U posljednjih nekoliko godina česte su vijesti o nezakonitim radnjama unutar državnih policijskih agencija.
Najčešće se radi o graničnim policajcima, a velika korupcijska afera bila je tokom konkursa za prijem kadeta 2020. godine koja je okončana presudom u slučaju Rejhan Raković i drugi.
Prošle sedmice uhapšen je granični policajac raspoređen u JGP Višegrad zbog sumnje na krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi, a u vezi krijumčarenja vozila, te je predat Tužilaštvu BiH.
Granični policajci najčešće su hapšeni zbog primanja mita ili drugih nezakonitih radnji na graničnim prijelazima.
Nakon svakog slučaja iz GP BiH ponavljaju istu rečenicu: “Ovo je jasan pokazatelj nulte tolerancije Granične policije BiH u borbi protiv korupcije, zloupotrebe službenog položaja i nesavjesnog rada u službi”. Ali u praksi se ništa ne mijenja. Granični policajci se i dalje hapse, granica postaje porozna, a sigurnost države u rukama onih koji će za 20 eura preko granice pustiti kriminalce, plaćene ubice, osobe sa lažnim identitetom, drogu…
Previše je slučajeva u ovoj policijskoj agenciji koji ukazuju da nešto nije dobro u sistemu upravljanja Graničnom policijom BiH. Tamo gdje je stao Zoran Galić, očito je samo nastavio Mirko Kuprešaković.
Dok je bio na čelu ove policijske agencije, pristizale su brojne optužbe na račun tadašnjeg direktora, a danas bjegunca od pravosuđa Zorana Galića. Tužilaštvo BiH je otvaralo predmete, vršilo provjere godinama, bez ikakvog epiloga ali uz očitu zaštitu.
Tek u julu 2024. godine Tužilaštvo BiH je pripremalo akciju hapšenja Zorana Galića i još nekoliko osoba za nezakonite radnje dok je bio na čelu GP BiH.
Noć prije hapšenja, Galić je ilegalnim putem napustio BiH i posljednje dvije godine živi u Hrvatskoj koja je odbila izručenje jer ima i hrvatsko državljanstvo. U istoj akciji uhapšen je pomoćnik zapovjednika Jedinice Granične policije Trebinje Blagoje Milović i još jedna osoba zbog krivičnih djelaorganiziranikriminal, nedopušten promet akciznih proizvoda, zloupotreba položaja ili ovlaštenja i drugih krivičnih djela.
Inače, Galić je u vrijeme bijega bio na poziciji zamjenika direktora SIPA-e kao jedan od najodanijih kadrova HDZ-a. Osim što je u dva mandata bio direktor GP BiH, Galić se prijavljivao i na konkurs za direktora Federalne uprave policije. Iz Tužilaštva BiH su iznijeli optužbu da je Galić imao dojavu da je meta akcije, ali dalje od te optužbe Tužilaštvo nije išlo. Ranije ove godine glavni tužilac Tužilaštva BiH Milanko Kajganić najavio je da će do kraja ove godine podignuti optužnicu protiv Galića. To ćemo tek vidjeti.
Uz pritisak HDZ-a razvlačila se i sama procedura razrješenja Zorana Galića s mjesta zamjenika direktora SIPA-e. Prvo u Nezavisnom odboru PS BiH koji je trebao i predložiti smjenu, ali to nije učinio jer se članovi iz reda hrvatskog naroda nisu pojavljivali na sjednicama pa do toga da Nezavisni odbor nije mogao donijeti odluku o smjeni. Vijeća ministara BiH bez te odluke nije moglo zakonito smijeniti Galića. Tek u oktobru 2024. godine Galić je razriješen dužnosti i to na vlastiti zahtjev. Danas prima i penziju iz Bosne i Hercegovine.
A nije ovo prvi slučaj koji je ukazivao na propuste u sistemu i potrebi izmjena zakona kako bi se ovakvi slučajevi brzo riješili i što prije smijenili rukovodioci policijskih agencija. Bivši direktor SIPA-e Goran Zubac mjesecima je obavljao dužnost i nakon podizanja optužnice, a smijenjen je tek nakon što mu je pravosnažno potvrđena presuda. Od potvrđivanja optužnice do pravosnažne presude prošlo je više od godinu dana, a Zubac je ostvarivao pravo iz radnog odnosa jer nikada nije bilo dovoljno glasova članova Nezavisnog odbora da se on suspenduje. Vijeće ministara BiH razriješilo ga je u avgustu 2015. godine nakon pravosnažne presude.
Vlast na državnom nivou do danas nije promijenila zakone koji bi omogućili efikasnu smjenu rukovodilaca i zamjenika direktora državnih policijskih agencija, a evidentno je da postoje manjkavosti u sistemu odlučivanja i u Nezavisnom odboru. A to se vidjelo i u slučajevima Galić, Darko Ćulum…
Posljednjih godina granični policajci hapšeni su zbog korupcije odnosno primanja mita i dara, krijumčarenja robe i ljudi, te zloupotrebe položaja ili ovlaštenja.
Iz SIPA-e i DKPT-a bilo je nekoliko sporadičnih slučajeva u kojima su policijski službenici počinili nezakonite radnje zbog čega su i procesuirani.
Najveći broj žalbi Odboru za žalbe građana upravo se odnosi na postupanje graničnih policajaca.
Jedna od posljednjih informacija je tuča na GP Karakaj gdje je došlo do sukoba dvoje graničnih policajaca, a jedan policajac bio je u alkoholiziranom stanju. Prije toga je učestvovao na događaju na kojem se veličao ratni zločinac Ratko Mladić.
Iz Granične policije BiH nisu se oglašavali o ovom slučaju, a i o svim drugim pitanjima i medijskim upitima dostavljaju šture i polovične odgovore.
Tako naprimjer nikada nismo dobili podatke o nacionalnoj strukturi rukovodećeg kadra u GP BiH ili zašto ne dozvoljavaju prekomandu s graničnog prijelaza na neki drugi granični prijelaz. I to je jedan od načina kako se mogu smanjiti zloupotrebe.
Opravdanje za sve ove slučajeve koji narušavaju povjerenje građana u rad policije ne može biti hronični nedostatak kadra s kojim se GP već godinama bori, a otvara se i pitanje sigurnosnih provjera onih koji ulaze u policijski sistem. Na koji način se rade, zašto nema vanrednih provjera koje bi mogle spriječiti brojne zloupotrebe sistema.
Samo u 2025. godini Državno tužilaštvo je u deset optužnica korupcije optužilo 28 osoba, uglavnom carinika i policajaca na granicama, a Sud BiH izrekao ukupno 18 godina i osam mjeseci zatvora, uz uslovne i novčane kazne. I tokom 2026. godine podignuto je nekoliko optužnica protiv graničnih policajaca.
