Piše: Armin Sijamić
Ruska agresija na Ukrajinu traje više od četiri godine. U tom periodu mnogo toga se promijenilo na ratištu. Posljednjih sedmica bilo je nekoliko epizoda koje liče na rat koji je počeo četiri godine kasnije i koji je trajao u više navrata oko dva mjeseca.
Kada je kopnena vojska Rusije, kojoj su neki (bez)razloga davali gotovo mitsku snagu, ušla u Ukrajinu, za one koji se bave vojnim pitanjima bila je dilema kakvu će strategiju ratovanja Moskva primijeniti, odnosno jesu li se ruski stratezi odmakli od sovjetskih doktrina ratovanja.
Onda kada je ukrajinska vojska zaustavila rusko napredovanje i krenula u kontraofanzivu, bila je ista dilema. U ukrajinskom slučaju, čak i po svjedočenju ukrajinskih generala, o čemu je, na primjer, govorio i pisao general Valerij Zalužnji, u Kijevu je dosta problema izazvala odluka da ukrajinska vojska ratuje po doktrini NATO-a.
U protekle četiri godine i Rusija i Ukrajina su na razne načine koristile svoje snage i onima koji se bave vojnim pitanjima ostavile su mnoštvo toga što treba izučiti i iz toga izvući lekcije.
Moderno ratovanje
Međutim, proteklih sedmica i Ukrajina i Rusija primjenjuju moderniji način ratovanja koji je lahko pratiti u njegovom razvoju. Kijev i Moskva koriste lekcije iz američko-izraelskog rata protiv Irana, uz izuzetak masovnih stradanja civila. Iako civili stradaju i u Ukrajini i u Rusiji, to je daleko manje od onoga što su donijeli američki i izraelski ratovi.
Rusko-ukrajinski rat odnio je stotine hiljada života. Na ravnicama istoka Evrope dvije vojske su pokušavale probiti dobro utvrđene linije protivnika, ili gubile ljude u urbanim borbama. To je dovelo do relativno malog pomjeranja linija fronta, dok su se mnogi pitali koliko još ljudi i resursa imaju obje strane da nastave tim tempom.
Ukrajinci i Rusi su posljednjih sedmica pribjegli nekim taktikama koje su koristili prvenstveno Izrael i Iran, a onda i Sjedinjene Američke Države. Udari na vojne baze, aerodrome, industrijska postrojenja, likvidacije vođa… samo su dio onoga što su kopirali Ukrajinci i Rusi, uz razliku da kod njih nema zadrške koju su, na primjer, pokazale američko-izraelska i iranska vojska u nekim situacijama, poput (prešutnog) dogovora da ne napadaju naftnu ili hemijsku industriju protivnika.
Na ovakav način ratovanja pozvali su ruski intelektualci, novinari, bivši generali… nakon što su vidjeli, kako oni kažu, da Iran uspješno ratuje protiv Sjedinjenih Država i Izraela. Pozvali su ruskog predsjednika Vladimira Putina da naredi napade na ukrajinske državne institucije, da pokuša likvidirati ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, pa čak i napadne mjesta izvan Ukrajine koja su uključena u snabdijevanje ukrajinske vojske.
Je li neko čuo ove zahtjeve unutar ruskog političkog i vojnog rukovodstva, javnosti nije poznato. Međutim, ruska vojska posljednjih sedmica ratuje upravo tako. U više navrata napadnut je Kijev dronovima i preciznim raketama, gađani su pogoni namjenske industrije, čak su upozorene i strane diplomate da napuste glavni grad Ukrajine.
Iako je Rusija i ranije poduzimala ovakve operacije, kada je nakon nekoliko mjeseci rata odlučila da „deindustrijalizuje“ Ukrajinu poslije navoda da je želi „denacifikovati“, sada postoji razlika. Rusija je i tada gađala fabrike i elektroenergetsku mrežu, dok su istovremeno ruske trupe jurišale na ukrajinske položaje. Ali, sada su takvi napadi dronovima i raketama učestaliji, a kopneni napadi, po svjedočenju ukrajinskih generala, nisu više siloviti kao ranije.
