vodi „ratove protiv terorizma“.
Irance posebno zanimaju pozicije Kine, Rusije, Indije, Turske i Pakistana, kao država koje su najvažnije za iransku ekonomiju i političke procese, uz pomenute Ujedinjene Arapske Emirate kao i Katar, Azerbejdžan, Armeniju, Oman, Irak i države Centralne Azije.
Kina je ranije odbacila pozive da prekine odnose s Iranom, a jučer je iz kineskog Ministarstva vanjskih poslova ponovljeno da je Peking protiv „unilateralnih sankcija koje nemaju uporište u međunarodnom pravu ili nisu odobrene od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija“. Glasnogovornik tog ministarstva je rekao da su kineske veze s Iranom „unutar okvira međunarodnog prava“. Uostalom, i bez slučaja Irana Kina je najveći protivnik Trumpovih sankcija i carina.
Rusija također ne daje naznake da će prestati trgovati s Iranom, baš kao što Iranci nisu prestali trgovati s Rusima nakon ruskog napada na Ukrajinu. Od početka rata protiv Irana pokazalo se koliko je to važno, jer je Kaspijsko more postalo jedna od žila kucavica za iransku ekonomiju, omogućavajući Teheranu da preko Rusije trguje s drugim državama.
Turska, iako članica NATO-a, do sada nije pokazala namjeru da prekine trgovinu s Iranom. Indija rijetko daje teške izjave i pod premijerom Narendrom Modijem nije se priklonila željama niti jedne velike sile, čvrsto držeći stav da slijede isključivo svoje interese. Pakistan je u ponedjeljak u Teheran poslao šefa vojske Asima Munira, što se poklopilo s danom objave novih američkih ekonomskih mjera protiv Irana.
Zbrajanje štete ili dogovor?
S druge strane, Bessent tvrdi da je Trump već obavio telefonske razgovore s nekim šefovima država o novim sankcijama, kako ih je sam predsjednik opisao „najstrožim u historiji“.
„Nećemo navoditi imena. Već smo vidjeli neke rezultate i uvjeren sam da je predsjednik, kao što svi znate, prilično uvjerljiv“, rekao je Bessent, prenio je u utorak TASS. „Nakon njegovih poziva slijede posjete i pozivi iz State Departmenta i Ministarstva finansija SAD-a, u kojima liderima, zemljama i entitetima govorimo tačno šta očekujemo i vremenske rokove.“
„I očekivao bih to vrlo brzo, ako ne odgovore, onda ćete vidjeti posljedice njihovih postupaka“, dodao je, što je jasno upozorenje ostatku svijeta šta će se desiti ako ne slijede Trumpovu politiku.
Iran također upozorava. „Poručujemo svim susjednim državama da se ne pridružuju američkom ekonomskom ratu protiv Irana ili će ih Teheran smatrati neprijateljima“, rekao je u subotu sekretar Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana Mohsen Rezaei. Ako se susjedne države pridruže američkim sankcijama, „nijedna kap nafte neće biti isporučena iz Perzijskog zaljeva i Hormuškog moreuza“. U tom slučaju, Iran će „druge rute izvoza nafte iz regije smatrati svojom metom“.
Da bi Trumpov plan slamanja Irana uspio, sada mu je potrebna podrška drugih država. Sama ta činjenica priznanje je iranske snage, ali i prilika Kini i Rusiji ako i dalje žele da grade multipolarni svijet. Ako „Ekonomski Dan D“ propadne, to bi bio novi korak ka „dedolarizaciji“ svjetske trgovine, jer Trump planira one koju trguju s Iranom izbaciti iz „sistema američkog dolara“, kako je to objasnio Bessent. Tada bi iranski ministar Madanizadeh bio u pravu u svojoj tvrdnji o kraju unipolarnog svijeta, bilo da američka strana izvrši prijetnje i izbaci neke moćne države iz svog ekonomskog i monetarnog sistema, ili da se naprosto povuče uslijed odbijanja Kine, Rusije i drugih da se pokore Trumpu.
Uz to, Trump i svijet moraju da se nose sa stavom Teherana da niko neće izvoziti iz Perzijskog zaljeva ako ne može izvoziti Iran, što bi bio uvod u ekonomsku krizu širom svijeta. Čak iako ne bi bilo krize širom svijeta, bila bi katastrofa za Bliski istok. Na Bliskom istoku takav razvoj situacije jedino odgovara izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji je svoj rat protiv Irana već delegirao Amerikancima, a moguće i nekim bliskoistočnim državama.
Nove američke sankcije Iranu pokrenule su veliku geopolitičku igru koja će odjeknuti širom svijeta. Trump je tim potezom nepopularni rat učinio još nepopularnijim, jer sada traži od drugih da se odreknu svojih interesa zbog rata koji je američki predsjednik pokrenuo iako nije morao. Hoće li Trump ići do kraja i rizikovati sve što je ulog u ovoj velikoj igri biće poznato vrlo brzo.
U međuvremenu, kako jučer navodi Al Arabiya English, šef pakistanske vojske Munir je u Teheran donio američki prijedlog da Iran otvori Hormuški moreuz i naredi prekid napada iranskih saveznika širom regije, a zauzvrat Sjedinjene Države će ukinuti pomorsku blokadu Irana i sankcije. Ako je to tačno i takvog dogovora bude, to će biti samo dio onog što je dogovoreno na pregovorima u Pakistanu, a što nije izvršeno u predviđenom roku prema istom sporazumu.
