Požari ponovo haraju Bosnom i Hercegovinom. Sarajevo se jučer gušilo u nesnosnom smradu paljevine. Vatrogasci su na terenu, ljudi gase vatru, spašavaju imovinu i rizikuju vlastite živote. Istovremeno, političari izlaze pred građane i počinje još jedna izborna kampanja.
I svi će nam, naravno, obećavati bolju i sigurniju državu.
Baš sada vrijedi zastati i pitati šta smo od tih obećanja već imali priliku vidjeti?
Jer u isto vrijeme kada se vatrogasci bore s požarima, oni traže i izmjene zakona kako bi zbog prirode i rizika svog posla mogli ostvariti povoljnije uslove za penzionisanje. Obilaze reosrne ministre, sindikate, traže veća prava…
To nisu ljudi koji rade posao od devet do pet. Oni ulaze tamo odakle drugi pokušavaju pobjeći. I kada traže da im država prizna rizik kojem su svakodnevno izloženi, to nije nikakav luksuzni zahtjev. To je pitanje odnosa države prema ljudima koji je štite kada je najteže.
A onda se sjetimo 2023. godine.
Vlada Federacije BiH, na čelu s Nerminom Nikšićem (SDP), preusmjeravala je sredstva namijenjena zaštiti i spašavanju od požara za druge namjene, između ostalog i za izgradnju sportske dvorane u Mostaru.
Tri godine poslije, požari ponovo. I zato je sasvim logično preispitati odluku, jesmo li tada birali prioritete?
Jer danas, kada gori, ne gase se požari političkim saopćenjima. Ne gase se obećanjima. Ne gase se konferencijama za medije. Gase ih vatrogasci.
I njima trebaju ljudi, oprema, bolji uslovi rada i sistem koji neće čekati da izbije požar da bi se sjetio koliko je zaštita i spašavanje važna. A mi, eto, ponovo ulazimo u kampanju.
Ponovo će biti velikih riječi. Slušat ćemo o sigurnosti građana, snažnim institucijama, odgovornoj vlasti, ulaganjima i boljoj budućnosti.
Samo što bi ovog puta građani trebali imati malo kraće pamćenje za slogane, a malo duže za odluke vlasti.
Neka pogledaju šta su političari radili kada nisu tražili njihov glas. Neka pogledaju gdje je odlazio novac. Neka pogledaju kakve su danas institucije i u kakvim uslovima rade ljudi koji prvi izlaze na teren kada dođe nevolja.
Jer izbori nisu samo prilika da političari govore. To je prilika da građani naprave račun.
A taj račun bi ovaj put mogao biti vrlo jednostavan šta ste nam obećavali, a šta ste nam ostavili?
Jer ako se sredstva za zaštitu od požara mogu preusmjeravati kada nema vatre, onda se danas, kada vatra bukti, moramo pitati koliko nas koštaju jučerašnje odluke.
I zato kampanja koja počinje dok gori zemlja nije samo politička kampanja. Ona je i opomena.
Sve ono što će nam političari narednih sedmica pričati treba dobro zapamtiti. Jer poslije izbora riječi mogu nestati. Baš kao dim.
A ono što ostane iza njih moraju biti rezultati. U suprotnom, građanima ponovo ostaje samo pepeo i pitanje zašto se neke stvari uvijek rješavaju tek kada bude kasno.
