Piše: Armin Sijamić
U utorak i srijedu u Kini je boravio ruski predsjednik Vladimir Putin. Povod njegovog novog dolaska u Kinu je sastanak s predsjednikom Xi Jinpingom i drugim kineskim zvaničnicima.
Xi Jinping je u razmaku od pet dana ugostio američkog predsjednika Donalda Trumpa i Putina. Ovako gust raspored kineskog predsjednika posljedica je odgađanja sastanka s Trumpom, koji je posjetu Kini odgodio zbog američko-izraelskog rata protiv Irana. Trump je, prema ranijim planovima, trebao doći nekoliko sedmica ranije.
Kina je ove godine bio važna adresa za mnoge. Krajem januara došli su britanski i kanadski premijeri Keir Starmer i Mark Carney, početkom aprila njihov španski kolega Pedro Sánchez Pérez-Castejón te mnogi drugi.
Sve ove posjete pokazuju snagu Kine i rast ugleda njenog lidera Xi Jinpinga koji se nameće kao sagovornik i Zapadu i onome što se naziva „globalni jug“.
Putinova posjeta tempirana je da se poklopi s 25. godišnjicom Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj saradnji Kine i Rusije, koji je ove sedmice novim potpisom produžen.
Putinova posjeta
Iako je Putin lice s međunarodne potjernice zbog zločina u Ukrajini, u Kini je primljen na najvišem nivou. Neki tvrde da je dobio bolji tretman od Trumpa, jer je proveo više vremena s kineskim vođom, razgovarajući uz čaj. Taj detalj ruski mediji su posebno isticali, a pomoćnik Kremlja Jurij Ušakov nazvao ga „najznačajnijim događajem Putinove službene posjete, jer je takva prijateljska atmosfera idealna za razgovor o osjetljivim pitanjima“.
Da je Putin srdačnije dočekan od Trumpa pokazuju i izvještaji medija iz obje države, ali i zajednička izložba fotografija novinskih agencija TASS i Xinhua, Putinov sastanak s inženjerom Peng Paijem – bivšim studentom u Rusiji i dječaku kojeg je sreo tokom davne posjete Kine, razni sporazumi i to što nijedna strana nije istakla probleme u odnosima dvije države.
Putinova posjeta bila je drugačija od Trumpove i kvalitativno. Putin nije došao na pregovore kao Trump, već da potvrdi privrženost kinesko-ruskim odnosima.
Putin je prvi čelnik iz Moskve koji je u Peking više puta došao kao mlađi partner u rusko-kineskim odnosima. Ta tendencija da Peking preuzima ulogu jačeg u odnosu Kine i Rusije mogla se i ranije pratiti, a svoj stabilan tok dobiva nakon ruske agresije na Ukrajinu i početka diplomatske izolacije Putina u velikom dijelu svijeta.
Ovaj uspjeh Xi Jinpinga ostaće zabilježen u historiji, a ovosedmična Putinova posjeta još je jedna važna kineska pobjeda. Naime, neki su smatrali, iako je to bilo malo vjerovatno, da će Trump pokušati navesti Rusiju da promijeni stranu i da se okrene saradnji sa Zapadom, a što se kao navodna mogućnost spominje od kada je ugostio Putina na Aljasci.
Prema klasičnoj geopolitičkoj postavci, Trumpu je kao lideru najveće svjetske sile trebao sukob druge i treće sile, odnosno Kine i Rusije. Iako Indija nije sretna s postavkom da su kao sila u usponu na toj listi iza Rusije, jasno je da je Rusija i dalje geopolitički div bogat resursima i s nuklearnim naoružanjem možda i boljim od američkog, uprkos svim Putinovim promašajima i porazima od Ukrajine, preko Sirije, do Latinske Amerike i drugih dijelova svijeta.
Kina je izbjegla tu zamku, a Putinova posjeta pokazala kurs koji će Rusija slijediti. Desetine potpisanih sporazuma i navodno jednoglasje o svijetu kakav žele da vide glavno je dostignuće ovoga samita. Rusko-kineska ideja uzgajana od sloma SSSR-a da svijet treba biti multipolaran ovih dana ima sve više zagovornika. Kina, uz pristanak Rusije, sada je lučonoša te ideje.
Dokaz tome je i izjava pomenutog Ušakova. Govoreći o geopolitičkom trouglu koji uključuje Rusiju, SAD i Kinu, on je medijima istakao da ne zna ništa o „duhu Anchoragea“, za razliku od „duha Pekinga“ i dodao: „Ne samo da ga možete osjetiti, već ga i osjetiti, po mom mišljenju“.
