Kada kročite u jedan mali, lijepi hercegovački grad zvučnog imena Konjic, građevina koja odmah „upadne u oko“ i ne možete da je ne primijetite zbog njene veličanstvenosti – Stara kamena ćuprija. Most koji se ponosno nadvija nad Neretvom i već stoljećima povezuje ne samo dvije obale, nego i brojne generacije ljudi.
Legenda o mostu
O ovom mostu sačuvana je i legenda koja se prenosi s koljena na koljeno. Priča kaže da je osmanski velikaš Haseći Ali-aga jednog dana na konju prelazio stari drveni most preko Neretve. U jednom trenutku konju je noga propala kroz trule daske. Ali-aga je to shvatio kao znak da drvenom mostu više nema spasa i odlučio da na njegovom mjestu podigne čvrstu kamenu građevinu.
Tako je nastala veličanstvena ćuprija, završena 1682. godine. Most je bio remek-djelo osmanske graditeljske tradicije i stoljećima je predstavljao jedan od najvažnijih prijelaza preko Neretve. Njegova priča, međutim, nije uvijek bila lijepa i sretna.
Tokom povlačenja njemačkih snaga, 3. marta 1945. godine, kamena ćuprija je bombardovanjem porušena. Napad je izvela Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wehrmachta.
Od nekadašnjeg mosta ostali su samo kameni stubovi. Kako je ćuprija bila jedini prijelaz preko Neretve, već 1946. godine izgrađen je novi betonski most nešto niže od stare građevine. Taj most i danas je u funkciji magistralnog puta M-17.
Preko ostataka stare ćuprije 1962. godine drvena konstrukcija zamijenjena je armirano-betonskom. Ipak, priča o starom mostu nije završila njegovim rušenjem.
Ćuprija: Digla se iz pepela.Avaz
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u julu 2003. godine ostatke Starog kamenog mosta proglasila je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Obnova građevine
Tri godine kasnije počela je njegova obnova. Rekonstrukcija je realizovana uz pomoć Vlade Republike Turske i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, zajedno s revitalizacijom stare konjičke čaršije i obnovom nekadašnjih dućana uz most.
Cilj nije bio samo obnoviti građevinu, nego vratiti Konjicu dio identiteta koji je decenijama nedostajao.
Danas Stara kamena ćuprija ponovo stoji iznad Neretve, baš tamo gdje je stoljećima bila. Njeni lukovi, kamen i hladna rijeka ispod njih pričaju priču o gradu, njegovim ljudima, ratovima, rušenjima i obnovama.
Ponovo spaja dvije obale Neretve, ali i prošlost i sadašnjost Konjica – kao građevina koja je preživjela stoljeća i dobila priliku da priča svoju priču novim generacijama.
