Piše: Armin Sijamić
Izrael je država u ratu, odnosno u ratovima koje aktuelni premijer Benjamin Netanyahu ne želi završiti. Ratovi i Netanyahu kao premijer odredili su rezultat izbora koji su održani u utorak.
Ankete, ako su rađene kako to nauka nalaže, često daju kompletnu sliku o nekom fenomenu, pojavi ili procesu. Jedna anketa provedena u Izraelu ovog mjeseca pokazala je da je broj onih koji se identifikuju kao „ekstremna desnica“ porastao s trinaest na 24 posto u odnosu na vrijeme prije Hamasovog napada 7. oktobra 2023. godine, u kojem je ubijeno 1.200 ljudi. Istovremeno, broj onih koji se identifikuju kao „desnica“ porastao je sa 64 na 65 posto.
Anketa je dalje pokazala da se 65 posto izraelskih Jevreja identifikuje s desnicom, 22 posto s ljevicom i deset posto s političkim centrom. Preciznije – 24 posto ekstremna desnica, 21 posto desnica, umjerena desnica devet i desni centar jedanaest posto. Lijevi centar zauzima devet posto populacije, umjerena ljevica šest posto, ljevica uopšte šest i ekstremna ljevica jedan posto. Onih na političkom centru je deset posto. Ostatak populacije nije svrstan niti u jedan blok.
Ankete su također pokazivale da je većina Izraelaca pred ove izbore kao novog predsjednika vlade željela Gadija Eisenkota, vođu stranke Yashar i opozicionog bloka koji je činilo više stranaka.
Bivši general i šef vojske, čiji je sin poginuo u borbama u Pojasu Gaze u decembru 2023. godine, bio je preferencija kod 48 posto ispitanih, a Netanyahu kod 41 posto.
Izborni rezultati
Ankete su pokazale koliko je izraelsko društvo podijeljeno na pitanju Netanyahua, kojeg je Eisenkot opisao kao krivca za 7. oktobar, kao odgovornog što je ugled Izraela u svijetu na nikad nižem nivou i što je omogućio da brojni Izraelci odbijaju da služe vojni rok.
Međutim, ono što anketari nisu predviđali jeste rekordan izlazak na izbore stanovnika Izraela koji se osjećaju kao Arapi ili Palestinci, ili naprosto pripadaju nejevrejskoj muslimanskoj manjini. Uprkos tome što su Netanyahu i njegovi koalicioni partneri javno izražavali ljutnju zbog njihovog glasanja, oni su na ovim izborima, kroz dvije stranke, osvojili devetnaest mjesta u Knessetu, bilježeći svoj najbolji rezultat ikada. Na izborima 2021. i 2022. godine, arapske stranke su osvojile po deset mandata, a 2020. godine petnaest, što je bio prethodni rekord.
Na ovim izborima izlaznost Arapa bila je oko osamdeset posto, a ukupna izlaznost u Izraelu bila je 77 posto, što je najviše od 1999. godine kada je glasalo 78 posto Izraelaca.
To je promijenilo i rezultat izbora, jer dvije stranke, jedna bliska vlasti i druga opoziciona, nisu prešle cenzus. Netanyahuov Likud dobio je 27, a Yashar opozicionara Eisenkota 21 mandat. Rezultat, na osnovu 99 posto prebrojanih glasova, pokazuje da Netanyahuov blok ima 53 mandata, opozicioni 48, a arapski 19. Potrebna većina za formiranje vlade je 61 poslanik.
Vođa Ujedinjene arapske liste Mansour Abbas, koja je na ovim izborima osvojila osam mandata, ne krije da želi vladu bez Netanyahua. Yair Golan, vođa Demokrata, članice Socijalističke internacionale i dio opozicije u bloku koji predvodi Eisenkot, također je osvojio osam mandata i više puta je pozvao opozicione stranke da s Arapima prave vlast.
