(Patria) – Posljednjih dana svjedočimo reakcijama na punu primjenu ICS2 sistema, nove evropske procedure, probleme na granicama, nedostatak infrastrukture i rastuće troškove poslovanja transportnih kompanija. I gotovo uvijek se ponavlja isti obrazac. Službenik pošalje e-mail i poruka glasi: „Mi smo …..“ Dobro. Ali pitanje nije da li ste upozoravali. Pitanje je šta ste uradili. Posljednjih dvadeset godina upozoravani smo da dolaze nove procedure, novi sistemi i novi zahtjevi Evropske unije, saopćeno je iz Konzorcijuma Logistika BiH.
Posljednjih deset godina slušamo najave o digitalizaciji, NCTS-u, eCMR-u, eFTI-u, ICS2 i drugim procesima. Prvo su rokovi bili daleko. Zatim su postali godišnji. Pa mjesečni. Pa sedmični. Na kraju smo odbrojavali dane. I opet smo dočekali rok potpuno nespremni. Gotovo kao da nas je iznenadio snijeg 22. decembra na Bjelašnici, Vlašiću ili Jahorini.Kao da živimo u Kaliforniji, a ne u zemlji u kojoj se zima pojavljuje svake godine.
Isto se dogodilo sa ICS2. Isto se dogodilo sa digitalizacijom. Isto se događa sa brojnim drugim reformama.
Godinama smo imali priliku da se pripremimo. Godinama su eksperti iz Evropske unije, Austrije i Slovenije radili sa našim institucijama. Godinama su organizovane obuke, radionice, prezentacije i projekti. Pa hajde da se vratimo nekoliko godina unazad. Stručnjaci i savjetnici iz Austrije i Slovenije pomagali su razvoj carinskih sistema u regionu. Bosna i Hercegovina je nekada bila među liderima u procesu razvoja i implementacije NCTS sistema. Naši stručnjaci učestvovali su u edukaciji kolega iz Crne Gore, Srbije i Sjeverne Makedonije.
Danas je situacija potpuno drugačija.
Dok su države kojima smo prenosili iskustva implementirale nove faze razvoja, integrisale procedure i pripremile svoje privrede za digitalnu transformaciju, Bosna i Hercegovina je ostala zarobljena u sporim procedurama, beskrajnim raspravama i prebacivanju odgovornosti.
Danas ponovo slušamo ista pitanja: EORI broj? Da li će biti produžen rok? Da li će Evropska unija imati razumijevanja? Da li će neko drugi riješiti problem? Neće.
Evropska unija ne funkcioniše na principu čekanja onih koji nisu spremni. ICS2 nije nastao jučer. NCTS nije uveden preko noći. eFTI, eCMR, sigurnosne deklaracije i digitalni carinski sistemi razvijaju se više od deset godina. Danas samo gledamo rezultate dugoročnog planiranja, ulaganja i odgovornog rada.
Kao u staroj pjesmi:
„Putuj Evropo, nemoj nas čekati.“
I upravo to se danas događa. Evropa ide dalje. Neće stati zato što mi nismo završili pripreme. Neće odgoditi procese zato što nismo riješili procedure. Neće čekati da se dogovorimo oko onoga što je trebalo biti završeno prije mnogo godina.
Najveći problem Bosne i Hercegovine nije ICS2. ICS2 je samo posljedica višegodišnjeg izostanka sistemske pripreme. Digitalizacija više nije pitanje izbora. Ona je uslov opstanka na evropskom tržištu. Dok Evropa razvija eFTI, eCMR, ICS2, NCTS i nove digitalne procedure, Bosna i Hercegovina i dalje veliki dio procesa zasniva na papirima, pečatima i ručnim postupcima. Govori se o digitalizaciji. Govori se o modernim sistemima. Govori se o efikasnosti. Ali mnoge procedure i dalje funkcionišu kao prije dvadeset godina. I onda se čudimo rezultatima.
Uvijek je kriv neko drugi. Kao što se često kaže da je pamet ravnomjerno raspoređena u Bosni i Hercegovini, jednako je ravnomjerno raspoređena i navika da gotovo nikada nismo krivi mi sami. Uvijek je kriv neko drugi. Kriva je Evropska unija. Krivi su susjedi. Krivi su prevoznici. Krivi su špediteri. Samo mi nikada nismo.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je odluke koje se odnose na razvoj novih BIP graničnih prelaza. Međutim, ako govorimo ozbiljno i odgovorno, teško je očekivati da će prije 2027. godine biti otvoren ijedan novi potpuno funkcionalan BIP prelaz koji može značajno promijeniti postojeće stanje.
Primjer Svilaja pokazuje da nije dovoljno donijeti odluku. Potrebno je obezbijediti kadrove, objekte, opremu, procedure i finansiranje. Tek tada sistem funkcioniše.
Za to vrijeme druge države rade. Sjeverna Makedonija razvila je digitalne procedure i integrisane granične kontrole. Sa Srbijom razvija modele zajedničkih prelaza koji smanjuju broj zaustavljanja i ubrzavaju protok robe. Crna Gora uspješno implementira digitalne projekte u oblasti transporta. NCTS je implementiran godinama prije Bosne i Hercegovine. Rezultati su danas vidljivi. To nije pitanje sreće. To je pitanje rada, planiranja i odgovornosti.
Posebno podsjećamo da smo još 23.03.2026. godine upozorili da se problemi u sektoru transporta ne mogu rješavati silom, administrativnim pritiscima ili prebacivanjem odgovornosti između različitih nivoa vlasti. I, kakav je rezultat prisile?
Ako je već moguće naređivati, onda predlažemo: da se odmah otvori deset novih BIP prelaza, da se odmah ukinu sva zadržavanja na granicama, da se odmah riješe nedostaci infrastrukture, da se odmah riješi nedostatak kadrova, da se odmah otklone višegodišnja kašnjenja.
Nažalost, stvarnost funkcioniše drugačije. Problemi se ne rješavaju naredbama. Problemi se rješavaju radom.
Koliko košta nepripremljenost? Koliko košta čekanje? Koliko košta neodlučnost?
Konzorcijum Logistika Bosne i Hercegovine godinama upozorava da svaki sat zadržavanja vozila ima svoju cijenu. Danas je potpuno realno govoriti o minimalno 40 EUR po satu čekanja. Ako vozilo izgubi 12 sati zbog administracije, zastoja, neefikasnosti ili loših procedura, trošak iznosi najmanje 480 EUR. To više nije procjena. To je ekonomska činjenica.
Zbog toga smatramo da svaki dan neopravdanog zadržavanja vozila mora imati svoju cijenu. Ako administracija, procedure ili neefikasan sistem proizvedu dodatni dan čekanja, tržišna logika nalaže da se cijena prevoza koriguje za najmanje 480 EUR po vozilu dnevno. To nije kazna. To nije protest. To nije politička poruka. To je jednostavna ekonomska računica troška koji danas prevoznici snose sami.
Jer dok mi tražimo krivce, drugi grade sisteme. Dok mi čekamo izuzetke, drugi uvode nove generacije digitalnih procedura. Dok mi očekujemo odgađanje, drugi planiraju narednu fazu razvoja. A kada posljedice stignu na naplatu, opet će biti kriv neko drugi. Možda je konačno vrijeme da odgovornost zamijeni izgovore.
