Željana Zovko je, gostujući u podcastu odveć dokazanog HDZ influensera Borisa Breze, još jednom pokazala koliko je duboko ušla u političku matricu Dragana Čovića. U toj matrici Bošnjaci nisu građani sa slobodnim pravom izbora, nego problem koji treba disciplinovati čim ne glasaju za kandidata kojeg je poželjno izabrati u HDZ-ovim političkim krugovima.
„Bošnjaci budale“, ispalila je uličarka Zovko, jer valjda misli da su pametni samo oni koji pomažu Draganu Čoviću da rastura Bosnu i Hercegovinu.
I nema potrebe da se umotavamo u diplomatske rječnike. Nije ovo skandalozna poruka, ovo je jasan pokazatelj da su političke snage dueta Plenković – Čović spremne na sve, samo da razbiju priču o građanskoj, unitarnoj, evropskoj državi Bosni i Hercegovini, jer takva se niti može dijeliti niti njeni dijelovi pripajati Republici Hrvatskoj.
Ako je građanin budala zato što nije glasao za Čovićevog kandidata, onda problem nije u građaninu. Problem je u političaru koji više ne razumije da izbori služe upravo tome da ljudi mogu reći ne njegovoj politici.
Kada takvu poruku izgovara evropska zastupnica iz Hrvatske, stvar postaje još ozbiljnija. Jer Zovko ne govori iz neke kafanske rasprave u Mostaru, nego iz Evropskog parlamenta. Sjedi u instituciji Evropske unije i predstavlja državu koja je, usput rečeno, građanska, unitarna i u kojoj se niko nije sjetio objasniti Hrvatima da bi trebali imati tri teritorijalne jedinice kako bi i Srbi i Bošnjaci zaštitili svoja prava. A, pa da, Srba nema u Hrvatskoj, riješili su ih se etničkim čišćenjem.
I kada predstavnica takve Hrvatske pogleda prema Bosni i Hercegovini, odjednom joj građanska, unitarna država postaje politička hereza.
Tu je već teško razlikovati politički stav od političke halucinacije.
Jer Željana Zovko godinama vodi istu bitku protiv iste Bosne. Mijenjaju se izbori, mijenjaju se funkcije, mijenjaju se evropske adrese, ali meta ostaje ista. Jednom je to Željko Komšić, drugi put Slaven Kovačević, odnosno građanski koncept države, a zapravo uvijek ista stvar: pravo građana Bosne i Hercegovine da budu građani vlastite države, a ne pripadnici unaprijed raspoređenih političkih torova.
I upravo tu dolazimo do najvećeg apsurda.
Zovko sjedi usred Evropske unije, političkog prostora sastavljenog uglavnom od država u kojima građanin ne mora prvo položiti etnički test da bi ostvario političko pravo. A onda pokušava Bosancima i Hercegovcima objasniti da je njihova želja za građanskom državom nešto neprirodno, opasno i gotovo subverzivno.
To je ona politička logika po kojoj je ono što je normalno u Zagrebu opasno u Sarajevu ili, preformulisano, ono što je evropski standard u Briselu, u Bosni se proglašava prijetnjom.
Osim što ih vrijeđa, Zovko bi, ako već nije, morala postati pilula otrežnjenja učmaloj svijesti bošnjačkog naroda koji se pogubio među sopstvenim falangama, pa počinje da sumnja u ispravnost ciljeva zacrtanih još s početka devedesetih.
Jer, Bošnjaci su platili najveću cijenu odbrane prava Bosne i Hercegovine da bude samostalna, suverena i građanska država, u kojoj svaki njen čovjek ima isto pravo.
U tom tumaranju Bošnjacima se dešavaju greške, opasne greške pri političkom izboru i posljedično zamagljivanje davno postavljenog cilja. Zbog toga i zaboravljaju da, ako ova država ne bude građanska, ni oni ni država neće opstati.
Jer, svaki drugi model korak je bliže konačnoj podjeli, a to su ciljevi zacrtani u Beogradu i Zagrebu, nacrtani u Karađorđevu, kad smo mi odlučili biti samostalni.
Zato je borba za građansku nastavak borbe za državu Bosnu i Hercegovinu. Zna to Zovko, zbog toga i laje!
Zanimljivo je kako Zovko briselskim dalekozorom u Sarajevu ne vidi još jednog hrvatskog kandidata, Zdenka Lučića, kako s bilborda poziva Bošnjake da glasaju za njega. Je li i to atak na jednakopravnost Čovićevih Hrvata?
I to je razlika između građanske, bosanske politike iz Sarajeva i „evropske“ zagrebačke. Jer, niko iz Sarajeva nije odaslao poruku protiv Lučićevog oglašavanja širom grada, a pitanje je da li bi neka reklama Slavena Kovačevića mogla biti postavljena u Grudama. Izgorjela bi za pola sata, to smo sigurni.
Za kraj, još malo klošarki Zovko. U svom lajanju postala je omražena i u Republici Hrvatskoj. Među komentarima uspaničene lude dua Plenković – Čović našao se i komentar Ž. Jovića koji dovoljno dobro opisuje šta u Hrvatskoj misle o dotičnoj.
„Kako me svaki put dojmi vokabular dotične, vidi se odakle je, šteta što ne predstavlja svoju državu nego moju“.