Ušakov je ovu izjavu uputio i Washingtonu i Pekingu, ali i nekim (pro)ruskim krugovima koji vjeruju da je postignut sporazum na Aljasci između Trumpa i Putina, i da dvije države u „duhu Anchoragea“ usaglašavaju svoje političko djelovanje. Izjava Putinovog pomoćnika sugeriše da je Kremlju bliži Peking od Washingtona i Xi Jinping od Donalda Trumpa.
Deklaracija o novom svijetu
Kina i Rusija potpisale su razne sporazume, a dva predsjednika dala izjave koje pokazuju bliskost njihovih politika. Tako su, na primjer, dogovorili da će nastaviti raditi na trgovini u nacionalnim valutama, osigurati komplementarnost navigacijskih sistema GLONASS i Beidou i zajednički razvijati vještačku inteligenciju.
Zatim, izraženi su politički stavovi, poput toga da se protive korištenju vještačke inteligencije od nekih država „radi održavanja dominantnih pozicija“, osudili su jednostrane sankcije i carine, zabrinuti su zbog „militarizacije“ SAD-a i saveznika, posebno Japana, protive se širenju NATO-a na Aziju, nuklearnim probama i proliferaciji takvog oružja.
Zatražili su poštivanje Ujedinjenih nacija i međunarodnog prava, ali ne i kraj napada na Ukrajinu, i kažu da je imunitet od krivičnog gonjenja šefova država garancija stabilnih međunarodnih odnosa. Osudili su akcije u Latinskoj Americi i na Karibima koje krše Povelju UN-a, što je jasna aluzija na američku politiku u tom dijelu svijeta. Osudili su i američko-izraelski napad na Iran i nazvali ga ilegalnim i diskriminaciju država u razvoju pod izgovorom „zelene agende“.
Neki od stavova djeluju pomalo i čudno, poput onoga da pozivaju novu vladu Sirije, na čijem je čelu bivši vođa Al-Qaide, da se bori protiv terorizma.
Ovo nije konačna lista zahtjeva, deklaracija i apela. Čini se da su Xi i Putin željeli istaći što više politika u kojima se slažu, iako je primarni cilj ruske strane bio da se postigne sporazum o gasovodu „Snaga Sibira 2“, kojim bi još više ruskih energenata došlo do Kine. Konačan sporazum o tome još nije postignut, a ruski zvaničnici su to objasnili razlozima tehničke prirode. Uprkos tome, Putin je na samom početku samita rekao da Rusija ostaje pouzdan dobavljač raznih energenata Kini, što je izgledalo kao jedini adut Moskve na razgovorima u Pekingu.
Među svim sporazumima i deklaracijama jedan dokument je posebno istican od ruske i kineske strane, a naslanja se na slične dokumente koje su ranije potpisale te dvije države. To je kinesko-ruski pogled na budućnost svijeta, upakovan u primamljive fraze o jednakosti i obostranoj koristi, u svijetu koji bi trebao biti multipolaran.
Odnosi Kine i Rusije „s pravom se smatraju modelom za novi tip odnosa između velikih sila“, rekao je Xi, a Putinu je to vjerovatno bilo drago čuti i podijeliti s ruskom i svjetskom javnošću.
Međutim, stvari stoje drugačije. Čini se da Kina preuzima ulogu lidera, u Moskvi i Pekingu zamišljenom multipolarnom svijetu, na način kao što to rade Sjedinjene Američke Države na Zapadu u namjeri da stvore unipolarni svijet. Dokaz tome je da Putin osim energenata nije mogao donijeti gotovo ništa drugo za pregovarački stol, uz apel da se poštuje međunarodno pravo koje on decenijama krši u Ukrajini i drugdje i pri tome traži imunitet od krivičnog gonjenja. Žrtvama koje padaju pred zagovornicima unipolarnog i multipolarnog svijeta vjerovatno ta pojmovna razlika nije mnogo bitna, a što je Kina decenijama i sama isticala osuđujući ratove i sukobe širom svijeta.
Na koncu, ovaj samit bio je još jedna pobjeda za Xi Jinpinga, a Rusija se ponovo svrstala na listu onih koji traže načina da ostanu bliski Kini i naslonjeni na njenu ekonomiju. Očigledno je da to postaje kineski adut, baš kao što to Trump mjesecima radi iz drugih motiva i s drugim državama.
