Piše: Armin Sijamić
Nedjeljni izbori u Kolumbiji donijeli su nove dobre vijesti za zvanični Washington. Još jedan proamerički političar dolazi na čelo svoje države i želi kraj svega što ima veze s ljevicom.
Predsjednički izbori u Kolumbiji s pažnjom su se pratili širom Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Javnost se interesovala mogu li ljevičari zadržati vlast nakon predsjedničkih izbora i tako prekinuti seriju pobjeda desničara koji žele najbolje veze s Washingtonom.
Mnogi su vjerovali da Iván Cepeda Castro, podržan od ljevičarskog predsjednika Gustava Francisca Petra Urrega, može zaustaviti desničara Abelarda Gabriela de la Espriellu Otera poznatog pod nadimkom „Tigar“, koji je pobijedio u prvom krugu predsjedničkih izbora s porukom da će se obračunati s ljevicom i kriminalom kada preuzme vlast u Bogoti.
Tigar je u nedjelju odnio pobjedu s 49,66 posto glasova, naspram Cepedinih 48,70 posto, ili za oko dvjesto hiljada glasova. Po objavi rezultata brzo su mu čestitali iz Washingtona.
Petro tvrdi da su izbori pokradeni, Cepeda i drugi pozivaju na smirivanje tenzija
I poslije prvog kruga izbora, Petro je tvrdio da je sistem brojanja i slanja glasova kompromitovan, i rekao da država nad tim procesom nema kontrolu. Petro tvrdi, pojednostavljeno rečeno, da je moguće manipulisati rezultatima izbora, jer poslana poruka s biračkih mjesta prolazi kroz Sjedinjene Američke Države, gdje se nalaze serveri ovog sistema, pa je moguće izmijeniti rezultat.
Neki su na društvenim mrežama tvrdili, pokazujući navodne dokaze zabilježene mobilnim telefonima, da su sa izbornog mjesta poslali jedne rezultate, a da su drugi pokazani na serverima. Petro je tvrdio i da je bilo drugih nepravilnosti. Na primjer, rekao je da se njegov sin Andrés pojavio u neimenovanom kolumbijskom konzulatu s namjerom da glasa, ali je vraćen otuda jer je „neka gospođa glasala umjesto njega“. Zatim, da je desničarski kandidat kupovao glasove.
Petro je zatražio uključivanje advokata, istražnih organa i sudova u namjeri da se ospore rezultati izbora, odnosno da se utvrde, kako on kaže, stvarni rezultati. To je dovelo i do okršaja njegovih pristalica i policije u više mjesta širom Kolumbije, a neki od njih su palili američke zastave.
Cepeda nije priznao poraz, čekajući kraj prebrojavanja glasova, ali je mnogo smirenije nastupao od Petra. Pozvao je na spuštanje tenzija i pozvao svog protivkandidata da ne daje teške izjave. „Imamo dugu historiju otpora i vrlo smo iskusni. Pobijedili smo mnoge autoritarne vlade, mnoge nasilne političare, tako da ne, nemojte nam prijetiti“, rekao je Cepeda, aludirajući na historiju ljevičarskog otpora u Kolumbiji u kojem je učešće uzela i njegova porodica.
Novine El Espectador, gdje je između ostalih pisao čuveni nobelovac Gabriel José García Márquez, u uredničkom komentaru pozvale su Kolumbiju na mir i „razboritost“, ističući da je ta velika država toliko podijeljena da u okršaju dva kandidata niti jedan ne može da dobije pedeset posto podrške i da je bilo više praznih listića nego što iznosi razlika između njih dvojice.
Latinska Amerika sada želi desnicu
U izborni preokret malo ko vjeruje, dok Petro svakodnevno putem društvenih mreža šalje desetine poruka o navodnoj krađi. To što se predsjednik države protiv navodne krađe bori preko društvenih mreža, govori o tome da je nešto pogrešno radio u protekle četiri godine.
Međutim, Petro je dao jednu zanimljivu izjavu o svojim sugrađanima. Rekao je da mnogi koje je izvukao iz siromaštva, kao predsjednik države i gradonačelnik Bogote, nisu iz sebičnih razloga glasali za ljevicu, i tako spriječili da se drugi njihovi sunarodnici dokopaju srednje klase. Petrova izjava zvuči kao sinteza riječi revolucionara Simóna Bolívara, razočaranog u ljude za koje se borio, kada je rekao da je „Amerika neupravljiva“ i da „onaj ko služi revoluciji ore more“.
Petro još nije dao izjavu koja bi bila slična Bolívarovoj da „jedina stvar koja se može uraditi“ u tom dijelu svijeta „jeste emigrirati“. Ali, s novim predsjednikom ni to nije isključeno i vjerovatno će mnogi od kolumbijskih ljevičara razmisliti i o toj opciji. U važnoj geopolitičkoj igri u „Velikoj Kolumbiji“ (Kolumbija, Panama, Ekvador, Venecuela) sada više ništa nije isključeno.
Ono što se desilo u tom dijelu svijeta od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću ukazuje da se u toj igri koriste sva moguća sredstva i da je sve moguće osim da proameričke vlasti prihvate bilo kakve ljevičarske ideje, a što u konkretnom slučaju znači nacionalizacija prirodnih dobara i resursa, ograničavanje moći velikih kompanija, ekonomija koju reguliše država, društvo koje pomaže siromašne, održavanje veza s Kinom, Rusijom ili bilo kojim drugim američkim rivalom.
Trump je još jednom pokazao, a što je bilo očito u prvim danima njegovog drugog mandata, da je Latinska Amerika možda i najvažnija stavka u njegovoj vanjskoj politici, kako zbog ekonomskih i političkih razloga kod kuće, tako i zbog okršaja s Kinom kao ekonomskom silom koja je jako prisutna u gotovo svim državama koje Washington vidi kao svoje „zadnje dvorište“.
Bezrezervna Trumpova podrška Abelardu Gabrielu de la Esprielli Oteru pokazala se kao pravilna procjena, jer je svojom politikom ojačao talas desničarskih pobjeda južno od granica SAD-a. Od 2023. godine, konzervativci i desničari pobijedili su u Argentini, El Salvadoru, Panami, Hondurasu, Dominikanskoj Republici, Ekvadoru, Paragvaju, Čileu, Boliviji, Kostariki, a ovih dana traje brojanje glasova u Peruu gdje također vodi desničarska kandidatkinja.
U toj borbi Washingtona protiv ljevičara korištene su i koriste se sve metode. Otmice predsjednika, sudski progoni, sankcije, pomorske blokade, pritisci, investicije, krediti…
Finale te kampanje, iz ugla Washingtona, trebalo bi se dogoditi u oktobru, kada građani Brazila, najveće i najsnažnije države južno od granica Sjedinjenih Država, izlaze na izbore. Na tim izborima će aktuelni ljevičarski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva pokušati dobiti još jedan mandat.
Smjene ljevičara i desničara na vlasti u Latinskoj Americi u ovom stoljeću su učestale i kao takve često nisu bile revolucionarne u mnogim stvarima. Međutim, sada postoji bitna razlika – današnji desničari nisu samo saveznici Washingtona, oni su oduševljeni Trumpom. I drugo, nova generacija desničarskih lidera, uglavnom, stoji desnije od svojih prethodnika u tom periodu i rapidno se udaljava od političkog centra kome su naginjali i neki ljevičari. Ove dvije činjenice mijenjaju dosadašnju dinamiku odnosa i prije ili kasnije dobiće odgovor na drugoj strani političkog spektra.
