Sagrađena 1913. godine, Andraševa vila kultni je objekat Zvornika, ali njena najveća vrijednost ne leži samo u prepoznatljivoj slici koju pruža dok stoji u centru grada. Objekat je evidentiran kao kulturno dobro pod prethodnom zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, pa njegova obnova nosi i posebnu odgovornost. Nakon završetka radova, kompleks će biti prenamijenjen u hotel muzejskog tipa.
Vila se obnavlja kako bi kroz ugostiteljske sadržaje dobila novi život nakon što je više od 34 godine bila zapuštena i neupotrebljiva. Ideja je da se sačuvani identitet objekta poveže sa savremenom funkcijom, tako da budući posjetioci ne dolaze samo da vide obnovljenu zgradu, već da kroz prostor, enterijer, porodične priče i nove sadržaje dožive vrijeme iz kojeg je ona nastala.
Reklamni sadržaj
Kraj reklamnog sadržaja
„Andraševa vila za mene nije samo još jedan projekat rekonstrukcije istorijskog objekta. Suština projekta je u pokušaju da se kroz arhitekturu materijalizuje priča o jednom vremenu – o austrougarskom periodu u Bosni i Hercegovini, načinu gradnje i kulturi stanovanja u Zvorniku početkom 20. vijeka, ali i o ljudima koji su u toj kući živjeli“, kaže autorica projekta, arhitektica Jovana Domuz iz novosadskog studija BraksPro i DistrictHome.
Porijeklo graditelja otkriva porijeklo same vile
Poseban sloj priče čini čovjek koji ju je podigao – Andreas Skiber, porijeklom iz kočevske, odnosno Gottscheer zajednice (današnja Slovenija). To porijeklo, ističe autorica, nije samo biografski podatak, već ključ za razumijevanje objekta.
Naime, Kočevari su bili poznati po zanatima, obradi drveta i graditeljskom umijeću, pa se kroz njegovu životnu priču otvara mnogo šira tema: kako su se znanja, ljudi i kulture kretali kroz Austro-Ugarsku monarhiju i ostavljali trag u gradovima poput Zvornika.
Vila otvara temu kako su se znanja, ljudi i kulture kretali kroz Austro-Ugarsku monarhiju i ostavljali trag u gradovima poput Zvornika.
Hotel muzejskog tipa u istorijskom zdanju
Predloženi program zamišljen je kao hotel muzejskog tipa, te autorica smatra da upravo zbog toga arhitekta u ovom slučaju mora oživjeti sjećanje na to kako je objekat nekada izgledao. Projektom je predviđena rekonstrukcija postojećeg kamenog objekta površine oko 650 kvadratnih metara, uz izgradnju aneksa od savremenih materijala približno iste površine. Prema projektu, svaki nivo vile imao bi drugačiju ulogu.
Donji nivo predviđen je za hotelski smještaj sa osam soba, dok je srednji organizovan kroz pet tematskih salona, restoran i prostor za kulturne i društvene događaje, sa direktnom vezom prema terasi prilagodljivoj različitim vrstama okupljanja. Na spratu su planirani komforniji apartmani i sadržaji namijenjeni privatnijem boravku.
Cilj je sačuvati ono što je u vili autentično, izgubljene dijelove odgovorno interpretirati i kući ponovo udahnuti život.
Zbog složenosti objekta, u proces je uključen veliki broj projektanata i stručnjaka iz različitih oblasti.
„Kabinet profesora Nenada Šekularca i Neda Džombić naši su dragocjeni saradnici u procesu u kojem se odluke ne donose samo na osnovu estetike ili buduće funkcije, već kroz stalno usklađivanje istorijske vrijednosti, konstruktivne stabilnosti i savremenih potreba objekta“, kaže Jovana Domuz i dodaje:
„Krajnji cilj nije da vila izgleda kao scenografija iz 1913. godine, niti da joj se nametne potpuno novi identitet. Cilj je sačuvati ono što je u njoj autentično, izgubljene dijelove odgovorno interpretirati i kuću ponovo učiniti živom. Tek tada rekonstrukcija prestaje biti vraćanje objekta u prošlost i postaje način da se njegovo trajanje produži u budućnost.“
Jednodnevna izložba pokazala potencijal prostora
Drugog augusta u vili je realizovan primjer efemerne arhitekture, privremeno transformišući njen ogoljeni prostor u ambijent izložbe „Dan otvorenih vrata Andraševe vile“, koja je privukla izuzetno veliki broj posjetilaca. Bez trajnih intervencija, prostor je na jedan dan dobio novu funkciju i pokazao da vila, čak i u sadašnjem stanju, već može ponovo biti mjesto susreta, kulture i razmjene.
„Za mene taj događaj nije bio samo predstavljanje dosadašnjeg istraživanja i budućeg projekta, već i važan dio samog procesa projektovanja. Kao autorica idejnog rješenja, želim u promišljanje budućnosti vile uključiti cijelu zajednicu – kroz razgovore, sjećanja, fotografije, prijedloge i lične priče ljudi koji su za ovu kuću i njen prostor vezani. Cilj je da obnovljena vila ne bude samo proizvod mog autorskog pristupa i vizije investitora Miroslava Ivanovića, već rezultat zajedničkog razumijevanja njene vrijednosti“, navodi Domuz.
Zajednica kao učesnik u projektovanju
Upravo zato su tokom izložbe predstavljeni brojni mogući pravci razvoja pojedinih prostora, a posjetioci su pozvani da ostave svoje prijedloge i komentare. Takav pristup, ističe autorica, ne znači odricanje od odgovornosti arhitekte, već proširivanje izvora iz kojih projekat nastaje.
„Struka definiše način na koji se nasljeđe čuva, tumači i prilagođava savremenim potrebama, dok zajednica pomaže da se razumije šta vila znači gradu i kakvo mjesto u njegovom budućem životu može zauzeti“, kaže sagovornica Gradnje, te zaključuje:
„Na kraju, Andraševa vila ne pripada samo ljudima koji je danas obnavljaju. Ona pripada i sjećanju grada, zbog čega njen novi život treba biti oblikovan tako da se u njemu prepoznaju i ljudi koji su uz nju odrasli, prolazili pored nje i decenijama čekali da se njena vrata ponovo otvore.“
Početak nove faze života Andraševe vile
Početak radova planiran je do kraja ove godine, dok je završetak rekonstrukcije i dogradnje predviđen u roku od oko 30 mjeseci. Nakon toga, Andraševa vila trebalo bi da otvori vrata posjetiocima u svom novom ruhu – kao hotel muzejskog tipa koji spaja kulturno nasljeđe i savremenu namjenu.
