Nema jačeg parlamenta od kafanskog. Slušajući dvojicu jučer u tom narodnom parlamentu, zaključih da je vlast ko kafa. Kad je vruća, dobra je, kad se ohladi, odmakni se.
Suština te kafanske diskusije može se svesti na jednu definiciju: da je ovo bio mandat istraga i politike naših za interes tuđi!
Mudraci iz jedne sarajevske kafane su to posložili narodski, kao već sijede glave s iskustvom i znanjem šta smo prošli i šta nas čeka.
I zaista je krajnje vrijeme da postojeća vlast ode. Ne zbog toga koje stranke je čine. Nego zbog činjenice da su politika i vlast u protekle četiri godine bili primjer kolonijalne vlasti, korupcije i kriminala.
Bosna i Hercegovina je od državnog Parlamenta do Skupštine Kantona Sarajevo bila primjer neke afričke države iz prošlog stoljeća, u kojoj su lokalci skontali priliku da se obogate na račun države i prisvoje lažnu moć u ime nekih zapadnih gazdi.
I u Africi i u Bosni zna se da je taj gazda Amerikanac, pomalo Evropljanin ili Britanac. Jer samo prodani mentalitet kolonijalne podguzne muhe može razvaljivati državu kao da sutra ne postoji, pljačkati je i s osmijehom na licu o tome govoriti u superlativima. Pritom, ne bojeći se sankcije, jer zna da njegov gazda kontroliše i sud i tužilaštvo i policiju.
Samo takva vlast svoj narod, pa i svoju djecu, bez obzira na opljačkano, može četiri godine gurati u dužničko ropstvo i time se hvaliti. S početka ovog mandata smo se čudili kako mogu biti toliko odnarođeni, kako mogu pristajati na rušenje Ustava, nipodaštavanje narodno-oslobodilačke borbe, političkog položaja svog naroda, stvaranja haosa kao predigre za podjelu zemlje.
A nismo shvatili da oni zapravo nisu naši. Jesu po boji kože, jeziku, imenu, ali nisu po interesu i ljubavi spram ove države. Oni su de facto ništa, bića umišljena da su bitna, a sluge su tuđeg gospodara.
Njihov prvi, Denis Bećirović, izdao je patriote, žive heroje ove države. Sabotirao je skup koji bi zasigurno bio poruka Milenku Kajganiću i njegovim šefovima u Banjaluci i Beogradu da se okani naših heroja. Ali to su naši heroji, nisu Denisovi, on ih je izdao i u ratu i u miru.
A šta je radio po svijetu? Hodao je i o svojim gazdama govorio da su naši prijatelji. Njemu jesu, doveli su ga na vlast, iako je uz borce, izdao sve patriote u entitetu Republika Srpska. Njemu su prijatelji, a Dodiku su skinuli sankcije i raširili krila da ruši ovu državu bez posljedica.
Taj Denis je vrh neprijateljske političke piramide. Ostali su svi u istoj vrsti.
Poslušni i pohlepni
Vlast mijenja svakog, ali lažna moć i širok spektar mogućnosti da budu ono što u suštini nisu, aktuelne vladare iz stranaka Trojke pretvorilo je u lisice koje čuvaju kokošinjac. Braća, sestre, očevi, kumovi, pokrovitelji… hajrovali su svi u nizu. Tendera ima, mandže znaju, a zapadni gazda umirio je policijsko-pravosudni aparat.
Na državnom nivou su pokazali sav raskoš svog neznanja. Slupali su i ono 0,2 posto kredibiliteta jer su ih Milorad Dodik i Dragan Čović okačili na ofinger da prave privid “bošnjačke reprezentacije” i tako daju legitimitet antidržavnoj politici, koja je sve ofanzivnija i moćnija.
Federaciju su gurnuli u stečaj, a nedostojanstveno je oprostili od Koksare, Željezare u Zenici i pripremili scenario da tako završe Željeznice.
Radnici su im teški, rudari nesnošljivi, a hvale se slobodnom nedjeljom i minimalnom platom, projektom kojim su smanjili broj zaposlenih i milionima pomogli entitet RS. U političkom smislu bili su vjerne sluge stranih gospodara i Dragana Čovića. Od autoputa ostali su samo oni zvukobrani na kojima su hajrovali dobro, pa direktora Autocesta ne smiju ni pitati bi li otišao, jer njega tereti EU, a on bi teretio Trojku, znajući koliko košta tišina na autoputu.
U Federaciji je bilo dobro, oni su došli da je naprave za čovjeka, pokrenu i stave tačku. Tačku su stavili, jer Federaciji ništa drugo ostavili nisu osim brojeva i tačaka o dugu gdje god su mogli da se zaduže.
Pravili su mrežu da metlom čiste političke protivnike, pa u bugiji prašine isprepleli mrežu i spengali se u nju. Nisu pohapšeni, opet jer strani gazda, a pomalo i Čović čuva poslušnike jer nije završio šta je naumio.
Kanton Sarajevo su preporodili. Uz radnike sa istoka, sada imamo stjenice, štakore i žohare u urbanim smećem okićenim sredinama. Vode nemamo, snijega se bojimo k’o da smo iz Sahare, zdravstvo nam je očajnije od svega navedenog. Vozimo se kao da živimo u New Yorku, al’ imamo nove tramvaje u kojima je dobro, samo tijesno, često ih nema, a nekad je i opasno.
Koliko su nas natovarili za novu prugu, ne znamo, jer pare su dali strani gospodari, a dobar dio zagrabile kolonijalne sluge, pa mi kao okupirani narod nismo vrijedni informacije koliko ćemo i do kada plaćati prugu.
Neka budala u pravosuđu je previše umislila pa je u sarajevskoj vladi počela privoditi ministre, pomoćnike, ortake… Bilo je to na opće zaprepaštenje svih, ali je vlada završila hendikepirana istragama, hapšenjima i na kraju ostavkom koju niko osjetio nije.
Danas je petak, za dva dana su izbori.
Ako si ovo pročitao, ne moram ti objašnjavati koliko je važno izaći na izbore. Moramo napraviti političku bosansku piramidu, osigurati patriotsku većinu u Predsjedništvu BiH, odnosno na domaćem terenu voditi 2:1.
Od državnog Parlamenta do kantonalnih skupština moramo mijenjati i riješiti se naših koji služe tuđinu u naše koji su se oduprli tom istom tuđinu.
Upamet! Inače, hvataj se pasoša!
