Dr. Abuzar Ebrahimi Torkaman, ambasador Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini, u intervjuu za Novinsku agenciju Patria govorio je o aktuelnoj sigurnosnoj situaciji na Bliskom istoku, nastavku tenzija nakon proglašenog primirja, odnosima Irana i Sjedinjenih Američkih Država, ulozi međunarodne zajednice, ali i odnosima Teherana i Sarajeva.
Ambasador Torkaman istakao je da Iran, kako navodi, nikada prvi nije prekršio svoje obaveze te da će nastaviti djelovati u skladu s principom „obaveza za obavezu“. Prema njegovim riječima, Teheran će koristiti diplomatska sredstva tamo gdje ona mogu zaštititi nacionalne interese, ali će istovremeno koristiti i vojne kapacitete ukoliko to bude potrebno za odbranu zemlje.
Govoreći o ulozi međunarodnih institucija, ambasador Irana izrazio je kritike na račun Ujedinjenih nacija i međunarodne zajednice, tvrdeći da nisu imale dovoljno konstruktivnu ulogu u sprečavanju eskalacije sukoba. Naglasio je da bi, prema stavu Irana, trajni mir bio moguć kroz poštivanje preuzetih obaveza, regionalnu saradnju i mehanizme kolektivne sigurnosti bez stranog uplitanja.
Torkaman je govorio i o odnosima Irana i Bosne i Hercegovine, poručujući da njegova zemlja želi nastavak konstruktivnih i uravnoteženih odnosa sa svim narodima u BiH, kao i saradnju sa institucijama države.
U nastavku donosimo intervju s ambasadorom Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini dr. Abuzarom Ebrahimi Torkamanom.
Nakon što je proglašeno primirje, svjedočimo novim vojnim akcijama i međusobnim optužbama za njegovo kršenje. Koji je zvaničan stav Islamske Republike Iran – ko snosi odgovornost za nastavak sukoba i postoji li još prostor za očuvanje primirja?
– Nema sumnje da je Islamabadski memorandum o razumijevanju sada ušao u kriznu fazu. Međutim, moramo imati na umu da Islamska Republika Iran nikada prva nije prekršila svoje obaveze. Islamska Republika Iran je u svake pregovore ulazila s ozbiljnošću, predanošću i imajući na umu interese i dobrobit iranskog naroda. Kada bi se postigao sporazum, Iran je svoje obaveze ispunjavao u dobroj vjeri i sa ozbiljnošću. Strana koja je kontinuirano kršila obaveze jeste američka strana.
Imajte na umu da su oni bili toliko nestrpljivi u kršenju sporazuma da nisu dopustili ni da prođe period od mjesec dana, koji je bio predviđen članom 5. Memoranduma o razumijevanju, a ticao se obaveza Irana u vezi s Hormuškim tjesnacem. Od samih prvih dana počeli su kršiti primirje. Ako uzmemo u obzir 14 članova Memoranduma o razumijevanju, Amerikanci su u ovom kratkom periodu na neki način zanemarili njegove različite dijelove. Kao prvo, prekršili su član 5. Memoranduma o razumijevanju u vezi s obavezama Irana koje se odnose na Hormuški tjesnac.
Kao drugo, stvaranjem paralelnih ruta ugrozili su sigurnost plovidbe u regiji, jer su mnoge od ovih brodova prisilili da isključe svoje uređaje za praćenje, što stvara rizik od sudara, ekoloških problema i drugih poteškoća. I na kraju, ovakvim svojim ponašanjem izazvali su eskalaciju tenzija i sukoba u regiji. Iran je od samog početka proglasio da je princip “obaveza za obavezu”. Islamska Republika Iran će implementirati svoje obaveze tek kada se druga strana bude pridržavala svojih obaveza.
Istovremeno, niko ne može optužiti Islamsku Republiku Iran za kršenje obaveza. U svim slučajevima, dužnosti Irana i druge strane su jasne, te se dokumentirano može dokazati da je druga strana, pod različitim izgovorima, prekršila različite dijelove ovog memoranduma o razumijevanju.
Sve dok druga strana nastavlja sa kršenjem obaveza, Islamska Republika Iran će se također recipročno suzdržavati od izvršavanja obaveza koje je preuzela. Moram dodati da je tekst sporazuma napisan vrlo eksplicitno. Zbog apsolutne sumnjičavosti i nepovjerenja koje ima prema Sjedinjenim Američkim Državama, Iran je napisao tekst – iako kratak – tako precizno da Americi ne ostavlja nikakav prostor za pogrešno tumačenje.
Koliko su posljednji događaji promijenili sigurnosnu i političku strategiju Irana? Da li Teheran i dalje daje prednost diplomatskom rješenju ili smatra da je vojni odgovor postao neizbježan?
Dešavanja su veoma fluidna i brza, te se ne možemo zaustaviti u jednoj tački u vremenu. Umijeće vladanja ogleda se u tome da se, s obzirom na okolnosti i događaje koji se pojavljuju, pronađe najbolji instrument, najbolja mogućnost i najbolji način za osiguranje vrhovnih interesa i dobrobiti države.
