U Mostaru je početkom 20. vijeka živio čovjek koji je, barem prema tadašnjem novinskom zapisu, postavio jedan od najneobičnijih radničkih rekorda.
Salko Dedić, poznatiji po nadimku Tento, nakon neuspjelog štrajka obućarskih radnika 1908. godine odbio se vratiti poslu pod istim uvjetima protiv kojih se borio, pišeBljesak.
Njegova priča objavljena je 18. marta 1941. godine u listu “Jugoslovenska pošta”, pod naslovom “Obućarski radnik koji već preko 20 godina štrajkuje”. Iako je u naslovu navedeno više od 20 godina, u tekstu se ističe kako je njegov lični štrajk tada trajao već više od tri decenije.
Tento je 1908. radio kao obućarski pomoćnik u Mostaru. Zajedno s još 15 radnika stupio je u štrajk zbog niskih nadnica i nezadovoljavajućih radnih uvjeta.
Štrajk, međutim, nije uspio. Poslodavci su iz Kotora doveli druge radnike, čime je obustava rada za većinu štrajkaša završila. Ostali su se vratili svojim poslovima i nastavili raditi pod uvjetima protiv kojih su se prethodno pobunili.
Salko Dedić nije učinio isto.
Odbio je ponovo raditi kao obućar pod nepromijenjenim uvjetima i odlučio nastaviti vlastiti štrajk. Ta odluka pretvorila ga je u neobičnog mostarskog rekordera.
Tokom idućih decenija Dedić se prihvaćao različitih zanimanja i poslova kako bi preživio, ali se obućarskom zanatu više nikada nije vratio.
Mnogi Mostarci tog vremena sjećali su se njegove priče i potvrđivali kako je zaista riječ o čovjeku koji je ostao dosljedan svojoj odluci. Dok su se drugi radnici nakon propalog štrajka vratili u radionice, Tento je više od 30 godina ostao vjeran svom protestu.
U vrijeme objave teksta imao je 50-ak godina, a novine su ga opisale kao povučenog čovjeka koji je već zašao u ozbiljnije godine.
Autor članka pretpostavio je kako bi Tento, čuvši da se o njemu govori ili ugledavši svoje ime u novinama, iznenađeno upitao: “Jesam li to ja, candrat mu njegov!”
Šta je tačno značila riječ “candrat”, navodno nije znao ni sam Dedić iako ju je, prema tadašnjem zapisu, izgovarao i po stotinu puta dnevno.
