Piše: Armin Sijamić
Kraj rata koji je počeo ruskom invazijom na Ukrajinu 24. februara 2022. godine nije nikad bio bliži, barem prema riječima raznih zvaničnika i mnogih stručnjaka.
Ovakve tvrdnje dolaze iz Ukrajine, Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, uključujući i od ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, a sada to tvrdi i poljski premijer Donald Tusk.
„Nakon razgovora s predsjednikom Zelenskim, sasvim mi je jasno da bi narednih stotinu dana moglo odlučiti ishod ovog rata“, rekao je jučer Tusk, koji je dan ranije razgovarao s njim. „Trenutno bih rekao da su šanse pola-pola. Mnogo toga zavisi od odluka koje će donijeti predsjednik Sjedinjenih Država“, dodao je, ciljajući na nepredvidivog Donalda Trumpa.
Ovakve izjave dijelom dolaze zbog razvoja događaja na frontu i to zbog potpuno različitog razumijevanja onoga što se tamo događa, jer jedni tvrde da je Ukrajina preokrenula tok rata u svoju korist, a drugi da je Rusija nikada bliže potpunoj vojnoj pobjedi.
Dok jedni tvrde da Ukrajina dubokim udarima u Rusiji, ciljajući energetsku i drugu infrastrukturu zajedno sa vojnim instalacijama, primorava zvaničnu Moskvu da za pregovaračkim stolom uvaži zahtjeve Kijeva, drugi tvrde da rusko postepeno napredovanje na istoku Ukrajine i silni napadi raketama i dronovima na ukrajinske mete, Rusiju stavlja u poziciju da diktira dinamiku rata, pa čak i da zauzme teritoriju o kojoj ranije nije mogla ni razmišljati.
Vojska i diplomatija
Tusk je jučer rekao da „neke stvari idu izvan politike“, objašnjavajući da i američki milijader Elon Musk ima uticaj na ishod rata, jer kontroliše „Starlink i druge sisteme“.
Važnost Starlinka u ukrajinskom ratu dobro je poznata. Hiljade Muskovih satelita omogućavaju bržu komunikaciju, odnosno prijenos informacija. Pojednostavljeno rečeno, Muskovi sateliti se nalaze na mnogo manjoj visini od onih tradicionalnih, što ubrzava prijenos informacija (slike, komandi, glasa…), i kao takvi daju veliku prednost na bojnom polju.
Kada je Rusija na početku agresije uništila veliki dio ukrajinske telekomunikacione infrastrukture, Musk je na insistiranje administracije predsjednika Josepha Bidena zvaničnom Kijevu stavio na raspolaganje svoje usluge i umnogome utjecao na nastavak rata.
Tuskovo isticanje Muska u kontekstu rata možda nagovještava da su evropski saveznici Ukrajine i Sjedinjene Države opet na pragu novog spora. Ipak, ako se Musku plati za njegove usluge, onda bi se one mogle koristiti, osim ako zvanični Washington nema druge planove.
Ovakve Tuskove izjave mogu implicirati da će se u narednom periodu, u možda spomenutih stotinu dana, odvijati neke važne političke i ekonomske bitke, ili će Ukrajina izgubiti pristup Muskovim i drugim američkim uslugama. To nije nemoguće, posebno zbog odnosa Trumpa i evropskih saveznika koji čvrsto stoje iza Ukrajine i protiv Rusije predsjednika Vladimira Putina.
Zelenski, također, daje signale za uzbunu. On je početkom ove sedmice rekao da Rusija na front dovodi trideset hiljada sjevernokorejskih vojnika, uz isporuke sjevernokorejskih raketa, i da već traju pripreme za njihov prihvat.
Istovremeno, Zelenski od Zapada traži sisteme protivzračne odbrane i posebno presretače za borbu protiv ruskih dronova i raketa, koji posljednjih sedmica nanose teške udarce Ukrajini, dok Sjedinjene Države takvu opremu raspoređuju po Bliskom istoku zbog rata protiv Irana.
Sa druge strane fronta, ruski mediji izvještavaju da Putin povećava broj vojnika. Prošle sedmice je armiji dodao novih 25 hiljada vojnika. To dolazi u vremenu kada su mnogi u Rusiji nezadovoljni kako Putin vodi rat i kada traže odgovor za ruske gubitke ne samo u Ukrajini.
Pred još jednu zimu
Ako se vratimo na Tuskovih stotinu dana, onda se ne može izgubiti iz vida da on govori o periodu koji koincidira s polovinom jeseni, kada u većem dijelu Ukrajine, posebno na istoku, nastaje zatišje na frontu, jer usljed vremenskih uslova ukrajinske ravnice postaju, uglavnom, neprohodne za teška i oklopna vozila. To je barem bio slučaj u prethodnim godinama rata.
Gomilanje ruskih snaga upućuje da Moskva možda sprema novu ofanzivu u namjeri da iskoristi nedostatak ljudstva kod Ukrajinaca, manjak presretača raketa i dronova i dok u Kijevu traju nove turbulencije nakon još jedne smjene na čelu vlade i ministarstva odbrane.
Tuskovo isticanje Trumpove uloge nije samo vezano za njegov odnos sa evropskim saveznicima i Kijevom. Američko-izraelski rat protiv Irana nepopularan je u američkoj javnosti, čak i u Trumpovoj biračkoj bazi. Novembarski izbori za zakonodavna tijela u Sjedinjenim Državama također se uklapaju u vremenski okvir od stotinjak dana iz Tuskove procjene, pa bi za Trumpa bilo dobro da pred birače izađe s nekom vanjskopolitičkom pobjedom, na primjer, u Ukrajini. Ako bi Trump krenuo tim putem, to bi bilo opasno za Ukrajinu, jer bi uzdrmani predsjednik možda prihvatio sporazum s Moskvom na štetu Kijeva, u namjeri da se pohvali pred biračima kojima je obećao okončanje tog rata.
Iz ukrajinske perspektive stvari su jasne – ako ne mogu uništiti protivničku vojsku, onda je sljedeći plan produžavanje konflikta u nadi da će Rusija usljed teških gubitaka odustati od rata. To od Kijeva očekuju i njegovi saveznici, koji su se na ovomjesečnom samitu NATO-a u Ankari obavezali da će nastaviti pomagati Ukrajinu na razne načine.
Ovakav pristup Ukrajinu mnogo košta. Uprkos sposobnosti ukrajinske vojske, posebno u ratovanju dronovima, ukrajinska strana gubi vojnike i stanovništvo koje sve teže može nadomjestiti. Više od četiri godine rata protiv Rusije uzima danak, a Kijev istovremeno svoje resurse troši u Africi i na Bliskom istoku, u namjeri da Zapadu pokaže da se na Ukrajinu može računati.
Odatle bi Tuskova procjena, ako se stvari budu odvijale na gorepomenuti način, mogla biti tačna, a narednih stotinjak dana odlučujući u ratu koji predugo traje i koji sve previše košta.
