(Patria) – U Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu danas je, povodom obilježavanja mjeseca rođenja Muhammeda, a.s., hutbu kazivao zamjenik reisul-uleme IZ u Bosni i Hercegovini prof. dr. Enes-ef. Ljevaković.
Tekst ove hutbe su čitali i hatibi na području cijele Islamske zajednice, a mi je prenosimo u cijelosti:
Hvala AllahuGospodaru svjetova. Od Njega pomoć i oprost tražimo. Onoga koga On na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
Poštovani vjernici, braćo i sestre,
Prema našem Takvimu danas je osmi dan mjeseca rebiul-evvela, mjeseca u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s. Naša je tradicija ovdje u Bosni, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, da se tokom ovog mjeseca, a posebno na Dan mevluda, 12. rebiʻul-evvela, učenjem mevluda, predavanjima i drugim prigodnim programima prisjećamo životopisa, lika i djela našeg uzora, vjerovjesnika i Allahova poslanika Muhammeda, a.s., za koga je Svevišnji kazao da je na najvišem stupnju morala i da u njemu imamo najljepši uzor.
Mevludskim stihovima osvježavamo naše znanje i pamćenje o najvažnijim činjenicama i događajima iz njegova života, njegovim vrlinama i odlikama te ključnim porukama njegove poslaničke misije. Njegov časni Sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur'ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta.
Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima. Riječi Svevišnjeg Gospodara: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) nisu samo konstatacija i opis karaktera njegove ličnosti i misije već i svojevrsna poruka i zahtjev da se u skladu s tim opisom i postupa, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima.
Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim Poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti bilo čije ekskluzivno vlasništvo i pojedinačna privilegija.
„Mi smo te – veli Svevišnji Gospodar – poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.“ (Sebe’, 28)
Prema učenju islama, koje je Vjerovjesnik, a.s., dosljedno primjenjivao u svom sunnetu, ljudi su grane jednog stabla, a međusobno upoznavanje i saradnja u dobru jeste osnovni princip u odnosima među njima.
Svevišnji je u Kur'anu poručio: „…A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje…“ (El-En'am, 124)
Svojom mudrošću Gospodar je Muhammeda, a.s., odabrao i pripremio za misiju Pečatnog vjerovjesnika (Hātemun-nebijjīn). Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i vrlina mogla je biti odabrana za tu zadaću.
Na njegovo posebno mjesto i odabranost među Allahovim poslanicima i stvorenjima općenito ukazuje i sljedeći kur'anski ajet iz sure Ali ‘Imran u kojemu Svevišnji Gospodar obznanjuje da su svi prethodni vjerovjesnici i poslanici pred Njim zavjet dali i obavezali se da će vjerovati i podržati najodabranijeg Poslanika:
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite, onda svjedoci“ – rekao bi On, a i Ja ću s vama svjedočiti.“ (Ali ‘Imran, 81)
Tumači (mufessiri) Kur'ana ističu da se sintagma „resul musaddik – Poslanik koji potvrđuje istinitost prethodnih Objava“, koja se navodi u ovom ajetu, odnosi na Muhammeda, a.s. Ono što je on potvrdio i ovjerio kao ispravno, ispravno je, a ono što je on okarakterisao kao neispravno, neispravno je. Obaveza vjerovanja u njegovo poslanstvo i pružanja podrške njegovoj misiji, koju su preuzeli svi vjerovjesnici, važi za sve generacije ljudi do kraja ovog svijeta, jer je on Božiji Poslanik svim ljudima, kako se navodi u citiranom ajetu sure Sebe’.
Ajet kojeg smo citirali u uvodnom dijelu hutbe potvrđuje da je Muhammedovo, a.s., poslanstvo poseban Allahov dar i milost vjernicima:
„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali ‘Imran, 164)
Čitavim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida tlačenja, nasilja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije.
Ljudi s kojima je živio i poslovao i prije poslanstva prepoznavali su u njemu povjerljivog i pouzdanog čovjeka (el-emin) i tim nadimkom su ga oslovljavali. Zbog svega navedenog i brojnih drugih vrlina koje je teško i pobrojati u jednoj hutbi, Svevišnji ga je u Kur'anu oslovio „divnim uzorom“ (usvetun hasenetun) „za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)
Ne postoji gotovo ni jedan bitan aspekt ljudskog života, bilo da se radi o radosnom ili tužnom događaju, lagodnom ili tegobnom momentu, kojeg ovaj odabrani Allahov Poslanik nije iskusio. U djetinjstvu je doživio gubitak roditelja, a potom i brižnog staratelja djeda Abdulmuttaliba; bio je izložen siromaštvu, pritisku sredine i raznim drugim vrstama iskušenja s kojima se mlada osoba suočava u svom odrastanju.
