(Patria) – Dok je Bosna i Hercegovina jučer svjedočila sramotnim prizorima veličanja Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog za genocid, Darijana Filipović, kandidatkinja HDZ-a za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, odlučila je obilježiti godišnjicu tzv. Herceg-Bosne govorom o “obrani opstanka“ hrvatskog naroda.
Pri tome nije izgovorila ni riječ o pravomoćnim presudama Haškog tribunala koje su utvrdile odgovornost čelnika Herceg-Bosne u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, čiji je cilj bilo etničko čišćenje Bošnjaka.
Istovremeno, Filipović i Zdenko Lučić, kandidat HDZ-a 1990, ostali su nijemi i pred veličanjem Mladića. Istina, Lučić je reagovao ali tek nakon što ih je oboje prozvao Slaven Kovačević. Međutim, kada politička šutnja nastupi upravo tamo gdje je potreban jasan moralni i državni stav, ona više nije odsustvo izjave. Ona postaje politička poruka.
To nije nespretnost. To je izbor. Onaj ko danas relativizira ili prešućuje sudski utvrđene činjenice o zločinačkim projektima, a istovremeno nema potrebu jasno osuditi veličanje presuđenog genocidnog zločinca, pokazuje opasan prag tolerancije prema politici koja ruši temelje države Bosne i Hercegovine.
Takav odnos otvara i pitanje šta bi se dogodilo sutra, kada bi na dnevni red došlo pitanje pomilovanja Milorada Dodika i njegove politike. Država ne može počivati na selektivnom odnosu prema zločinu, osuda mora biti principijelna, univerzalna i nedvosmislena.
U tom smislu, poštivanje Haškog i domaćih sudova je podrazumijevano. I zato stav Slavena Kovačevića predstavlja jasan kontrast. On je bez kalkulacija Ratka Mladića nazvao zločincem, nije relativizirao sudski utvrđene činjenice o UZP-u i poduzeo konkretne pravne korake protiv negiranja genocida i veličanja zločina. To je minimum političke odgovornosti prema državi, žrtvama i budućnosti Bosne i Hercegovine.
U vremenu kada se granice između istine i političkog oportunizma pokušavaju ponovo zamagliti, građani imaju pravo znati kakav pogled na budućnost Bosne i Hercegovine imaju kandidati za Predsjedništvo. Ignorisanje zločinca najkrvavijih ruku u modernoj Evropi i glorificiranje zločinačkog projekta jasna je poruka Bosancima, Bošnjacima. Ili još preciznije, svim žrtvama oba zločinačka poduhvata. Kandidati kojima je to agenda nemaju pogled na budućnost, oni na šutnji o zločinačkim projektima i zločincima ili još gore glorifikacijom takvih, traže priliku da završe te projekte.
Jer šutnja nije neutralnost. Šutnja je izbor. A izbori za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine moraju biti izbor između države i politike relativizacije zločina.
(M.T.)