Nije teško primijetiti kolone onih koji su svjesno i dobrovoljno odlučili stati kao podupirač propalog projekta Trojka kako traže novi političko – finansijski kišobran za svoje novčanike i mentalne džepove velikog ega.
To su oni sa, uslovno rečeno, margine političkog projekta Trojka, koji su pridržavali nosivu gredu najgoreg projekta po domovinu od Dejtona do danas. Takvi su ljeto i jesen 2022. godine proveli spletkareći na TV ekranima i zbunjujući narodnu masu, sa jednim jedinim ciljem, da ih ubijede da glasaju za kadrove SDP-a, Naše stranke i Naroda i pravde.
Pričali su o alternativi, o bijesnim i opasnim nacionalistima, povratku mladih, svjetlijoj budućnosti, boljem obrazovanju, razvoju kulture i tako unedogled.
Neki među njima imali su direktnu korist, uzimali su tezge, zapošljavali supruge i slali ih u diplomatiju, dobijali grantove. Jer, politikanti u odijelu lažnih političara imali su samo jedan način da plivaju u političkim vodama. Morali su oko sebe čuvati bulumentu megafona da u njihovo ime brane ono što je obećano iako je od samog starta sve slutilo na ambis.
Trojke više nema. Milostiv li si, Bože! A ti mentalno unovčeni hudnici danas bi ponovo pred kamere i na portale, jer Trojka je otišla pa treba tražiti nove kišobrane. I tu je odgovornost na onima koji dolaze.
Rehabilitacije ne smije biti! Ne zbog toga što neko nema pravo biti zaveden ili promijeniti mišljenje ili nešto treće, nego zbog činjenice da su posljedice antidržavnog projekta Trojka toliko velike, a rane po državu duboke, da se to još dugo, dugo neće moći popraviti.
A oni, držači nosive grede izvan političkog spektra, nose odgovornost za izgovoreno, za propagandu koju nisu proizvodili usput il’ slučajno, već ciljano kako bi projekat od kojeg očekuju nešto zauzvrat profitirao na izborima.
Odmak vremena neće i ne smije biti polazna osnova da sada takve osobe priđu bliže sarajevskom ili probosanskom bloku stranaka.
To posebno važi za one koji sada odmjeravaju teren i procjenjuju kome bi se mogli približiti u novom rasporedu probosanskih političkih snaga. Nije dovoljno da neko izgovori nekoliko kritičkih rečenica o Trojci pa da mu se odmah otvore vrata, ponudi mikrofon i dodijeli status političkog proroka koji je, eto, sve znao, samo se ranije nije moglo primijetiti. Ako je sve znao, zašto je šutio?
Novi set stranaka i vlasti ne smije postati prihvatilište za odbačene kadrove propalog projekta, niti probosanski blok smije biti čekaonica u kojoj će se bivši branitelji Trojke presvlačiti dok ne dobiju novu priliku. Država nije zavod za političko zbrinjavanje, a javni interes nije socijalni program za one koji su ostali bez svojih pokrovitelja.
Bosna i Hercegovina nema luksuz da svake četiri godine finansira nove političke početke istih ljudi. Nema vremena da svaki propali projekat pretvara u novu priliku za one koji su ga reklamirali. A najmanje ima razloga da probosanski blok postane utočište političkoj siročadi koja su ostala bez Trojkinog kišobrana.
Što bi rekao Tale, a ta njegova može biti lajt motiv svakog teksta o propalom projektu i njegovim propagandistima – “Vi ste svoju nafaku posrkali”!
