Piše: Muamer Bandić
Jučerašnja 31. radna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, predstavlja još jednu potvrdu kontinuiranog, sada već sistematskog, ignorisanja poslovničkih normi koje stranke Trojke provode tokom cijelog mandata u Skupštini Kantona Sarajevo. Riječ je o načinu rada u kome se pravila, procedure i pravni standardi, uspostavljeni radi osiguranja zakonitog, transparentnog i odgovornog rada najvišeg zakonodavnog organa Kantona Sarajevo, svakodnevno zaobilaze i ignorišu kao da ne postoje.
Proteklih osam godina svjedočimo sistematskom obesmišljavanju pravnih procedura koje bi trebale predstavljati temelje funkcionisanja parlamentarne demokratije. Još jednom su bahatost, nadmenost i ignorisanje poslovničkih odredbi na najupečatljiviji način oslikali model vladanja skupštinske većine.
Umjesto da Skupština Kantona Sarajevo bude mjesto zaštite javnog interesa i dosljedne primjene prava, Trojka je sve više pretvara u politički buvljak, na kojoj se trguje ličnim i stranačkim interesima. A cijenu ovog pijačarenja plaćaju građani Kantona Sarajevo. Ta cijena se ne ogleda samo u trošenju budžetskih sredstava već i u potpunom zarobljavanju kantonalnih institucija, javnih preduzeća i drugih javnopravnih subjekata kroz raspodjelu upravljačkih i rukovodećih pozicija, kao “političke” naknade za podršku sjupštinskoj većini.
Na taj način javne institucije, umjesto da djeluju u interesu građana i u skladu sa zakonom, postaju puko sredstvo za održavanja ove vladajuće parlamentarne većine, čime se dodatno produbljuje institucionalno nasilje nad pravom i slabi povjerenje javnosti u rad institucija. U takvom pijačarskom ambijentu postaju nevažne pravne norme, poput broja prisutnih zastupnika na sjednicama, postoji li kvorum za rad ili jesu li ispunjeni uslovi za donošenje odluka!?
Upravo je jedan događaj sa jučerašnje sjednice ilustrativan primjer takvog odnosa Trojke prema poslovničkim pravilima i pravi pokazatelj kako zaista funkcioniše ova klijentelistička hobotnica, koja je svojim interesnim pipcima zarobila Kanton Sarajevo. Rukovodstvo Skupštine stavilo je na glasanje prijedlog odluke o pauzi u trajanju od jednog sata i petnaest minuta. Budući da je za usvajanje takve odluke bila potrebna natpolovična većina svih zastupnika, odnosno najmanje 18 glasova, prijedlog nije dobio potrebnu podršku. Nakon toga, predsjedavajući ili drugi predstavnik Naroda i pravde zatražio je pauzu u ime Kluba zastupnika NiP-a u trajanju od 15 minuta. Međutim, ta pauza trajala je duže od jednog sata i petnaest minuta. Takvim postupanjem potpuno je zanemaren Poslovnik o radu Skupštine KS.
Dakle, nakon što prijedlog nije dobio potrebnu većinu, rukovodstvo Skupštine odlučilo je da, bez poslovničkog osnova i bez odluke Skupštine, potpuno svojevoljno odredi prekid sjednice. Time je direktno derogirana poslovnička norma koja uređuje način određivanja i trajanja pauza tokom sjednice. Ovakvi postupci sami po sebi govore dovoljno o odnosu Trojke prema pravnim normama, institucijama, procedurama ili bilo kakvoj vladavini prava.
U prethodnom periodu mnogo sam pisao, govorio i upozoravao na pojave koje predstavljaju eklatantne primjere institucionalnog nasilja nad pravom. Jučerašnja sjednica u potpunosti potvrđuje moju raniju tvrdnju da je jedno od ključnih obilježja političkog djelovanja stranaka Trojke upravo institucionalni nemar. Taj nemar ogleda se u selektivnoj primjeni pravnih normi i ignorisanju pravila od strane institucija kojima upravljaju kadrovi stranaka Trojke.
Jučerašnji primjer zanemarivanja poslovničkih odredbi pokazuje zabrinjavajuću tendenciju prema kojoj se pravni propisi ne doživljavaju kao obavezujući okvir za djelovanje institucija, već kao prepreka koju je moguće zaobići kada politički interes to zahtijeva.
Takav način upravljanja dugoročno podriva pravnu sigurnost, urušava povjerenje građana u institucije i slabi temelje parlamentarne demokratije. Važno je naglasiti da opozicija nema mogućnosti da samostalno određuje trajanje pauza, niti da nameće svoje prijedloge. Ona može samo koristiti prava koja joj Poslovnik garantuje, dok konačnu odluku donosi skupštinska većina.
Međutim, čak i kada vladajuća većina raspolaže tom institucionalnom prednošću i ima mogućnost da, u okviru propisanih procedura, ostvaruje svoje političke ciljeve, svjedočimo situacijama u kojima se i taj normativni okvir krši onda kada ne proizvodi željeni rezultat. Zbog toga jučerašnja sjednica nije puko pitanje proceduralne greške ili sporne odluke. Ona predstavlja simptom mnogo ozbiljnijeg problema, odnosa prema pravu kao kategoriji koja bi trebala biti iznad političke moći većine, a ne njen talac.
A zajedno sa pravom, talac političke moći ovakve većine su i građani Sarajeva, koji zbog toga žive u prljavom i neuređenom gradu. Ali neka se građani ne sekiraju oko pravnih normi jer ide predizborna kampanja, pa će vladajuća kamarila sav ovaj nerad i silovanje prava, nadoknaditi još žešćim i glamuroznijim obećanjima.
Pitanje je samo koja će bajka ovog puta zamijeniti onih, nikada realiziranih, 300 mjera?