Ukrajina mijenja sebe, Rusiju i Zapad
Ukrajina je davno shvatila da protiv Rusije mora ratovati asimetrično. Posljednjih sedmica taj pristup je postao kristalno jasan, jer Ukrajina dronovima i raketama učestalo napada Krim i mete u Rusiji i to su akcije koje slavi vojni i politički vrh te države. Pogođene su rafinerije nafte, vojni aerodromi, civilne mete širom Rusije, dok rusko stanovništvo i turisti bježe s okupiranog Krima na kome postaje sve teže opstati, jer nema dovoljno goriva i drugih potrepština.
Od kraja juna mediji javljaju da na Krimu traju prekidi u isporukama električne energije, ruske vlasti na otoku postavljaju ograničenja u kupovini goriva, a ukrajinska vojska gađa saobraćajnu infrastrukturu, vozove i kamione koji donose potrepštine na otok. Dakle, upotrebom dronova, a neke od njih pokreće vještačka inteligencija i napravljeni su u Ukrajini, ukrajinska vojska je Krim stavila pod neku vrstu opsade bez raspoređivanja trupa u blizini otoka. Stručnjaci kažu da se Ukrajinci u „opsadi“ Krima služe dronovima čija vrijednost ne prelazi pet hiljada američkih dolara. U vodama oko otoka nalaze se besposadna plovila koja vrebaju ruske brodove.
Iz Ukrajine stižu vijesti da je ta država razvila i svoje rakete „Flamingo“, koje imaju domet do 900 kilometara i da testiraju druge naprednije modele. Tu su britanske i francuske rakete koje su dobili, a možda i neke druge o kojima javnost ne zna mnogo. I to nije kraj – Evropska unija je krajem juna počela isplaćivati Kijevu 3,9 milijardi eura za proizvodnju i nabavku dronova.
„Ne postoji nijedna vojska u Evropi ni u Sjedinjenim Državama koja je sposobna voditi moderno ratovanje na način na koji to čini Ukrajina“, rekao je početkom maja finski predsjednik Alexander Stubb. „Postupno bismo trebali promijeniti razmišljanje s pitanja ‘kako možemo pomoći Ukrajini’ na pitanje ‘kako Ukrajina može pomoći nama’.“
Te sposobnosti Ukrajina je ponudila i nekim arapskim državama, da se odbrane od iranskih napada dronovima i raketama. Zelenski je posjetio Ujedinjene Arapske Emirate, a neki su mediji tvrdili da su tamo bili i ukrajinski vojnici.
Zelenski je pomoć arapskim državama predstavio kao odgovor na pomoć koju je Teheran pružio Rusiji kroz dronove Shahid. Tokom američko-izraelskog rata protiv Irana neki ruski mediji su tvrdili da su Iranci od Rusije dobili unaprijeđene varijante dronova koje su oni poslali za rat protiv Ukrajine. Ovih dana Ukrajina je na još jedan način povezala ova dva rata – Zelenski kaže da Ukrajini trebaju presretači raketa i dronova i da ih saveznici ne isporučuju. To što Zelenski traži dijelom je završilo na Bliskom istoku i potrošeno je na presretanje iranskih raketa i dronova.
Serija rusko-ukrajinskih udara mogla bi ubrzati pregovore, jer ovim tempom ratovanja obje strane će imati gubitke kakve nisu ni zamišljale. Čini se da nema zaštićenih mjesta i da je pitanje vremena kada će ponovo biti gađana predsjednička rezidencija, fabrika ili aerodrom, a što je natjeralo neke ruske zvaničnike da prijete nuklearnim napadima na Ukrajinu i druge države.
Međutim, stvar se može gledati i iz drugog ugla. Ratovanje koje ne zahtijeva brojne trupe i masovnu mobilizaciju moglo bi postati sadašnjost i budućnost. Rat protiv Ukrajine i Irana prekretnica je u ratovanju i u toj transformaciji učestvuje i Zapad i njegovi rivali.