I u kasnijoj životnoj dobi bivao je izlagan teškim kušnjama. Preselila mu je supruga i amidža, jedno za drugim, a oboje su mu bili najveća podrška među ljudima. Sva su mu djeca preselila na Ahiret prije njega izuzev hazreti Fatime; bio je izložen stalnim prijetnjama i pritiscima.
Bio je svjedokom neuspjeha, a potom je kušao slast velikih pobjeda i uspjeha. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Sve teškoće i kušnje prebrodio je dostojanstveno, postojano i smireno, uzdajući se u Allahovu milost i pomoć. U njegovom srcu nije bilo mjesta za pesimizam, beznađe i malodušnost. U radosti, uspjehu i blagodatima skromnost, zahvalnost i umjerenost bili su njegov obrazac ponašanja. Oholost, obijest, zloba i razmetljivost nisu imale pristup njegovom srcu i duši.
Duboko je bio svjestan ljudskih slabosti, moralnih posrtaja i sklonosti griješenju. Vjerovao je da se ljudsko srce može promijeniti lijepom riječju, dobrotom i lijepim postupkom. Ashabe je savjetovao da budu milostivi prema onima na Zemlji, pa će se i njima smilovati Onaj na nebesima.
Naglašavao je važnost principa umjerenosti i olakšavanja riječima: „Zaista je islam lahka vjera, pa ko se bude držao strogoće u njoj, posustat će i biće nadvladan. Zato se držite umjerenosti i sredine; radujte se nagradi za ustrajnost na putu umjerenosti.“ (Buharija)
„Olakšavajte, a ne otežavajte; okupljajte, a ne odbijajte ljude od sebe!“ – savjetuje nas Vjerovjesnik, a.s. (Buharija, Muslim)
Vratiti se moralnom liku Vjerovjesnika, a.s., slijediti njegov put i primjenjivati njegovu uputu, znači biti dijelom zajednice koju je Kur'an opisao riječima:
„Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ (Ali ‘Imran, 110)
„Moj se ummet neće složiti u zabludi. Allahova zaštita natkriljuje zajednicu/džemat“ – veli Poslanik, a.s., u hadisu kojeg je zabilježio imam Tirmizi.
Poštovana braćo i sestre,
I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je nepresušan izvor inspiracije za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.
Mevludi-šerif, kojim osvježavamo i produbljujemo naše znanje o životopisu Muhammeda, a.s., ukazuje nam na put koji trebamo slijediti u našem suočavanju s mnogobrojnim ovovremenim izazovima i problemima kao što su: bezobzirna trka za gomilanjem materijalnih dobara i užitaka, nasilje, društvena nejednakost, svađa i podjela, sebičnost i uskogrudnost, aparthejd, rasizam i ksenofobija, neodgovoran odnos prema prirodi i njenim resursima, negativan utjecaj društvenih mreža na ljudsko ponašanje i društvene odnose, izazovi vještačke inteligencije, sa svim njenim pozitivnim i negativnim implikacijama.
Dosljedno i nepokolebljivo zalaganje za principe humanizma, ljudskosti, istine i pravde, saradnje u dobru, odvraćanja od zla, nasilja i svih vrsta nemorala, nauk je koga baštinimo od našeg voljenog Poslanika, a.s.; to je put kojeg slijedimo i od kojeg ne odstupamo.
Vjerovjesnikov životopis, njegov moral, odgojne metode, ponašanje i odnos prema ljudima, njegove riječi i djela, o kojima se mnogo govori tokom mjeseca Mevluda, najbolja su inspiracija i podstrek za sve vjernike i vjernice da svoje riječi i djela usklade s njegovim primjerom i sunnetom za vlastitu i opću dobrobit.
Neka nam je svima mubarek Mevludi-šerif, neka unese radost i duhovnu okrjepu u naša srca, domove i porodice, u naše džemate i Zajednicu.
Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s., jer, što ga budemo više voljeli i slijedili, više će biti dobra, a manje zla među nama i oko nas u svijetu.
