Piše: Mag. soc. Elvin Delić, član Incijativnog odbora brčanskih intelektualaca
Nakon javno upućenog Proglasa upozorenja brčanskih intelektualaca povodom kršenja Konačne arbitražne odluke i aktualizacije procesa entitetizacije Brčko distrikta, te iznošenja problematike na redovnoj sesiji Asocijacije Krug 99 u Sarajevu, gradonačelnik Siniša Milić, nakon pokušaja diskreditacije i izgovaranja polusimpatičnih i intelektualno nezanimljivih dosjetki na račun samih autora Proglasa, za koje je nedavno izjavio da su nekakvi „samozvani intelektualci“ od kojih se i „Sarajevo ograđuje“, istaknuo je da se „upravo iza takvih optužbi krije protivljenje Dejtonskom sporazumu i Arbitražnoj odluci za Brčko“, govoreći kako „ne postoji entitetizacija Distrikta Brčko“, te da „postoji Brčko distrikt kao otvoren grad, mjesto saradnje i dogovora tri naroda i dva entiteta, pod jednakim uslovima”.
Već u prvoj rečenici nazire se mentalni aikido aktualnog gradonačelnika, koji cjelokupnu javnost želi obmanuti i kao kakav vrsan geodetski tehničar samouvjereno pojasniti procese upravljanja vlasničkim odnosom nad Brčko distriktom, odnosno reći nam “čija je međa”, a koju gradonačelnik suptilno, ali i javno prispodobljuje entitetima.
Da bi raspleli ovu neblagoslovljenu rasijanost gradonačelnika, koji navođen satelitskom navigacijom iz Laktaša, uzaludno tumara i luta zonama međunarodnog prava, u kojima se poslužuje pravnim tumačenjima i aktima kao na jurisprudencijalnom švedskom stolu (za koji je, neznajući pravila, sjeo), nije od zgorega podsjetiti da su na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma i Konačne arbitražne odluke, entiteti svoja prava prenijeli na Brčko distrikt BiH.
Iako pokušajima bezuspješih manipulacija, govorenjem polovično istinitih tvrdnji, gradonačelnik želi omađijati javnost kako je Distrikt mjesto dva entiteta, realnost je ipak malo drugačija.
Prema Konačnoj odluci Arbitražnog tribunala za Brčko iz 1999. godine, te kasnijim Amandmanom I na Ustav BiH (2009. godine), Brčko distrikt je definiran kao: “…teritorija pod zajedničkim vlasništvom (kondominijumom) entiteta, koja je u sastavu Bosne i Hercegovine.” Međutim, to je samo jedna strana kovanice. Entiteti iako imaju samo formalno vlasništvo nad teritorijom, i to zbog dvoentitetske prirode uređenja cjelokupne države, oni pak nemaju pravo upravljanja nad Brčko distriktom. To potvrđuje i Statut Brčko distrikta, koji u članu 1, stav 3., jasno govori da „entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i ovlaštenja koji su im povjereni prema tekstu statuta od 8. marta 2000. godine“, te da „nijednom od entiteta vlasti Distrikta neće dodijeliti ili povjeriti bilo koju funkciju upravljanja ili ovlaštenje koje nije posebno dodijeljeno ili povjereno prema tekstu ovog statuta od 8. marta 2000. godine.“ Zakoni i vlast entiteta u Brčkom nemaju nikakav pravni učinak, a svako pravo upravljanja koje su entiteti i teoretski imali, trajno je suspendirano pravorijekom Konačne arbitražne odluke o Brčkom, kada su entiteti ta prava prenijeli na Distrikt.
Dakle, Brčko distrikt nije „zajedničko vlasništvo entiteta“ u smislu upravljanja ili bilo kakvih nadležnosti, već je zasebna administrativna jedinica i teritorija pod direktnim suverenitetom Države Bosne i Hercegovine. Ako ovaj član Statuta, Aneksi Dejtonskog mirovnog sporazuma, Konačna arbitražna odluka i ukazi supervizora idalje nisu dovoljno jasni gradonačelniku Miliću, trebao bi ovih dana prošetati centrom grada ili prohodati kroz sve institucije u Distriktu i zaigrati igru “fun with flags”, odnosno provjeriti da li se u svim institucijama Distrikta, uključujući i svoj vlastiti ured, vidi zastava i grb Burundija, Zelenortskih Otoka, Kurasao-a ili pak Bosne i Hercegovine.