Ali, Golanovi koalicioni partneri oklijevaju. Eisenkot je jedan od onih koji bi, vjeruju mnogi, mogao prihvatiti Arape iako traži da Zajednička lista koju predvodi Yousef Jabareen, i koja je osvojila jedanaest mandata na ovim izborima, promijeni stav da Arapi ne služe u izraelskoj vojsci, ali ne i Avigdor Liberman, vođa stranke Yisrael Beiteinu koja je osvojila sedam mandata. The Times of Israel poslije izbora je izvijestio da je Liberman navodno prekinuo kontakte s Eisenkotom i Naftalijem Bennettom čija je stranka Zajedno osvojila dvanaest mandata.
Arapske stranke u vlast ne poziva ni Netanyahu ni njegovi partneri. Religiozni cionizam i Zehut radikalnog desničara Bezalela Smotricha osvojio je šest mandata, a Otzma Yehudit još radikalnijeg – ako je to uopšte moguće, Itamara Ben-Gvira sedam mandata. Stranke koje okupljaju Haredi Jevreje, koji većinski odbijaju da služe vojsku i za šta Eisenkot okrivljuje Netanyahua, osvojili su sedam (Ujedinjeni judaizam Tore) odnosno šest (Shas) mandata.
Ko će fomirati novu vladu?
Ko i kako će formirati narednu izraelsku vladu nije još uvijek poznato. Postoji bezbroj kombinacija kako do naredne vlade, ali neko bi morao prekršiti svoje obećanje biračima. A ta obećanja mogla bi se sumirati kao prihvatanje ili odricanje od Netanyahua ili od arapskih stranaka.
Ali, na izraelskoj političkoj sceni, odnosno u javnom prostoru, barata se drugim terminima, poput izdaje države ili uništavanja iste. Netanyahuov blok smatra da Arapi ne bi smjeli biti dio vlasti i da bi to bila izdaja, a mnogi iz opozicije vjeruju da bi još jedan mandat aktuelnog izraelskog premijera vodio ka daljnjim štetama za Izrael.
Neki upozoravaju da Netanyahu vodi Izrael u propast, jer ratovi koštaju državu i društvo, da on nanosi štetu jevrejskom narodu širom svijeta i trajno dijeli Izraelce, na primjer, izuzimanjem populacije Haredi Jevreja, koja broji oko 1,4 miliona ljudi i najbrže je rastuća u Izraelu, od služenja vojnog roka. Također, Netanyahua optužuju da sebe želi spasiti od sudova i optužbi za korupciju.
To ukazuje koliko je izraelsko društvo podijeljeno i koliko podjele s vremenom mogu postati opasne. Na primjer, Arapi, koje mnogi u Izraelu ne žele da vide u vladi, čine oko 21 posto populacije. S Haredi Jevrejima, koje neki žele natjerati na promjenu njihovih vjerskih pogleda ili ih za kaznu izolovati, to je 35 posto populacije Izraela.
Jedan od izlaza, barem kratkotrajni, iz ovog političkog labirinta jeste da, kako mnogi vjeruju, američki predsjednik Donald Trump uvjeri Eisenkota i Netanyahua, kojeg je podržao na ovim izborima, da se napravi vlada koju će činiti Likud i Yashar. Druge opcije su odricanje od svojih stavova i pravljenje nepoželjnih koalicija, promjena stranačkog tabora nekih od parlamentaraca, manjinska vlada ili ponovljeni izbori. Stručnjaci vjeruju da sve ove kombinacije, osim dogovora opozicije i arapskih stranaka, Netanyahuu daju bolje pozicije nego Eisenkotu.
Oni koji se bave anketama i posmatraju Izrael znaju da ovakvi trendovi dugoročno nisu dobri za tu državu. Odatle, u postojećim okolnostima sukob različitih politika u demokratskoj atmosferi nije moguć, što su pokazali i ovi oktobarski izbori.
