Okružno javno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu (OJT IS) odlučilo je da neće sprovoditi istragu protiv Nenada Nešića zbog sumnje da je tokom predizbornog skupa nudio pomoć pri zapošljavanju u policijskim agencijama u zamjenu za izborni rezultat. Tužilaštvo je krivičnu prijavu Transparency Internationala u BiH (TI BiH) odbilo, jer navodno ne može utvrditiidentitet osobe čiji se glas čuje na dostavljenom audio-snimku.
Takva odluka je donesena iako je Nešićeva stranka, Demokratski narodni savez (DNS), u zvaničnom izjašnjenju pred izbornom komisijom potvrdila da je sporne riječi izgovorio upravo Nešić, uz opravdanje da nije obećavao zapošljavanje samo članovima stranke, već pomoć svim građanima Višegrada na konkursima za posao.
TI BiH je krivičnu prijavu podnio u septembru 2024. godine na temelju audio-snimka predizbornog skupa DNS-a u Višegradu, na kojem je Nešić pozvao okupljene da ostvare „dobar rezultat“ i pobijede na izborima, a potom govorio o mogućnosti zapošljavanja ljudi iz Višegrada u institucijama i policijskim agencijama na nivou BiH.
„Ne znam da li ste vidjeli, prije nekoliko dana je raspisan konkurs za Graničnu policiju, vičite ako imate nekoga da se prijavi, da konkuriše, ja ću pomoći. Ja ću dogovoriti sa svojim kolegama u Savjetu ministara da Višegrad dobije određeni broj ljudi koji će raditi u Graničnoj policiji. Takođe, ima konkurs u SIPA-i, ima konkurs u DKPT. Pričamo o bezbjednosnim agencijama gdje ja mogu da uskočim na neki način“, naveo je Nešić, ističući da ne pravi razliku između članova i aktivista SNSD-a i DNS-a.
Postupajuća tužiteljka je u aprilu 2026. godine donijela odluku o nesprovođenju istrage, uz zaključak da nije bilo moguće utvrditi da se na snimku čuje Nenad Nešić. To što tužilaštvo ne može utvrditi, utvrdila je Opštinska izborna komisija Višegrad. Ova komisija je, podsjećamo, nakon prijave TI BiH, utvrdila da je Nešić spornim obraćanjem prekršio Izborni zakon BiH zbog čega je njegova stranka, DNS, kažnjena sa 3.000 KM.
U tom postupku, DNS nije osporavao da je Nešić govornik sa snimka, već je tvrdio da njegove riječi nisu predstavljale obećanje zapošljavanja, nego ponudu pomoći svim građanima Višegrada koji ispunjavaju uslove konkursa, čime je stranka zapravo potvrdila identitet govornika i autentičnost obraćanja, osporavajući samo njegovo značenje i pravnu kvalifikaciju.
TI BiH je na odluku o nesprovođenju istrage uložio pritužbu, navodeći da su Tužilaštvu dostavljeni audio-snimak, fotografije, medijski izvještaji, objave sa društvenih mreža, odluka OIK-a i izjašnjenje DNS-a, te zatražio saslušanje Nešića i organizatora skupa. Glavna tužiteljka je pritužbu odbila, ponavljajući da nije moguće utvrditi identitet govornika ni mjesto nastanka snimka, uz napomenu da bi neovlašteno snimanje moglo biti osnov za krivično gonjenje osobe koja ga je načinila.
Takvim pristupom Tužilaštvo zanemaruje dokaze i činjenice koje su izborni organi već razmatrali prilikom utvrđivanja odgovornosti DNS-a, uz napomenu da postoji mogućnost krivičnog gonjenja osobe koja je neovlašteno snimala i dokumentovala govor na predizbornom skupu, uprkos činjenici da se radi o javnom skupu kao i postojanju javnog interesa o upozorenju na činjenje krivičnog djela, što je po zakonu dozvoljeno. Drugim riječima, tužilaštvo poručuje da je, umjesto istraživanja izbornih zloupotreba javnih funkcionera, spremno da istražuje one koji ovakve pojave prijavljuju što može djelovati odvraćajuće na građane, uzbunjivače i druge osobe koje prijavljuju izborne nepravilnosti i zloupotrebe javnih resursa.
Odluka Tužilaštva posebno zabrinjava u kontekstu nedavnog postupanja Centralne izborne komisije BiH, koja je poruke poput „onaj ko traži glasove, mora i raditi“ kao i „kod premijera je kesa“ najviših zvaničnika Republike Srpske ocijenila kao „konstatacije i šale“. Takvim odlukama šalje se poruka da ni otvorena obećanja materijalne koristi biračima neće biti djelotvorno sankcionisana.
Ovaj slučaj nije izuzetak, već dio šireg obrasca neefikasnosti pravosuđa. Prema nalazima TI BiH, više od polovine prijava za korupciju završava naredbom o nesprovođenju istrage, dok se gotovo 30 odsto pokrenutih istraga naknadno obustavi.
Kada tužilaštva odbijaju da ispitaju raspoložive dokaze, a nadležni obećanja finansirana javnim novcem svode na šalu ili neobaveznu izjavu, integritet izbornog procesa dodatno se urušava. Javnim funkcionerima tako se ostavlja prostor da radna mjesta, budžetska sredstva i druge javne resurse koriste kao instrument političke promocije, bez djelotvorne institucionalne reakcije i odvraćajućih sankcija.
