Predstavila ga je, kazao je, kao fudbalskog sudiju, koji radi na benzinskoj pumpi i čiji je otac trener “Veleža”.
Svojoj kćerki je savjetovao da se, ipak, raspita o njemu i o porodici. Naveo je da mu je pokazala njegovu fotografiju i da mu se Kalajdžićev lik nije dopao, prenosi Avaz.
– Moje Aldine nema… Nijedna kazna ovog svijeta ne može je vratiti. Prihvatio sam to, nosim se s tim i nosit ću se dok sam živ… Ali, ne mogu da prihvatim činjenicu da je neko proganjao mjesec i po dana ulicama Mostara, prijetio, tukao, šta sve ne i na kraju da je ubije. Ne mogu da prihvatim činjenicu da je ovih 128 metara koliko je trčala… Toliko je bila inteligentna da je tri, četiri poziva u tome obavila, ali znam koliki je strah u njoj bio kad je vidjela oružje, jer je to mrzila u svom životu. Strah, strah je ogroman imala… Ja samo tražim pravdu, pravdu! Ako samo jednu osobu, nečije dijete, spasimo ovim postupkom, suđenjem, presudom, kaznom, mi smo uspjeli… Samo po zakonu sve neka bude, samo tražim maksimalnu kaznu, po Zakonu sve, ništa drugo – kazao je, između ostalog, Jahić.
On nije prihvatio izraze saučešća koje mu je u svoje i u ime porodice Kalajdžić iskazao advokat Ibro Bulić, branilac optuženog, rekavši da je za to kasno, jer do sada to nisu uradili.
Svoje pravo da postavlja pitanja svjedoku iskoristio je i optuženi, koji je u početku izražavao bol i žal, kako je naveo, zbog onog što se desilo, a na njegovo obraćanje u kojem je, između ostalog, govorio kako bi volio vratiti vrijeme, reagirala je tužiteljica Pranjić, te je njegovu svojevrsnu ispovijest prekinulo Sudsko vijeće uputivši ga da postavlja pitanja.
Međutim, većinu njegovih pitanja upućenih Jahiću, a kasnije i svjedokinji Macić, tokom višesatnog ročišta, predsjednik Vijeća Darko Zovko je zabranio.
Oštećena Macić je tokom svog svjedočenja govorila o tome kako ga je u dva navrata prijavljivala policiji jer je upućivao ozbiljne prijetnje da će ugroziti njen život dok su bili u vezi.
