Novinar Washington Posta John Hudson ironično je poručio Republici srpskoj da ima malo suosjećanja dok bude sabirala koliko je platila za „najbolje političke stručnjake u Americi“. Povod je izborni poraz republikanaca, čiju su kampanju vodili i pojedini američki politički savjetnici koje je angažovala Vlada Rs.
I zaista, teško je ne primijetiti ironiju. Milioni dolara potrošeni su na lobiranje, angažovanje političkih stratega, popravljanje imidža i pokušaje da se u Washingtonu osigura podrška politici Milorada Dodika. Prema istraživanju OCCRP-a, Republika srpska je tokom 2025. i 2026. godine platila najmanje 8,9 miliona dolara za angažman 11 lobističkih firmi u Washingtonu.
Ali dok se u Americi zbrajaju izborni gubici i preispituje uspješnost skupih političkih savjetnika, u Bosni i Hercegovini ostaje mnogo važnije pitanje.
Jesmo li zaista došli u situaciju da se od rezultata izbora u Sjedinjenim Američkim Državama očekuje da zaustave čovjeka koji je godinama rušio ustavni poredak BiH?
I još važnije, jesu li rezultati američkih izbora garancija da će se Dodik zaustaviti? Naravno da nisu.
Dodik nije jučer počeo zagovarati secesiju, osporavati institucije Bosne i Hercegovine, prijetiti teritorijalnom integritetu države i provoditi politiku koja je direktno dovodila u pitanje ustavni poredak. Sve to traje godinama. Za to vrijeme imali smo institucije, zakone, tužilaštva, sudove, policijske agencije, međunarodne predstavnike i političke zvaničnike koji su imali obavezu reagovati.
Dodik je pravosnažno osuđen zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika, a nakon toga je uslijedila nova eskalacija. Državne institucije donosile su odluke, Ustavni sud BiH proglašavao neustavnim akte vlasti Republike srpske, ali politički procesi nisu zaustavljeni samim donošenjem odluka.
Treba postaviti pitanje zašto odluke institucija nisu provedene pravovremeno i ko je za to snosio odgovornost. Je li to Milanko Kajganić, Darko Ćulum, kako je i zašto direktor OSA-e Almir Džuvo mirno sporevo Dodika u Sud?
I zato danas, kada se ismijavaju Dodikovi američki savjetnici, treba podsjetiti i na domaće političke aktere koji su imali priliku i odgovornost da zaustave takvu politiku, ali nisu učinili dovoljno. Ne može se odgovornost za odbranu ustavnog poretka prebacivati na Washington, niti se može čekati da se promijeni administracija u Bijeloj kući kako bi Bosna i Hercegovina dobila priliku da zaštiti vlastite institucije.
Naravno, rezultati američkih izbora jesu važni. Pokazuju da novac, politički utjecaj i bliskost s centrima moći ne garantuju uspjeh. Pokazuju i da Dodikova ulaganja u američke političke krugove nisu donijela očekivani rezultat. Ali američki izbori nisu referendum o opstojnosti Bosne i Hercegovine, niti su garancija da će svaka buduća američka administracija imati isti odnos prema Dodikovoj politici.
Upravo zato nije dovoljno radovati se porazu njegovih lobista. Potrebno je otvoriti pitanje odgovornosti onih koji su u Bosni i Hercegovini godinama posmatrali kako se institucije države dovode u pitanje.
Ko je odgovoran za to što se nije reagovalo kada je trebalo? Zašto se čekalo da kriza eskalira? Zašto se svaki put iznova računalo na međunarodnu intervenciju, umjesto na dosljednu primjenu domaćih zakona? Podsjetit ćemo da je Evropska unija snažno zagovarala dosljednu primjenu zakona, a što je uključivalo i hapšenje Dodika. No, sve je izostalo…
Dodikovi lobisti sada imaju razloga da preispituju svoje milionske ugovore. Ali i građani Bosne i Hercegovine imaju pravo pitati ko će odgovarati za izgubljeno vrijeme, propuštene reakcije i činjenicu da se odbrana ustavnog poretka države prečesto očekivala od nekoga izvan nje.
Dodikovi lobisti mogu izgubiti izbore u Americi. Ali Bosna i Hercegovina ne smije čekati sljedeće američke izbore da bi odbranila samu sebe.
