Slučaj novog graničnog prelaza u Gradišci postao je ogledalo načina na koji funkcioniše država Bosna i Hercegovina sporo, neusklađeno, bez odgovornosti i sa stalnim prebacivanjem krivice na pojedince, dok sistemske probleme niko ne rješava.
Konzorcij Logistika BiH u skoro svakom saopćenju upozorava da je riječ o višegodišnjem problemu, koji traje najmanje pet godina!
Ali, nakon obrušavanja dijela konstrukcije starog mosta u Gradišci i potpunog saobraćajnog kolapsa prema Evropskoj uniji, u javnosti se pokušava stvoriti utisak da je za višemjesečno neotvaranje novog prelaza odgovoran isključivo član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH,Zijad Krnjić.
Takva interpretacija ne samo da je površna, nego je i opasna jer prikriva suštinu problema, potpuni institucionalni haos i odsustvo strateškog upravljanja državom. Jer da se upravljalo kako treba most se ne bi obrušio.
Novi prelaz Gradiška Novi Most završen je još prošle godine. Infrastruktura je izgrađena, objekti opremljeni, sredstva potrošena, a građanima i privredi obećavano je brzo rasterećenje saobraćaja i efikasniji protok robe prema Evropskoj uniji. Međutim, država nije uspjela završiti ni osnovni administrativni dio posla, preraspodjelu službenika i izmjene pravilnika potrebne za funkcionisanje prelaza.
Umjesto da se javnosti objasni zašto institucije mjesecima nisu pronašle kompromis, odgovornost se pokušava personalizirati i svaliti na jednog čovjeka. Krnjić jeste i insistira da se prije izmjena pravilnika raspravlja o raspodjeli prihoda od indirektnih poreza i višegodišnjem dugu prema Federaciji BiH, ali to pitanje nije nastalo jučer. Radi se o problemu koji traje godinama i koji nijedna vlast nije imala političke volje da riješi.
Zato je pogrešno tvrditi da je upravo Krnjić “kriv” za današnji kolaps. Još je pogubnije činjenicu da se most obrušava zbog zapuštene infrastrukture i višegodišnjeg nemara pokušavati povezati sa glasanjem u Upravnom odboru UIO. Mostovi ne propadaju zbog jedne sjednice ili jednog glasa. Oni propadaju zbog decenija neodržavanja, neulaganja i nepostojanja odgovorne državne politike.
Istovremeno, slučaj Gradiške otvara mnogo ozbiljnije pitanje kako je moguće da država završi milionski projekat, a da ne obezbijedi uslove za njegovo stavljanje u funkciju? Kako je moguće da privrednici mjesecima upozoravaju na ogromne štete, da Vanjskotrgovinska komora BiH šalje apel za hitno otvaranje prelaza, a da institucije i dalje vode političke i administrativne ratove?
Nije ovdje riječ samo o jednom pravilniku, niti o jednom članu Upravnog odbora. Riječ je o sistemu koji funkcioniše tek kada nastupi katastrofa. Tek kada se uruši most, nastanu kilometarske kolone i privreda počne trpjeti milionske gubitke, institucije se prisjete da problem postoji.
Bosna i Hercegovina već godinama funkcioniše po istom obrascu, problemi se ne rješavaju preventivno, nego tek kada prerastu u krizu. A tada počinje potraga za dežurnim krivcem kako bi se sakrila suštinska odgovornost svih nivoa vlasti. Onda na najprizemniji način se ističe da je Krnjić musliman! Pa, kakvo je objašnjenje, umjesto da nam vlasti Rs kažu ko će biti uhapšen zbog obrušavanja mosta!
Slučaj Gradiške zato nije priča o jednom glasanju. To je priča o državi u kojoj su infrastrukturni projekti taoci političkih sukoba, u kojoj institucije ne razgovaraju dok sistem ne pukne, i u kojoj se odgovornost uvijek traži kod pojedinca, nikada u mehanizmima koji godinama proizvode isti haos.
