(Patria) – „Kada sam bio mali dječak, sanjao sam da uopće nekako dođem pored ovog čovjeka. Godine kasnije, imao sam mogućnost da dijelim teren s njim.
Hvala, Edine, za sve i na tome kako si me prihvatio u reprezentaciji. Kakav igrač, kakav čovjek.“
Ovim riječima Kerim Alajbegović oprostio se od Edina Džeke, čovjeka kojeg je kao dječak gledao kao nedostižnog fudbalskog idola, a godinama kasnije dobio priliku da s njim dijeli svlačionicu i teren u reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
U nekoliko rečenica stao je cijeli put, od dječačkog divljenja do trenutka kada san postane stvarnost.
Za mladog Alajbegovića Džeko nije bio samo jedan od najboljih bh. fudbalera. Bio je čovjek pored kojeg je nekada želio samo stajati. A onda je došao trenutak kada je upravo taj čovjek njemu poželio dobrodošlicu u reprezentaciju.
Zato je njegova poruka mnogo više od oproštaja. To je zahvalnost generacije koja je uz Džeku odrastala i koja danas dobija priliku nastaviti tamo gdje je jedan od najvećih bh. reprezentativaca stao.
Od dječačkog sna do zajedničkog terena. Neke se priče zaista ostvare.
