Sedmi Marš sjećanja “Prođite i doživite” održao se danas u organizaciji Udruženja građana (UG) Bregava 42. Brdska brigada kojim je obilježena 33. godišnjica progona, stradanja, ali i prkosa, ponosa i hrabrosti Bošnjaka Dubravske visoravni ali i cijele južne Hercegovine.
Intoniranjem himne, odavanjem počasti šehidima i poginulim borcima i učenjem Fatihe, oko 300 učesnika Marša krenulo je sa Spomen obilježja ispred džamije iz sela Lokve.
Prolazeći, uglavnom, šumskim putem kojim su u ljeto 1993. godine prošli Bošnjaci Dubravske visoravni tražeći spas od nasilnog odvođenja u logore Hrvatskog vijeća obrane, od mučenja i smrti, krećući se prema teritoriji koja je bila pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Prvo stajanje i pauza bili su u selu Stanojevići gdje su Muslimansko dobrotvorno društvo Merhamet Mostar u saradnji s Udruženjem povratnika Stanojevići učesnicima Marša sjećanja poslužili ručak i osvježenje.
U Stanojvićima su i uručene nagrade za Iman Čolaković i Mehmeda Bušatlića, najmlađe učesnike Marša. Član UG Bregava 42. bbr Esad Omanić pripremio je nagrade za Iman i Mehmeda.
Nakon pauze, Marš je Kroz Rotimski potok, nastavio put u selo Orašlje gdje je na Spomen obilježju odata počast šehidima i ubijenim civilima ovog zaseoka te održan kratki čas historije.
Marš je završio u selu Rotimlja.
Intoniranjm državne himne u izvođenju Vojnog orkestra Oružanih snaga Bosne i Hercegovin na platou iza džamije u Rotimlji održana je centralna svečanost.
Na svečanosti u selu Rotimlja, pored učesnika Marša, prisustvovale su porodice poginulih boraca i šehida, mještani okolnih sela, predstavnici Kantonalne vlasti, predstavnici lokalnih vlasti Mostara i Stoca, članovi UG Bregava 42 bbr, veliki broj volontera, kao i gosti iz cijele Bosne i Hercegovine.
Ovo je 33. godišnjica progona, golgote, patnje, stradanja, ali i prkosa, ponosa i hrabrosti Bošnjaka ovih krajeva, kazao je u svom obraćanju predsjednik UG Bregava 42.bbr Džemal Rahimić.
Ruta kojom su učesnici marša danas prošli je ruta koja je vrelih julskih i avgustovskih dana 1993. godine za mnoge značila spas od logora, a nerijetko i od fizičke torture, svih oblika maltretiranja i, naravno, od smrti, istakao je Rahimić.
“Kao organizatori Marša željeli smo da barem na ovaj simboličan način, krećući se stazom spasa i kroz kratke časove historije, približimo mladim naraštajima dubravskih Bošnjaka ali i ostalim učesnicima, sve golgote i torture koje su morali proći njihovi djedovi, očevi, majke, braća i sestre samo sa jednim ciljem – doći na slobodnu teritoriju. Ispričati im priču o herojstvu onih koji su svojom hrabrošću omogućili dolazak na slobodnu teritoriju.
Iako je te 1993. godine, slobodna teritorija obuhvatala prostor od Malog Polja pa prema Blagaju, svi putevi ka slobodi vodili su preko Rotimlje. Iz ovog, ali i niza drugih razloga Rotimlja je izabrana kao centralno mjesto Manifestacije. Rotimlja i Bošnjaci Rotimlje od početka agresije na jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu stavili su se na raspolaganje jedinicama AR BiH. Ovdje na Rotimlji od prve polovine oktobra 1992. godine pa do 13. juna 1993.godine, boravila je jedinica brigade „Bregava“, kasnije 42. i 442. brdske brigade”, istakao je Rahimić.
Prema njegovim riječima, kao znak zahvalnosti mještanima sela Rotimlja i odavanja dužnog poštovanja samom mjestu, odlučeno je da Marš završi u ovom selu.
Prijeko je potrebno, smatra Rahimić, da se sjećanje na teške ratne dane ulije u književne, naučne i udžbeničke tekstove, da se na temelju činjenica snimaju filmovi, da se igraju drame, izrađuju kenotafi i spomenici, da se grade muzeji, memorijalni centri, spomen sobe, kao i svi drugi oblici spomeničke kulture…
“Potreban nam je sistem koji će u administrativno-pravnom i svakom drugom obliku unutrašnjeg uređenja, učvrstiti i u svoje registre trajno pohraniti ono što bismo nazvali memorijom jedne generacije. Bez jakog i funkcionalnog sistema nema kulture sjećanja, a ako nema kulture sjećanja, onda, nema ni zajednica koje se sjećaju.
