Piše: Armin Sijamić
U petak su Saudijska Arabija, Pakistan i Turska potpisale Zajednički odbrambeni sporazum iz Meke, čime je najavljeno novo preslagivanje snaga na Bliskom istoku i šire.
Noć prije nego je Sporazum potpisan, Saudijska Arabija je pripremala regiju i svijet za ovaj događaj, iako se dalo naslutiti da zvanični Rijad govori o nastavku rata protiv jemenskih Husa ili o novim napadima na iračke šiitske milicije, pa čak i napadu na Iran. Naime, neimenovani saudijski zvaničnik je rekao, putem saudijskog medija Al Arabiya English, da zvanični Rijad ima „kredibilne obavještajne informacije“ da će Iran, Husi i iračke milicije napasti Saudijsku Arabiju.
Narednog dana saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i pakistanski premijer Shehbaz Sharif u Meki su potpisali pomenuti Sporazum.
Izbor Meke za mjesto potpisivanja Sporazuma dovoljno govori koliko je sve ovo važno domaćinu. Ranije, važni sporazumi uglavnom su potpisivani ili u Rijadu ili u Džedi.
Zbog čega i protiv koga?
Sporazum je od mnogih predstavljen kao historijski, jer ima klauzulu da je napad na jednu od tri države napad na sve, što su neki vidjeli kao kopiju Člana 5 NATO-a o kolektivnoj odbrani.
Zvaničnici država potpisnica rekli su da Sporazum nije uperen protiv bilo koga, da se dogovoru mogu priključiti i drugi, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan govorio je o Egiptu kao novom potpisniku, i da je prije svega namijenjen boljoj saradnji potpisnica i borbi protiv terorizma.
Iranski parlamentarac Ebrahim Rezaei je Sporazum, odmah po potpisivanju, nazvao „dogovorom na papiru“, umanjujući njegov značaj. Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei je u ponedjeljak rekao da Teheran nema razloga za zabrinutost, jer imaju odlične odnose s Turskom i Pakistanom, s kojima dijele granicu i historijske veze.
Izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli Sporazum je ocijenio lošim za njegovu državu, jer približava Tursku, izraelskog rivala u Siriji, Pakistan i Saudijsku Arabiju i rekao da kao odgovor treba jačati veze Tel Aviva sa Grčkom, Kiprom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Somalilandom.
Iransko i izralesko interesovanje za dogovor iz Meke je logično, jer dolazi kao posljedica izraelsko-američkog rata protiv Irana. Stoga ga neki vide kao popunjavanje vakuuma koji bi mogao nastati ako se američka vojska povuče s Bliskog istoka, neki kao prozapadni blok koji je usmjeren protiv Irana, neki kao blok koji je usmjeren protiv Izraela, ili kao blok i protiv Izraela i Irana.
Šutnja zvaničnog Washingtona o dogovoru iz Meke ove dileme dodatno pojačava.
Ipak, čini se iz priloženog da se na Bliskom istoku i šire prave tri koalicije. Jedna se okuplja oko Izraela, druga oko Irana, a treća oko tri sunitske države – Turske, Pakistana i Saudijske Arabije.
Sporazum iz Meke stvara zabunu i kod onih koji politiku gledaju iz ugla morala i religije. Neki su na društvenim mrežama pitali zašto u Sporazum nije pozvana Palestina kojoj treba zaštita, a neki zašto muslimani potpisuju takav sporazum kada im je vjerska obaveza da brane jedni druge ako su napadnuti.
Dug put ka Sporazumu
Sporazum iz Meke nije došao preko noći. Neki mediji od januara su pisali da je Turska spremna da se uključi u sporazum koji su potpisali Saudijska Arabija i Pakistan prošle godine.
Sve ovo dolazi nakon 7. oktobra 2023. godine i napada Hamasa na Izrael, koji je pokrenuo lavinu događaja širom Bliskog istoka, a koji traju i danas i kraj im se ne nazire.
Saudijsko-pakistanski dogovor o zajedničkoj odbrani došao je nakon izraelskog napada na vođe Hamasa u Kataru, čime je Tel Aviv poručio da na Bliskom istoku može raditi šta želi i da mu u tome podršku daju Sjedinjene Američke Države.