Iran će, gdje god to bude potrebno, iskoristiti vojna sredstva za odbranu svojih interesa, a gdje god to prilike budu zahtijevale i interesi države nalagali, upotrijebit će diplomatska sredstva. Za nas je diplomatija instrument, i gdje god diplomatija bude osiguravala nacionalne interese Irana, svi će je definitivno jednoglasno podržati. Diplomatija, kao instrument i poluga, ne može se obustaviti.
Vi znate da je iranska nacija miroljubiva i da teži miru. Međutim, važna stvar je da narod Irana ima veoma gorko iskustvo s američkim kršenjem obaveza. Ponavljam, mi ćemo za osiguranje naših nacionalnih interesa i sigurnosti iskoristiti svako sredstvo i metodu koji budu potrebni.
Također, postoje dobri napori država posrednika u cilju sprječavanja rasta tenzija, te su se tokom proteklih dana nastavili kontakti kako s Katarom, tako i s Omanom i Pakistanom.
Međunarodna zajednica poziva na deeskalaciju, ali mnogi smatraju da su reakcije velikih sila selektivne. Da li Iran vjeruje da međunarodne institucije, uključujući Ujedinjene nacije, imaju kapacitet da spriječe daljnju eskalaciju ili su zakazale u ovoj krizi?
– Nažalost, pristup Sekretarijata Ujedinjenih nacija prema jasnom kršenju zakona i siledžijstvu Amerike bio je nekonstruktivan. Odgovornost generalnog sekretara i Vijeća sigurnosti ove organizacije jeste bavljenje narušavanjem međunarodnog mira i sigurnosti, pozivanje na odgovornost agresorskih i odgovornih strana, te kažnjavanje nalogodavaca i izvršilaca zločina počinjenih protiv iranske nacije.
Međunarodna zajednica je svakako mogla odigrati konstruktivnu i odgovornu ulogu u pogledu regionalnih dešavanja; međutim, čini se da zbog navike pokoravanja Americi nema takvu namjeru.
Isključivo se radi izdavanje ponavljajućih i jednostranih saopštenja, koja neće pomoći rješavanju ovog pitanja. Ovaj pristup, u kojem pojedinci stalno mijenjaju mjesta agresora i žrtve te nastavljaju s pristupom udovoljavanja agresorskoj strani, neće pomoći obnovi mira i sigurnosti u našoj regiji niti u svijetu.
Ako međunarodna zajednica želi ostati privržena vlastitim principima – odnosno vladavini prava, poštovanju međunarodnog prava i Ujedinjenih nacija – neophodno je da revidira svoje stavove o dešavanjima u našoj regiji.
Bosna i Hercegovina pažljivo prati razvoj događaja na Bliskom istoku. Kakvu poruku želite uputiti građanima BiH i kako trenutna sigurnosna situacija utiče na odnose između Irana i Bosne i Hercegovine?
Islamska Republika Iran iskreno izražava zahvalnost na stavovima građana i javnog mnijenja Bosne i Hercegovine – iz sva tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba – od samog prvog dana nepravednog i nezakonitog rata protiv Irana. Oni su u velikom broju se upisali u knjigu žalosti povodom šehadeta vrhovnog vođe, ajatollaha ul-uzme Alija Hameneija, te su kroz ljubazne i neopisive poruke izrazili suosjećanje i solidarnost s Iranom.
Iran, kao i u prošlosti, želi nastavak konstruktivnih i uravnoteženih odnosa sa sva tri naroda u Bosni i Hercegovini, kao i interakciju s izabranim vlastima, te će nastaviti tim putem.
Ako se sukobi nastave, postoji li opasnost od širenja konflikta na cijeli region Bliskog istoka? Šta bi, prema mišljenju Irana, bio prvi konkretan korak koji bi mogao dovesti do trajnog mira, a ne samo privremenog prekida vatre?
– Da bi se postigao trajan mir, kao prvo, Amerika mora odustati od svojih pretjeranih zahtjeva i pridržavati se obaveza koje je potpisala. Također, međunarodna zajednica mora obratiti pažnju na činjenicu da će posljedice nesigurnosti u regiji Perzijskog zaljeva i Bliskog istoka, kao strateškoj regiji, zahvatiti cijeli svijet. Stoga oni moraju zaustaviti agresore.
Kao drugo, regija Bliskog istoka neće postati sigurna sve dok države ove regije ne formulišu mehanizme kolektivne sigurnosti kroz međusobne konsultacije i bez stranog miješanja.
Nema potrebe za dokazivanjem, i sami vidite da je u protekla četiri mjeseca naša regija zapala u ovakvu nesigurnost i haos upravo zbog vojnog prisustva Amerike. S druge strane, prije rata, Perzijski zaljev i Hormuski tjesnac bili su u potpunoj sigurnosti.
Iran smatra poštovanje dobrosusjedskih odnosa sa svojim susjedima obaveznim i neophodnim, te je uvjeren da susjedi ne bi trebali dozvoliti da američke baze s njihovih teritorija vrše agresiju na Iran.
