Najvažniji izbori nakon Dejtona, krilatica je nastala na stranicama Patrije u proteklih godinu dana. I nije samo krilatica, nego opomen da skorašnji Opći izbori nisu pitanje borbe za vlast i moć. To je pitanje koje će u mnogo čemu odlučiti šta će biti s Bosnom i Hercegovinom.
Uzevši u obzir geopolitičke prilike posljednje dvije godine, a koje će potrajati još neko vrijeme, više je nego jasno da će politika čija je baza Sarajevo morati biti dalekovidnija, strateški pozicionirana i politički zrela ukoliko joj je zaista interes prvenstveno opstanak Bosne i Hercegovine.
Kada sam prošle godine, otprilike u ovo doba, sa zebnjom pisao o presudi Miloradu Dodiku, mnogi nisu razumjeli poruku. A tada sam zapisao “Milorad Dodik je presuđen – ali to ne znači da je poražen. A kada trgovac s presudom u džepu izađe iz sudnice, pitanje nije koliko je izgubio, nego šta je sve ponio sa sobom”.
Od te presude, koju su infantilni politički dripci u Sarajevu slavili kao nekakvu pobjedu, do današnjeg dana, sve se u i oko Bosne i Hercegovine okrenulo naglavačke.
Od čovjeka s teretom američkih sankcija, Milorad Dodik došao je u fazu američkog saveznika u BiH, te uz samu tu činjenicu proširio savezništvo na Izrael, a polako njegovo polje savezništva širi prema EU.
Trgovac je opet bio uspješan. I mi smo to za razliku od antistrategija politike znali i predvidjeli.
Dodikov strateški saveznik Dragan Čović ostao je na istoj političkoj distanci, gdje mu Zagreb čuva zaleđe i daje neupitnu političku i logističku podršku.
Dvojcu Dodik – Čović nije bilo potrebno mnogo, jedan sastanak u Mostaru i dogovori su postignuti, oni poznati i oni koji nisu objavljeni.
Oba lica separatizma u BiH imaju identične strateške pravce i drže ih se prilično čvrsto i dugo.
A Sarajevo?
To je pitanje koje će nakon izbora biti važnije od pitanja ko će biti premijer, a ko ministar. Jer u narednom periodu neće biti dovoljno samo pobijediti na izborima. Bit će potrebno znati šta uraditi s tom pobjedom.
Prvi strateški potez iz političkog Sarajeva već je stigao. Željko Komšić i Demokratska fronta predložili su formiranje koncentracijske vlade nakon izbora. To je, barem za sada, prvi ozbiljniji prijedlog koji pokušava otvoriti pitanje šireg političkog okupljanja oko interesa države, a ne samo oko raspodjele izbornih plijena.
Ostale stranke bosanskog bloka još nisu dale odgovor na tu ideju. Ali nisu ponudile ni neku drugu.
Bosna i Hercegovina danas ne može sebi priuštiti politiku koja će strateško razmišljanje svesti na izbornu noć i raspodjelu mandata. Niti može čekati da se rezultati saberu pa da onda počne razmišljati šta će biti odgovor na Dodikovu i Čovićevu politiku, pritiske Zagreba i Beograda, nove geopolitičke odnose i sve otvorenije pokušaje da se institucije Bosne i Hercegovine razvlaste, a teritorija države postane platno za crtanje karata.
Separatisti scenarije imaju.
I ne prave ih od izbora do izbora. Oni ih grade godinama.
Bosanski blok nakon izbora mora osvojiti kakvu-takvu kontrolu nad ključnim državnim institucijama i osigurati njihovo funkcioniranje. Ne zbog fotelja, nego zato što bez institucija nema države, a bez političke kontrole nad institucijama nema ni sposobnosti da se država odbrani.
Od strateškog promišljanja ili lutanja ovisit će ko će upravljati Bosnom i Hercegovinom u možda ključne četiri godine. A ko upravlja, on određuje rutu!