To upućuje da je Saudijska Arabija vjerovatno najviše tražila dogovor iz Meke, jer su Turska i nuklearno naoružani Pakistan u daleko boljem položaju od Kraljevine, koja je u ratu protiv Husa pokazala skromne sposobnosti uprkos ogromnoj prednosti u oružju, opremi, ljudstvu, novcu…
Zvanični Rijad izgleda traži bilo kakve sigurnosne garancije kada već one američke ne važe od početka rata s Iranom. Pored toga što je Teheran zatvorio Hormuški moreuz, gađao je i američke baze i druge lokacije u Saudijskoj Arabiji s kojih su pokretani napadi na Iran.
Posljednjih sedmica Saudijska Arabija je u novom konfliktu s Husima, koji traže da se okonča blokada dijela države kojim upravljaju, ili će u protivnom i oni nametnuti blokadu saudijskih luka i aerodroma. Budući da saudijska strana nije pristala na zahtjeve pokreta Ansar Allah, neki brodovi koji su išli ka saudijskim lukama su napadnuti u Crvenom moru.
Jedna od stavki trilateralnog sporazuma iz Meke je osiguravanje sigurnosti plovidbe u Crvenom moru, a prethodno je Saudijska Arabija krenula u sastavljanje koalicije koja bi se po logici stvari obračunala s Husima koji prijete da će zatvoriti moreuz Bab al-Mandeb.
Iran je pokrenuo regionalno preslagivanje, a Sporazum iz Meke ima ogroman potencijal
Iranski odgovor Sjedinjenim Državama i Izraelu uzdrmao je regiju. Ono što je u početku bila mogućnost, sada postaje stvarnost dok nastaju novi savezi i aranžmani.
Nakon što su UAE i Irak odlučili da okrenu novi list u svojoj politici prema državama regije, sada to čini i Saudijska Arabija.
Međutim, ovim potpisom Saudijska Arabija još uvijek nije dobila dodatnu zaštitu. Sporazum nije predvidio kada se šalju trupe da pomognu državi koja je napadnuta, ko njima upravlja i šta znači pomoć napadnutoj državi – baš kao i u slučaju spomenutog Člana 5 NATO-a prema kome države članice imaju obavezu da pomognu ali ne i tačnu odredbu na koji način da to urade.
Za Tursku Sporazum bi mogao biti jako pozitivan, posebno ako se ubrzo završi rat protiv Irana, a onda i ratovi u kojima učestvuju iračke milicije i Husi. Tada bi Turska mogla naoružati saudijsku vojsku, privući saudijske investicije i dodatno pojačati svoje pozicije širom Bliskog istoka.
Pakistanska računica je slična, uz dodatak da se Islamabad nameće kao važan faktor u regionalnoj diplomatiji, baš kao što je to bio slučaj u američko-iranskim pregovorima.
Računanje Turske i Pakistana na saudijski novac nadilazi dosadašnje postavke. Mediji mjesecima izvještavaju da zvanični Rijad sve više novac čuva kod kuće i povlači ga sa Zapada, dok se od najbogatijih traži da investicije usmjere ka domovini. Da li iza toga stoji dugoročni plan Rijada javnosti nije poznato, ali je sigurno da je na takav trend uticao rat protiv Irana i zatvaranje Hormuškog moreuza, a onda i napadi Husa na saudijsku teritoriju i prijetnja zatvaranjem Bab al-Mandeba.
U kontekstu povezivanja Saudijske Arabije i Turske, nakon godina hladnih odnosa zbog Muslimanskog bratstva kojeg zvanični Rijad drži za terorističku organizaciju, treba se sjetiti da je u junu ove godine postignut dogovor o obnovi čuvene željezničke linije Hidžaz koja će povezati Tursku, preko Sirije i Jordana, s Džedom, koja je postojala početkom prošlog stoljeća i bila važan adut Osmanskog carstva. Kada je obznanjen ovaj dogovor iz Izraela su došle osude, jer prema predloženom pruga bi ih zaobilazila i istovremeno jačala turski uticaj širom Bliskog istoka.
Sporazum iz Meke djeluje kao osnova za ono što bi moglo postati važna osovina uticaja od Mediterana preko Bliskog istoka do Kavkaza, Centralne Azije i granica Indije, iako trenutno stoji na klimavim nogama. Naime, Husi su već narednog dana testirali potpisano u Meki. Napali su mete u Saudijskoj Arabiji i navodno pogodili rafineriju nafte u Jizanu, dok su u Crvenom moru gađali brodove. Do ovoga trenutka nije bilo odgovora ni Turske ni Pakistana.