Zato apelujemo na sve predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti da učine mnogo više kako bi uspostavili čvrst, visoko estetski i funkcionalan sistem kulture sjećanja, jer od toga zavisi budućnost Bošnjaka ne samo Dubrava, nego i čitave Hercegovine”, zaključio je Rahimić.
Predsjedavajući Skupštine Hercegovačko neretvanskog kantona Džafer Aliić, kazao je kako je Marš sjećanja važan zato što podsjeća da se sloboda ne podrazumijeva.
“Iza slobode u kojoj danas živimo stoje životi naših šehida i poginulih boraca. Stoje godine straha, neizvjesnosti i borbe. Stoje porodice koje su izgubile svoje najmilije, ljudi koji su branili ovu zemlju kada je bilo najteže. Ovaj događaj predstavlja priliku da se sjetimo napora i stradanja koje su prošli civili Bošnjaci na putu prema tada slobodnoj teritoriji, odnosno području Blagaja. Zato danas nismo ovdje samo da bismo obilježili jedan datum. Ovdje smo da pokažemo da nismo zaboravili”, istakao je Alić.
Prema njegovim riječima, kultura sjećanja znači znati šta se dogodilo. Ne dozvoliti da se žrtve pretvore u brojke i statistiku, dodao je
“Svaki šehid i svaki poginuli borac imao je ime, porodicu, svoje planove i svoj život. Iza svakog imena ostala je jedna porodica. Zato je naša obaveza da se sjećamo, pamtimo, ne zaboravimo i da na prošlosti učimo. Ne zbog mržnje prema bilo kome. Ne zbog vraćanja u prošlost. Nego zbog istine i odgovornosti prema budućnosti. Narod koji zaboravi svoju prošlost teško može odgovorno graditi svoju budućnost”, kazao je Alić.
Važno je, smatra Alić, da djeca i mladi znaju šta se događalo. Važno je da znaju ko je branio ovu zemlju, da znaju da Bosna i Hercegovina nije nastala jučer i da njena sloboda nije došla sama od sebe. Ona je branjena i odbranjena.
“I zato ovaj današnji Marš ima svoju posebnu vrijednost. Ljudski korak ima smisla. Svaki čovjek koji je zbog sjećanja i pamćenja danas napravio jedan korak prema cilju ovog Marša pokazuje da mu je stalo. To je poruka da pamtimo, da poštujemo učinjenu žrtvu i da ne prihvatamo zaborav. Naši šehidi i gazije postavili su temelj naše slobode, države i našeg opstanka. Mi danas nismo pozvani da ponavljamo njihovu žrtvu. Ali jesmo da budemo dostojni njihove žrtve. Da radimo, gradimo, čuvamo ono što smo teško stekli- slobodu, domovinu, državu”, zaključio je Alić.
Već drugu godinu zaredom Marš sjećanja je sastavni dio Manifestacije Odbrana BIH od 1992.godine, zahvaljujući, kako su istakli organizatori, direktoru Memorijalnog Centra Sarajevo Ahmetu Kulaniću.
Kulanić je istakao kako će Memorialni centar Sarajevo uvijek podržavati manifestacije gdje se čuva identitet, brani, čuva čast i dignitet herojske Armije Republike Bosne i Hercegovine i govori o zločinima i torturi.
“Zahvaljujući pripadnicima Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine, zahvaljujući hrabrim braniocima Bosne i Hercegovine, evo i večeras ovdje na Rotimlji svjedočimo da se ezan čuje i razljeva našom Hercegovinom. I on će se čuti, ako Bog da, do Sudnjega dana dok je nas ovdje na ovim prostorima. Važnost sjećanja i pamćenja moramo prenostiti mlađim generacijama. I to radimo u svakom trenutku, jer mi ovu domovinu ne nasljeđujemo. Mi je posuđujemo od budućih generacija, od ove omladine koja treba da je čuva, unapređuje i da gradi”, kazao je Kulanić.
U sklopu svečanog dijela manifestacije prikazan je dokumentarni film ratnog reportera Akifa Agića.
U kulturnom dijelu programa učestvovali su interpretatori sevdalinke i narodne muzike u Bosni i Hercegovini Hasiba Agić i Adi Mrgan.
Dom zdravlja Stari grad Mostar, Crveni krst Grada Mostara, Interventna spasilačka služba Mostar i mostarski vatrogasci pružali su podršku učesnicima Marša mira tokom cijele rute.
(Mostarski.ba)
