Vjera bez istine postaje licemjerje, a pravda bez činjenica postaje progon, kazala je Štefica Galić, ugledna urednica, novinarka, aktivistica i humanistkinja, dobitnica njemačke nagrade Johann Philipp Palm za slobodu govora 2018. godine komentirajući vandalizam u Međugorju, koji je izazvao veliku pažnju u našoj zemlji, regiji i šire.
Iskustvo u Međugorju
Policija je ranije danas uhapsila 31-godišnjeg Poljaka, osumnjičenog da je prethodne noći izlio crnu boju po Gospinom kipu na Podbrdu, oštetio još jedan manji kip, zapalio vanjski oltar crkve sv. Jakova te ispisao poruke protiv Međugorja, Gospe i vidjelaca na poljskom i engleskom jeziku.
“Radila sam nekoliko godinama u Međugorju u vrijeme kad nam niko nije ulazio u radnju, krediti su se morali vraćati, a djeca ići u školu. Teško vrijeme u nepripadanju, osuđivanju i oskudici. Radila sam tamo dovoljno dugo da shvatim kako je to mjesto presjek cijelog svijeta. Tamo dolaze vjernici i nevjernici, sveci i grešnici, pošteni ljudi i kriminalci, zdravi i teško bolesni. Niko na čelu ne nosi natpis ko je i s kakvom namjerom dolazi”, ističe Galić.
Za tih nekoliko godina, veli ona, vidjela je mnogo toga.
“Dobrotu koja vraća vjeru u čovjeka, ali i pohlepu, prevare, nasilje, ubistva i tragedije. Ljudi su nestajali, bivali opljačkani, ranjavani, umirali. Svetišta, nažalost, nisu imuna na ljudsko zlo. Ona samo okupljaju ljude, a ljudi sa sobom donose i najbolje i najgore, ljubav i mržnje, strah i slobodu, razumijevanje i demone….”, dodala je.
Osuda vandalizma
Poručila je “treba osuditi svako skrnavljenje vjerskih objekata bilo gdje da se dogode”.
“To je primitivan čin, bez obzira ko ga je počinio, treba odgovarati. Policija, ekspeditivna, kad joj braća narede, brzo je pronašla počinitelja, Poljaka. Naravno slijepa je i ‘neučinkovita’ a počinitelji uvijek nepoznati kad je u pitanju skrnavljenje Partizanskog groblje ili Liska parka u Mostaru”, smatra Galić.
Ali, dodaje, jednako tako treba osuditi i ono što je uslijedilo, jučerašnje histerično traženje krivca po nacionalnom ključu.
“Još nema činjenica, a već se podgrijavaju stare mržnje i upire prstom u cijeli jedan narod. Bošnjački. To nije ni pravda ni vjera. To je propaganda. To je mržnja.
Najglasniji su, po običaju, oni ‘rvacki političari koji ne skidaju ruke s prsa i zastava, kojima su puna usta Boga, domoljublja i morala, a od svega toga uzimaju samo ono što im odgovara. Na vjeru se pozivaju kada treba osuditi druge, ali ne i kada treba preispitati sebe. U prvim su redovima u crkvi, a posljednji kada treba pokazati istinu i odgovornost”, poručuje.
Najteže je krivicu tražiti u ‘drugima’
Smatra da je to manipulacija koja traje godinama, koja vrijeđa i vjeru i zdrav razum.
“Umjesto da se ‘mole’ protiv mržnje, oni je uporno proizvode. To je možda najveće skrnavljenje od svih. Jesu li toga svjesni? Mučno. Ali za kuknjavu o ‘ugrozi’ dušu je dalo. Kad činjenice zamijenimo predrasudama, ne branimo ni vjeru ni pravdu, samo hranimo mržnju. Koja uvijek dobro dođe, pogotovo u predizborno vrijeme. Najlakše je tražiti krivca među ‘drugima’. Mnogo je teže sačekati istinu”, zaključila je Galić.
radiosarajevo
