Dok su stranke zabavljene plakatima, skupovima i galvaniziranjem svojih birača, svijet ne stoji u mjestu. Postavlja se pitanje koliko će ostati Bosne i Hercegovine nakon bosanskohercegovačkih izbora?
Građanima mora biti jasno kako su ovo najvažniji izbori od Daytona i da sve zavisi od njihovog izlaska na izbore i glasanja na njima. Krenimo od vrha, Predsjedništvo mora imati dva probosanskohercegovačka člana Predsjedništva ili su uzaludni svi ostali rezultati na svim nižim nivoima vlasti. Kandidature su takve da je jedini izbor glasati za Slavena Kovačevića ili ostaje koalicija HDZ/SNSD.
Izetbegović, Bećirović, Radončić ili Efendić, potpuno je svejedno s aspekta državnog interesa, jedino mjesto na kojem se može napraviti razlika je upravo Kovačević kao član Predsjedništva.
S Darijanom Filipović situacija ne samo da ostaje ista već će se rapidno i pogoršavati. U praktičnom smislu, OHR skoro i ne postoji, a Crishock ne izgleda više kao otpravnik poslova, već kao stečajni upravnik. Evropska komisija je reakcijama na sahranu presuđenog ratnog zločinca kristalno jasno pokazala koliko je cinična i impotentna pred flagrantnim slavljenjima ratnih zločina. Dakle, ostaje, kao i uvijek, osloniti se na vlastite snage.
Izbori za Predsjedništvo BiH su baraž koji se ne smije izgubiti. Nakon toga, sve bosanskohercegovačke snage moraju ići prema koncentracijskoj vladi i na nivou BiH i na nivou Federacije. Sa rezultatima koje već ostvaruju AfD i Marine Le Pen i sa velikim upitnikom oko američkih midterms izbora za Senat i Kongres, Bosna i Hercegovina mora biti spremna da pokaže snagu, zrelost i plan, da nam se opet ne dogode iznenađenja poput ukidanja sankcija Dodiku i de facto ukidanja OHR-a.
Sve to moramo definirati dan nakon izbora ili će nas događaji preteći. Ali dajte da prođemo prvi baraž, da izaberemo zaista bosanskohercegovačko Predsjedništvo.
M. T.
