(Patria) – „Ovaj slučaj je zatvoren, kako je zatvoren. I ja vam kažem da nećete krivično odgovarati!“
Ovu rečenicu postupajući tužilac Mladen Vukojičić izgovorio je danas svjedoku Edinu Selmanoviću na ročištu u predmetu „Ejup Ganić i drugi“, poznatijem kao slučaj Dobrovoljačka.
Upravo u toj rečenici stao je cijeli smisao procesa koji se godinama vodi pred Sudom BiH. Jer, očito cilj nije utvrđivanje istine, koja je odavno razmatrana i utvrđena i u Haagu, nego pokušaj historijskog revizionizma i političkog izjednačavanja žrtve i agresora, prema matrici pisanih optužnica iz Beograda.
No, opaska tužioca njegovom svjedoku kao da nije izazvala posebnu reakciju ni kod Sudskog vijeća.
Selmanović, koji je svjedočio o dešavanjima 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici, danas se u više navrata nije mogao sjetiti detalja koje je ranije iznosio u iskazu datom stranim istražiteljima Tužilaštva BiH 2011. godine.
Tako se danas nije mogao prisjetiti da je tokom istrage tvrdio kako je jedno lice pucalo u potiljak vojniku koji je vozio transporter u koloni Jugoslovenske narodne armije (JNA). Ranije je rekao da je riječ o osobi po nadimku Šulc, čije ime i prezime ne zna, te da ga nikada poslije nije vidio.
Selmanović je naveo da je u aprilu 1992. bio pripadnik jedinice „Bosna 200“. Ispričao je da su pripadnici JNA hapsili prolaznike i tukli pripadnike rezervne policije, zbog čega su se građani bojali prolaziti pored zgrade Druge vojne oblasti.
Nije mogao potvrditi da su zbog toga okružili kasarnu na Bistriku.
„Nismo bili raspoređeni, možda sam upotrijebio tu riječ, ali nismo raspoređeni da pucamo i zarobljavamo“, rekao je Selmanović.
Kazao je da je on tog 3. maja bio kod pekare na Bistriku i vidio je vojnike kako izlaze iz kasarne, te da su imali „alkohol u rukama, šubare, kokarde i puške“.
Potvrdio je i da je pripadnik njegove jedinice Rašid Selak ležao u parku i pucao, te da je tih dana Sarajevo granatirano.
Prisjetio se i situacije kada je jedan starješina JNA mlađem vojniku rekao da ne razgovara s njima, ali nije mogao potvrditi raniji iskaz da ga je tom prilikom udario dva ili tri puta.
Selmanović je govorio i o ženi iz kolone, muslimanki zaposlenoj u JNA, koja je bila ranjena i odvezena u Dom zdravlja, dodajući da je kasnije čuo da je podlegla povredama.
Kazao je i da su 3. maja samoinicijativno izašli na ulicu da vide šta se dešava, te da se ne sjeća kada su dobili oružje od Teritorijalne odbrane niti kada su „Zelene beretke“ ušle u njen sastav.
Drugi svjedok Muhamed Hukara rekao je da je bio vozač u jedinici Ramiza Delalića Ćele. Naveo je da su imali štab na Vratniku, ali da ne zna kojoj su jedinici pripadali niti može potvrditi da su bili dio Teritorijalne odbrane.
„Tada su se svi koji su pružali otpor kolokvijalno zvali teritorijalci“, rekao je Hukara.
Ispričao je kako ih je Delalić pozvao kod Opštine Stari Grad kada je počelo povlačenje iz kasarne, nakon čega su otišli u Dobrovoljačku ulicu.
Prema njegovim riječima, Delalić se popeo na transporter i razgovarao s predsjednikom Alijom Izetbegovićem.
Nakon zaustavljanja kolone, kako je naveo, na transporter se popeo i Jovan Divjak i govorio da se ne puca.
Hukara je rekao da je Delalić uzeo nekoliko pancira i pušaka koje su pojedinci uzeli od vojnika iz kolone.
Tokom ispitivanja prikazane su i fotografije na kojima se nalazi Hukara. Advokat Asim Crnalić tražio je da se jedna fotografija ponovo prikaže, ukazujući na civilnu zgradu u pozadini potpuno izrešetanu mecima.
Na pitanje da li su oštećenja nastala ranije tokom granatiranja i pucanja po Sarajevu, Hukara je odgovorio:
„Da, jesu. Jer taj dan ja sam čuo možda tri pucnja. Ovo na zgradi je veće dejstvovanje.“
Tužilaštvo je pokušalo svjedoku prezentirati i određene snimke razgovora, ali Sudsko vijeće to nije dozvolilo nakon prigovora odbrane.
Braniteljica Jesenka Rešidović navela je da nije poznato ko je i kada snimao razgovore, niti na koji način su pribavljeni, dodajući da je dijelom materijala manipulisano.
Vijeće je odlučilo da Tužilaštvo eventualno može ponovo pozvati svjedoka nakon što dokaže zakonitost i autentičnost snimaka.
Hukara je na kraju potvrdio da nije bio mobilisan kada ih je Delalić pozvao, da ne zna u čijem je sastavu Delalić djelovao, kao ni od koga je dobio oružje koje je kasnije dijelio.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. juni.
