Odlazeći ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković (NIP) poručio je danas da vlasti Republike srpske ne treba potcjenjivati, ali ni precjenjivati, te da će institucije reagovati ako Milorad Dodik ponovo krene putem neustavnih poteza. Međutim, nakon svega što se događalo tokom prošle 2025. godine, takva poruka otvara više pitanja nego što nudi odgovora.
Koje institucije, ministre Konakoviću? Ko će reagovati, na koji način i s kakvim posljedicama za one koji ponovo odluče ignorisati Ustav i odluke državnih institucija?
Dodik nije prvi put najavio secesiju niti je prvi put pokušao provesti političke odluke koje su u suprotnosti s ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine. Tokom 2025. godine Narodna skupština Republike srpske usvojila je niz zakona kojima se nastojalo onemogućiti djelovanje državnih pravosudnih i drugih institucija na teritoriji ovog entiteta. Ustavni sud BiH te je akte proglasio neustavnim i stavio van pravne snage.
I šta se dogodilo?
Institucije jesu donijele odluke, ali politička kriza nije završena onako kako su građani mogli očekivati na osnovu tadašnjih najava. Dodik je pravosnažno osuđen na godinu zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike srpske, a mandat mu je prestao. Ipak, njegova politička moć i utjecaj na vlast u ovom entitetu nisu time nestali.
Zato nije dovoljno ponavljati da će institucije reagovati. Potrebno je objasniti zašto reakcija u prethodnom slučaju nije dovela do potpunog političkog raspleta koji bi obeshrabrio buduće pokušaje urušavanja ustavnog poretka.
Konaković danas govori o institucijama, ali upravo se na njihovom djelovanju i ranije lomilo pitanje odgovornosti za poteze vlasti Republike srpske.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužilaštvo BiH među ključnim su institucijama kada je riječ o otkrivanju i procesuiranju krivičnih djela iz njihove nadležnosti. Na čelu SIPA-e je Darko Ćulum, dok je glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić.
Upravo zato javnost ima pravo pitati šta konkretno vlast očekuje od ovih institucija u slučaju novih pokušaja neustavnog djelovanja. Hoće li postupati bez političkih kalkulacija? Hoće li tužilaštvo pravovremeno reagovati na eventualna krivična djela? Hoće li policijske agencije provoditi naredbe nadležnih pravosudnih institucija? Do sada to nisu radile, čak više, štitile su Dodika.
Odgovornost za provođenje zakona ne može se svesti na izjave ministara, saopćenja i upozorenja. Jednako tako, nije opravdano unaprijed tvrditi da neka institucija neće postupati zakonito samo zbog toga ko se nalazi na njenom čelu. Ali upravo zato njeno konkretno djelovanje, nezavisnost i odgovornost moraju biti podložni javnoj kontroli i ranijem isustvu, a ranije iskustvo kaže da prstom neće mrdnuti’.
I upravo zato sjećanje na prošlu krizu ne može se zaobići ni kada je riječ o političkoj odgovornosti Trojke.
U jeku sukoba s vlastima Republike srpske, predstavnici Trojke govorili su da neće slati naoružane mladiće na naoružane čuvare Milorada Dodika. Takva poruka predstavljana je kao odbijanje ulaska u sukob i sprečavanje eskalacije.
Ali, ako je Dodik već jednom krenuo putem koji je doveo do ozbiljne ustavne krize, građani imaju pravo znati šta je vlast naučila iz tog iskustva i šta će ovaj put biti drugačije.
Neprihvatljiv je odnos da ovakve stvari ostanu u magli, posebno u trenutku nikad čvršćeg savezništva Dodika i Čovića, dok se probosanski blok još uvijek preslaguje. Koliko nam vremena treba da naučimo da su institucije BiH zapravo ljudi, nije to imaginarna pojava koja će nešto raditi. Njima rukovode osobe s punim imenima i prezimenima, zato govoriti o djelovanju institucija znajući ko je na njihovom čelu zvuči kao prodavanje magle na kraju mandata.