Također kada gospodin Milić govori o Brčkom kao “gradu dogovora pod jednakim uslovima”, ne znamo misli li on na kakav Aristotelov “kosmopolis” u kojem cvjetaju ruže i kuće od slatkiša iz Grimmovih bajki o Ivici i Marici, ili pak na “dogovorno” obilježavanje i slavljenje neustavnog Dana RS? Ili primjerice da su se svi narodi u ovom gradu od slatkiša i bombona, “dogovorili” da će pod jednakim uslovima slaviti krsnu slavu brčanske Bolnice i da će ta javna, državna i sekularna ustanova, koja treba biti na usluzi građanima svih vjerskih denominacija, uopće imati “krsnu slavu”?
Je li prema mišljenju gospodina Milića prenošenje ovlasti Distrikta na entitete u slučajevima ljekarske i advokatske komore, te u slučaju već “pod zelenom travom zaborava” zaboravljene “Srpske kuće” ili pak Kapetanije, “dogovor” svih naroda u Distriktu i znači li to kada uzmemo sve ove navedene slučajeve, da entitetizacije nema i da vjerujemo gradonačelnikovim riječima, a ni slučajno svojim očima i razumu? I zna li uopće gospodin Milić za klauzulu o kaznenim mjerama u slučaju kršenja ili opstruiranja Konačne arbitražne odluke i koje su posljedice tih postupaka?
Nadalje, gradonačelnik nastavlja i dodaje da je to „protivljenje“ Dejtonskom sporazumu i Arbitražnoj odluci generirano od strane onih „koji su godinama, kao političke figure i dio lokalne administracije, i sami učestvovali ili još učestvuju u javnom sistemu, uzimajući za to pozamašne svote budžetskog novca”, te da se radi o „ličnom nezadovoljstvu i frustracijama pojedinaca koji su izgubili politički utjecaj u Brčkom”. Jedina gora stvar jeste biti politička figura i dio lokalne administracije, koja je sudjelovala i još sudjeluje u javnom sistemu države Bosne i Hercegovine, uzimajući za to pozamašne svote budžetskog (dakle, građanskog, a ne svog osobnog) novca, pritom nepriznavajući suverenitet te iste države Bosne i Hercegovine, čiji je dotični budžetski korisnik.
A kada su u pitanju osobna nezadovoljstva i frustracije zbog gubljenja političkog utjecaja u Brčkom, postoji jedna narodna umotvorina koja kaže: “čist pred sobom, a blatnjav pred svijetom, pa i druge blatom prska”, a koja je u psihologiji poznata kao identifikacijska projekcija, odnosno projiciranje vlastitih strahova na druge i identificiranje drugih kao onih koji siju strah.
Široko rasprostranjeno nezadovoljstvo, korupcija, pad životnog standarda, gubljenje Banja Luke i Pala, osipanje i ježovština, te neizvjesna budućnost gradonačelnikove stranke, kao i njegove pozicije u istoj, sigurno u njemu izazivaju strah, a kako su parlamentarni izbori za nešto više od tri mjeseca, taj strah se intenzivira i otme kontroli, što je vidljivo u ovakvim i sličnim istupima.
I na kraju, postoji jedna poučna iračka basna o lisici i devi, koja se još davno pričala ulicama Kufe i Babilona, a koju bi i gospodin Milić trebao ponekad pročitati. Jedna lisica je šetala pustinjom i vidjela devu kako spava, pa je odlučila da se našali i da sveže svoj rep za devin. Deva se u jednom trenutku probudila, naglo se podigavši, pa je jadna lisica ostala visjeti u zraku. U tom momentu naišao je jedan mudrac i upitao lisicu šta to radi i zašto visi u zraku, pa mu je lisica odgovorila: “To ti je sudbina malih kada svoje repove vežu za velike.”
