(Patria) – Postavljanjem skela oko Alipašine džamije u središtu Sarajeva počela je konkretna faza restauracije jednog od prepoznatljivih simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Restauracija se realizuje u okviru projekta koji je pokrenula Vakufska direkcija na inicijativu Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo, a finansira je Generalna direkcija vakufa Republike Turske.
Direktor Vakufske direkcije Huso Salihović kazao je da će radovi obuhvatiti unutrašnju i vanjsku obnovu objekta, uključujući kupolu i vanjske zidove.
– Radovi će obuhvatiti unutrašnju restauraciju i oslikavanje, ojačavanje kupole, restauraciju svih vanjskih zidova, kao i kompletno vanjsko uređenje objekta, te sve ono što je predviđeno projektom i za koje radove je dobijena saglasnost – kazao je Salihović.
S obzirom na to da je Alipašina džamija proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, radovi će biti izvođeni uz poštivanje konzervatorskih principa i očuvanje njene autentičnosti. Projektom je obuhvaćena i restauracija i uređenje harema.
Imam Alipašine džamije Muhamed-ef. Hafizović očekuje da će nakon restauracije džamija privući još veći broj vjernika i posjetilaca.
– Završetak restauracije će joj konačno donijeti izgled kakav zaslužuje, u našim, a još važnije u očima onih koji je samo jednom vide kada dođu u Sarajevo. Takvih je mnogo – ističe Hafizović.
Govoreći o posebnosti džemata Alipašine džamije, Hafizović je kazao da ga čine ljudi koji u džamiju dolaze tokom dana, džematlije s obližnjih radnih mjesta, džumatlije, stanovnici okolnih naselja, ali i brojni posjetioci Sarajeva.
– Ona je možda važnija za tu vrstu džemata koji je obilazi nego za onaj svakodnevni. Ona je naše lice koje može da blista i negdje drugo. A kod nas je u srcu i kad je ruševna. Bit će posjećenija, ljudi će s namjerom dolaziti da klanjaju u njoj, da se u njenoj ljepoti osjete lijepo. To će joj donijeti – kazao je Hafizović.
Planirano je i uređenje prostora oko džamije, uključujući mogućnost postavljanja informacija o osobama ukopanim u haremu, kao i unapređenje funkcionalnosti prostora. Hafizović, međutim, naglašava da se sve intervencije moraju uskladiti sa statusom nacionalnog spomenika.
– Sve bi to bilo ljepše i bolje ukoliko bi se mogao očuvati autentičan izgled prostora koji je kulturni spomenik pod zaštitom države. Sve zahtijeva mišljenje struke. Džemat je dugo živio u “otvorenim” uslovima, ali u svakom slučaju bit će ljepše poslije restauracije – kaže Hafizović.
Prema planu, radovi bi trebali biti završeni najkasnije dvije godine od njihovog početka.
Salihović je istakao da restauracija Alipašine džamije predstavlja dio šireg nastojanja očuvanja kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
– Svi ovi objekti su nacionalni spomenici i njihova obnova ima veći značaj izvan samog očuvanja građevina, jer predstavljaju dio šireg kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Obnovom ovih objekata čuva se historijsko pamćenje naših gradova i vraća kontinuitet prostorima koji su kroz njih stoljećima bili prepoznatljivi – istakao je Salihović.
Restauracija Alipašine džamije dio je saradnje Vakufske direkcije i Generalne direkcije vakufa Republike Turske, u okviru koje su započeti i drugi projekti obnove vakufskih objekata u Bosni i Hercegovini.
– Posebnu vrijednost ima restauracija Alipašine džamije, jednog od prepoznatljivih simbola Sarajeva. Njenom restauracijom ne čuvamo samo jedan vrijedan vakufski objekt, već doprinosimo očuvanju historijskog identiteta Sarajeva, kako bi Alipašina džamija i u budućnosti ostala dio njegovog prepoznatljivog izgleda i živog kulturnog naslijeđa – kazao je Salihović.
Hafizović je podsjetio da je put od pripreme projekta do početka radova trajao šest godina.
– Proces od prve projektne crte na papiru do današnjih skela i gradilišta trajao je šest godina. Koliko sam prepreka vidio, nekad sam imao osjećaj da džamija nije naša i da neko ne želi da bude lijepa i popravljena – kaže Hafizović.
Tokom restauracije džemat je raspoređen u obližnje džamije, a nakon završetka radova očekuje se ponovno okupljanje vjernika u Alipašinoj džamiji, koja bi obnovom trebala dobiti izgled primjeren svom historijskom i vjerskom značaju.
