(Patria) – Građanske političke opcije u Bosni i Hercegovini, a u taj red spadaju i tako se doživljavaju Socijaldemokratska partija BiH, Demokratska fronta i Naša stranka, u posljednjih nekoliko godina, pa čak i mandata, jedne druge optužuju za izdaju građanskih principa.
I Demokratska fronta sa jedne strane, te sa druge strane Socijaldemokratska patrtija i Naša stranka zamjeraju jedni drugima saradnju sa etničkim strankama, prije svega saradnju sa SDA i HDZ-om.
Dok Demokratska fronta SDP-u i Našoj stranci zamjera saradnju sa HDZ-om i servilan odnos prema HDZ-ovoj politici, SDP i Naša stranka DF-u zamjeraju saradnju sa SDA, te optužuju DF za koketiranje sa bošnjačkom nacionalnom politikom.
Iako pomenute optužbe istovremeno i imaju i nemaju utemeljenja, obzirom da se često i krajnje maliciozno ignoriše kontekst navedenih odnosa i saradnje, rijetko se, i sa jedne i sa druge strane građanskog fronta, bilo ko usuđuje svoje građanske političke principe testirati na konkretnim dnevnopolitičkim pitanjima.
Nešto poput toga doista bi bilo nužno kako bi se izbjegle isprazne optužbe i zajedljiva retorika koja ne doprinosi rasvetljavanju mračnih prilika u koje su zapale prograđanske stranke u Bosni i Hercegovini.
Međutim, borba za premoć unutar institucija Bosne i Hercegovine između prodržavnih i antidržavnih snaga bogata je primjerima i slučajevima na osnovu kojih se može kredibilno ustvrditi da li je neka stranka, po nekom konkretnom pitanju, odustala od građanskog političkog principa ili mu je potvrdila vjernost.
Takav ilustrativan primjer je izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je jedan od najvažnijih institucionalnih ali i političkih procesa.
Dok SDP i Naša stranka kao nominalno građanske političke opcije pristaju izbor sudija Ustavnog suda BiH na nivou političkog principa vršiti po etničkom modelu, pozivajući se na raniju praksu i greške SDA, Demokratska fronta upozorava na novi slučaj Vukoja, budući da su SDP i NS već jednom u toku ovog mandata pogodovali etničkom izboru sudija u Ustavni sud BiH, u kojeg su bezmalo skrasili fana Marka Perkovića Thompsona, Marina Vukoju.
“Intencija vladajućih je da idu pred zastupnike sa dva imena, Katicom Artuković, sutkinjom iz Širokog Brijega i Dženetom Omerdić, savjetnicom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.
Upozoravamo da, kao i u slučaju Vukoja, to nije izbor već potvrda zakulisnih radnji partnera koji se u javnosti svađaju, a u tajnosti dogovaraju izbor stranačkih kadrova u najvažniji Sud u zemlji”, navodi se u saopćenju Demokratske fronte.
Iz DF-ovog saopćenja jasno je da ova građanska politička organizacija ne pristaje na stranački i etnički modeliran izbor sudija Ustavnog suda, u čemu je DF bio gotovo najglasniji i prilikom izbora Marina Vukoje.
Sa druge strane građanskog tabora potpuno druga slika. I Naša stranka i SDP tolerišu etnički izbor sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iako je to u potpunoj suprotnosti sa građanskim političkim principima.
“Građanskoj” Našoj stranci u etnički modeliranom izboru sudija Ustavnog suda sporna su tek proceduralna pitanja.
“Prvorangirana kandidatkinja Katica Artuković ranije je bila članica Komisije za izbor i imenovanje sudija Ustavnog suda BiH zajedno s Mladenom Boškovićem i Mustafom Šabićem, koji su učestvovali u ocjenjivanju njene kandidature. Ovim putem ne dovodimo u pitanje stručnost kandidatkinje niti integritet članova Komisije, ali ostaje pitanje da li je kandidatkinja koja je ranije profesionalno sarađivala s dva od pet članova tijela koje vrši ocjenjivanje mogla biti percipirana kao kandidatkinja u povoljnijem položaju u odnosu na ostale učesnike konkursa”, rekao je Mirsad Čamdžić, predsjedavajući Kluba Naše stranke.
Iz navedenog stava razvidno je da Naša stranka nema problem sa etničkim izborom sudija Ustavnog suda, nego problem vide u sekundarnoj stvari poput lične bliskosti kandidatkinje za sudiju Ustavnog suda sa članovima Komisije za izbor imenovanja. Priroda prigovora Naše stranke nije ni politička niti ideološka, nego tehnička.
Za razliku od Naše stranke, iz SDP-a nisu ni pokušali “spasiti obraz”, i poljuljani integritet SDP-a kao građanske stranke. U svom političkom i ideološkom srozavanju u SDP-u očito i ne vide problem u etničkom izboru sudija Ustavnog suda, niti iz političko – ideološkog niti iz tehničko proceduralnog ugla, što govori i više nego dovoljno o stanju u SDP-u.
Zaključno, na osnovu procesa izbora sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, a koji je još uvijek u toku, može se uvidom u činjenice te uvidom u javne političke stavove pomenutih stranaka tvrditi da su na ovom konkretnom pitanju SDP i NS izdali a DF potvrdio svoje građanske politčke principe.
(M.T.)
