(Patria) – Apelantica pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu Azra Zornić bila je danas jedna od uvodničarki na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 o temi “SAD i Evropa se lome oko BiH – a gdje je glas građana?”.
Zornić smatra da državna imovina Bosne i Hercegovine ostaje jednim od najtežih političkih pitanja. Iako je Ustavni sud jasno rekao da je država BiH titular te imovine, entiteti i drugi nivoi vlasti i dalje je koriste.
A to, naglašava, mogu činiti samo po zakonu koji mora usvojiti Parlamentarna skupština BiH i koji treba jasno reći čije je šta i šta se smije s tim imetkom raditi te kako entiteti i drugi nivoi vlasti mogu njom raspolagati i koristiti je.
I sve to isključivo na osnovu zakona koji jasno razgraničava šta je čije vlasništvo, šta je posjed, korištenje, a šta raspolaganje.
– Dok se mi mučimo s unutrašnjim reformama, vanjski faktori se sukobljavaju. Sjednica PIC-a doživjela je neuspjeh jer su Francuska, Njemačka i Velika Britanija odbile američki prijedlog da na čelo OHR-a dođe Antonio Zanardi Landi.
Ambasada SAD-a poručila je da evropska neodlučnost i odustajanje od dužnosti prema BiH prisiljavaju Washington da preispita svoju ulogu kod nas.
Sve je očigledniji raskorak između Washingtona i Bruxellesa, a njihovi sukobi o budućnosti OHR-a opet se, na našu štetu, prelamaju preko leđa Bosne i Hercegovine.
Mi sada pozivamo strance da se dogovore i odustanu od maksimalističkih pozicija. Ponašaju se kao da smo mi politička budućnost Evrope i Zapada, ali istina je da se sve što se dešavalo nama sada dešava njima – navodi Zornić.
Nažalost, dodaje, to nije nimalo ohrabrujuće jer se u konačnici radi o nama – postajemo tek pješčanik u kojem oni testiraju snagu i odmjeravaju uticaj.
– Sjedinjene Države vide u Bosni ključnu tačku za suzbijanje stranih interesa poput onih iz Rusije i Kine, pa insistiraju na snažnom OHR-u koji će, po njihovoj logici, “preuzeti stvar u svoje ruke” i zaustaviti propadanje države, ne mareći previše za formalni suverenitet.
S druge strane, Evropa vodi sopstvenu kalkulaciju bojeći se da prejakom akcijom ne izazove otvoreni sukob i nestabilnost na svojim granicama, pa radije bira diplomatske kompromise i “mekši” pristup, makar to značilo da se proces ustvari zamrzne – govori Zornić.
Ocjenjuje da ove geopolitičke igre Zapada, u kojima je ishod važniji od naroda, za nas mogu biti katastrofalne.
– Bosna i Hercegovina postaje tačka gdje se javno manifestuje ovaj rascjep između SAD-a i Evrope. Posebno je zabrinjavajuće što se Velika Britanija, nekad snažan dio angloameričkog bloka u BiH, sada svrstala uz zemlje Evropske unije, pogotovo Njemačku i Francusku.
Time je London odabrao evropsku solidarnost i svoje pozicioniranje unutar bloka nad tradicionalnim savezništvom s Washingtonom, a mi smo ostali između dvije vatre – poručuje Zornić.
Osvrnula se i na nedavne proteste koje je ispred zgrade OHR-a u Sarajevu organizovao Krug 99, kazavši da nedostatak masovnog odziva na taj skup direktno odražava duboku društvenu apatiju i potpuni gubitak povjerenja u institucije, gdje građani smatraju da je svaki pokušaj promjene bespredmetan.
– Ovakvo stanje društvene iscrpljenosti i borbe za preživljavanje natjeralo je ljude da spuste svoje kriterijume na minimum – na princip “samo nek ne puca” – prihvatajući nepravdu i korupciju kao neminovnost.
Umjesto bunta, društvo reaguje samo kratkotrajnim bijesom na društvenim mrežama, dok šutnja postaje saučesništvo.
Ipak, i uz malu fizičku prisutnost, mediji su uspjeli da prenesu poruke frustracije međunarodnoj zajednici, ali ostaje neizvjesno da li će visoki činovnici prioritet dati pravdi i potrebama naroda ili svojim geopolitičkim interesima.
Na kraju, ostaje nam jedna hladna istina: nema geopolitičkog spasitelja koji će iz nebeskih visina sjesti na tron i popraviti naše društvo. Dok Zapad računa svoje bodove, mi plaćamo cijenu svojim svakodnevnim životima.
Ako se mi sami ne probudimo iz ove letargije i ne prepoznamo da su oni tu prvenstveno zbog svojih interesa, a ne zbog nas, rizikujemo da postanemo zauvijek samo statistika u tuđim izvještajima.
Naš glas mora probiti barijere apatije ne zato što to traže ambasade, već zato što mi više nema kome da se žalimo osim samima sebi. Vrijeme je da konačno odaberemo da li ćemo biti subjekti u sopstvenoj kući ili pasivni promatrači svoje propasti – dodala je Zornić.
