Jedan kolega ispričao mi je pred Opće izbore 2026. godine da je tokom testne faze izbornih tehnologija sagovornicu iz OSCE-a, koja je prisustvovala testiranju, upitao koristi li se takva izborna tehnologija u Evropi. Njen radosni odgovor da se koristi ubrzo je prerastao u zbunjenost, jer nakon upita u koliko zemalja i odgovora u Gruziji, Albaniji i djelimično Velikoj Britaniji, slijegala je ramenima ostavši bez odgovora na pitanja zašto EU ne koristi ono što se u BiH predstavlja kao veliko rješenje.
Rezultati Općih izbora, evidentna zbrka koja se dešava u Centralnoj izbornoj komisiji i sve učestalija sumnja u javnosti da nešto nije u redu stvaraju nepovoljnu klimu u pogledu nastavka korištenja ovakvog sistema.
Jer, sam taj CIK uzrokovao je nepovjerenje izborom bez ozbiljnog tendera i ponuđene konkurentnosti, kompanije koja se već bori po sudovima Južne Amerike, jer tamo su evidentno svjesni da su izbori štimani i uštimani.
Zato je danas evidentno da u Bosni i Hercegovini ni tehnologija nije uspjela pobijediti ono što je decenijama najveći problem našeg izbornog procesa – nepovjerenje. Građanima je obećano da će biometrijska identifikacija birača i skeneri glasačkih listića donijeti sigurnije, preciznije i transparentnije izbore. A onda su se, nakon zatvaranja birališta, otvorila pitanja na koja se ne može odgovoriti tek nekim saopćenjima, tehničkim frazama i pozivanjem na strpljenje.
Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine sada ima obavezu pokazati kroz analizu šta je istina.
Prema evidenciji koju je pratila Novinska agencija Patria, u javnosti se u vezi s izlaznošću do 19 sati pojavilo nekoliko različitih brojki. Prvobitno je objavljeno da je glasalo oko 1.310.000 birača, a potom su se pojavili podaci od 1.414.007, 1.427.796 i 1.432.269 birača. Posljednja brojka predstavljena je kao ukupan odziv na Općim izborima.
Razlika između prvobitno objavljenih 1.310.000 i konačno saopćenih 1.432.269 iznosi 122.269 birača. Sama po sebi, ta razlika još nije dokaz izborne manipulacije. Ali jeste pitanje na koje javnost ima pravo dobiti precizan odgovor.
“Odzivi su dati za ona biračka mjesta koja su imala konekciju ili gdje je općinska/gradska izborna komisija izvršila ručni unos odziva”, kažu iz Centralne izborne komisije na upit o razlici u izlaznosti. To što navode da će konačno nešto biti utvrđeno nakon što konačno prenesu podatke s biometrijskih uređaja mogu okačiti mačku o rep. Jer, tek to će biti sumnjivo, ako će mjesec nakon izbora nešto prenositi pa objavljivati. Mi ne živimo u Mozambiku i ne koristimo njihovu tehnologiju da bismo zbog “konekcije” podatke prenosili 20 ili 30 dana poslije.
Ako se konačni odziv tek utvrđuje analizom biometrijskih uređaja, na osnovu čega je ranije objavljen broj od 1.432.269 birača?
Ovo nije pitanje na koje se odgovara rečenicom da je jedan izvještaj napravljen ranije, a drugi kasnije. Riječ je o izborima u državi u kojoj je povjerenje u izborni proces godinama ozbiljno narušeno. Svaka neobjašnjena razlika zato postaje dodatni teret za instituciju koja bi morala otklanjati sumnje, a ne ostavljati prostor za njihovo širenje.
Mostar je poseban test za CIK.
Prema podacima koje je dobila Agencije Patria, u javno objavljenim informacijama pojavila se izlaznost za Grad Mostar od 43,49 posto, dok je Gradska izborna komisija objavila 29,75 posto. Razlika iznosi 13,74 procentna poena. Ako se radi o istom presjeku vremena, istoj teritorijalnoj obuhvatnosti i istoj metodologiji, riječ je o ozbiljnom neslaganju koje zahtijeva provjeru.
CIK mora objasniti jesu li upoređivani podaci iz istog vremenskog presjeka, jesu li obuhvatali ista biračka mjesta i jesu li eventualno pomiješani preliminarni i naknadno obrađeni podaci. Ako je riječ o grešci, treba objaviti gdje je nastala, kako je ispravljena i koji je podatak tačan.
Ako nije riječ o grešci, javnost mora znati šta je proizvelo razliku. Biometrija mora biti sredstvo i dokaz ispravnosti izbora ili izbornog integriteta, a ne ukras na biračkom mjestu.
Vratit ću se kratko i na početak teksta, odnosno na predstavnicu OSCE-a koja je slijegala ramenima na pitanje zašto samo jedna članica EU koristi ovaj sistem. Da je mnogo toga upitnog potvrđuje i činjenica da Parlamentarna skupština BiH nije usvojila Studiju o izvodljivosti Centralne izborne komisije o tehnologiji na izborima. U samoj Studiji CIK je naveo da je to jedan od obaveznih koraka za provođenje izbora uz primjenu tehnologije.
Dakle, Studija je bila osnova za procjenu i pripremu uvođenja izbornih tehnologija, a njena tačka 12 predviđala provjeru ispunjenosti tehničkih uslova. Ono što vidimo danas jasno pokazuje da CIK nije slijedio Studiju, jer svjedočimo Naredbi CIK-a BiH za ručno brojanje listića.
Kako se desilo da u kutijama ima više listića nego izašlih birača i u kojoj mjeri je to utjecalo na ishod izbora? Ko je kriv i hoće li se i ovaj put kao na prijevremenim izborima za predsjednika Rs izbori ponavljati, jer višak listića u odnosu na biometrijske podatke čini izbore nezakonitim.
Također, u zbornom zakonu Bosne i Hercegovine nema nigdje napisano da do dva posto odstupanja je prihvatljivo, a to je Centralna izborna komisija instrukcijom promijenila.
Nije mi cilj napadati CIK, niti stavljati teret sumnje na članove tog tijela, ali je evidentno da postoje ozbiljni elementi koji utiču na povjerenje kako političkih subjekata tako i građana u izborne rezultate.
Da zaključim, neko mora provjeriti jesu li se skeneri mogli resetovati pa da se glasa više puta, koj je nadgledao proces, otkud višak listića i kako se to moglo desiti.
Sumnja je crv koji razara, na CIK-u i organima Bosne i Hercegovine je da ili ubiju crva ili ponove proces!
